Svake sedmice grupa epidemiologa na sjeveroistoku Sjedinjenih Američkih Država uključuje se u Zoom poziv koji je u potpunosti posvećen raspravi o posljednjim naznakama novih sojeva covida-19 koji se pojavljuju širom svijeta.

„To je poput vremenske prognoze. Nekad se govorilo o gama soju ovdje ili alfa soju ondje, a sada je sve samo delta“, za The Guardian govori Vilijam Henidž, epidemiolog na Harvard TH Chan školi javnog zdravlja.

Otkako je prvi put otkrivena u Indiji u decembru 2020, delta varijanta SARS-CoV-2 virusa postala je toliko sveprisutna da se lako moglo pretpostaviti kako je nekad brza evolucija virusa zamijenjena stanjem mirovanja.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, 99.5 odsto svih genomskih sekvenci covida-19 prijavljenih u javne baze podataka sada se odnosi na delta soj.

Iako se novi sojevi pojavljuju, gotovo su identični delta soju

Iako se novi sojevi nastavljaju pojavljivati, kao što su nedavni soj AY. 4.2 ili varijanta delta plus u Velikoj Britaniji, za koju naučnici procjenjuju da je od 10 do 15 odsto zaraznija, iako za to još nema preciznih podataka, oni su gotovo identični delta soju, osim ponekih manjih mutacija. Henidž ih je počeo nazivati deltinim unucima.

„Ima prilično delta plusa, ali nije bitno zarazniji“, ističe on. Ali razlog zbog kojeg Henudž i njegove kolege još uvijek svake sedmice skeniraju baze podataka kao što su Pangolin i Nextstrain, jest pokušati predvidjeti što bi se sljedeće moglo pojaviti. Je li delta stvarno završnica covida-19 ili se u budućnosti nazire nešto još zlokobnije? To je pitanje na koje niko nije u potpunosti siguran u odgovor.

Jedna je mogućnost da će nakon početnih dramatičnih skokova u svom genetskom slijedu, koji je doveo do alfe, a zatim i delte, virus SARS-CoV-2 sada polako i postojano mutirati te se na kraju pomaknuti izvan dosega trenutnih vakcina, ali tek kroz mnogo godina. Dok se naučnici trude istaći da su njihova predviđanja uglavnom utemeljena na nagađanjima, neki to smatraju najvjerovatnijim ishodom.

Profesor s Kembridža: 80 odsto sam siguran da će se pojaviti još jedan ovakav „supersoj“. Pitanje je kada

„Predviđam da je evolucija koju ćemo vidjeti više ono što nazivamo antigenskim pomakom, gdje virus postupno evoluira kako bi pobjegao imunološkom sistemu. Za grip i druge koronaviruse koje prilično dobro poznajemo, potrebno je oko 10 godina da virus nakupi dovoljno promjena da ga antitijela u krvi više ne prepoznaju“, kaže Francois Balloux, direktor UCL Genetics Institutea.

Ali alternativa je iznenadna pojava potpuno novog soja, s novim i bitno drukčijim mogućnostima prenosa, virulencijom ili imunoevazivnosti. Ravi Gupta, profesor kliničke mikrobiologije na Univerzitetu Kembridž, ove sojeve naziva „supersojevima“ i kaže da je 80 odsto siguran da će se pojaviti još jedan takav. Pitanje je kada.

„Trenutno imamo pandemiju delta soja. Ova nova delta plus varijanta je relativno slaba u poređenju sa stvarima o kojima govorim. Ima dvije mutacije iz delta soja, ne mislim da su toliko zabrinjavajuće i nije u velikoj mjeri uzela maha u drugim zemljama. Ali neizbježno je da će u sljedeće dvije godine postojati još jedna značajna varijanta koja će se takmičiti s deltom i možda će je nadmašiti“, kaže Gupta.

Kako se pojavljuju „supersojevi“?

Postoji nekoliko načina na koje se takav soj može pojaviti. Tijekom druge polovine 2020. epidemiolozi su počeli opažati znakove zabrinjavajućeg fenomena poznatog kao virusna rekombinacija, u kojoj su različite verzije SARS-CoV-2 virusa izmjenjivale mutacije i spajale se kako bi stvorile potpuno novi soj.

Srećom, Gupta kaže da se rekombinacija ne čini tako česta, ali ostaje kao jedan od izvora nove supervarijante, osobito u dijelovima svijeta gdje je značajan dio populacije i dalje nevakcinisan, a virusni sojevi mogu slobodno cirkulisati.

„Sad kad je delta u velikoj mjeri ključni virus, to je postalo manje v.jerovatno. Ali postoje veliki dijelovi planeta koje ne uzorkujemo i ne znamo što se događa. Dakle, to je vrlo realna mogućnost“, govori Gupta za The Guardian.

Druga mogućnost je niz velikih mutacija, koje rezultiraju znatno poboljšanom verzijom delte ili nečim bitno drugačijim. Smatra se kako postoji značajan prostor da se to dogodi.

„Dok su posljednje varijante samo verzije delta soja, virus ima ogroman potencijal za razvoj u budućnosti. Mogu se razviti složenije mutacije, s istovremenim mutacijama na više od jedne pozicije, što može biti problematičnije“, kaže Gideon Schreiber, profesor biomolekularnih nauka na Weizmann Institutu za nauku u Izraelu.

Posljednjih sedmica pojavila se zabrinutost da bi upotreba novih antivirusnih tableta, posebno Merckovog molnupiravira, mogla doprinijeti tome aktivnim poticanjem razvoja virusa SARS-CoV-2. Molnupiravir djeluje tako da ometa sposobnost virusa da se replicira, zasipajući njegov genom mutacijama sve dok se više ne može razmnožavati. Neki virolozi su tvrdili da preživljavanje bilo kojeg od ovih virusnih mutanata i njegovo širenje teoretski moglo podstaći porast novih sojeva.

Drugi priznaju da to vrijedi pratiti, ali i da nije dovoljno zabrinjavajuće da bi se teško bolesnim pacijentima uskratilo lijek koji bi mogao spasiti život.

„Problem je stalno visoka stopa zaraze“

Gupta kaže da postoji veći problem, onaj koji bi mogao dovesti do stvaranja supervarijante, a to je stalno visoka stopa zaraze u zemljama kao što je Velika Britanija, zbog sposobnosti delta soja da se prenosi među vakcinisanim pojedincima.

„Što je više dnevnih infekcija, to je veća šansa da postoji pacijent X koji će se zaraziti, a njegove T-stanice nisu dovoljno jake da izliječe infekciju, jer su imunosupresirane. Dakle, na kraju takav pacijent ima infekciju tokom nekoliko dana, ima neka antitijela, jer se razvio djelomični odgovor na vakcinu i virus ih nauči izbjeći i onda se to počne širiti“, ističe Gupta.

Početkom ove godine Gupta je objavio rad koji je pokazao da bi se ovaj proces mogao dogoditi kod teško bolesnih pacijenata kojima je davana plazma rekonvalescenata napunjena antitijelima, koj ubijaju viruse. Budući da njihov imunološki sistem još uvijek nije mogao uništiti virus, naučio je mutirati oko tih antitijela. Nagađalo se da je raširena upotreba rekonvalescentne plazme u ranoj pandemiji bila odgovorna za pojavu varijanti.

„Ne znamo zasigurno, ali korišteno je puno plazme i to je potencijalno bio jedan od pokretača sojeva. Koristilo se to vrlo široko u Brazilu, Indiji, Velikoj Britaniji i SAD-u i sve su te zemlje imale svoje vlastite sojeve“, rekao je Gupta.

Kako bi nova supervarijanta mogla izgledati?

Epidemiolozi sada pokušavaju modelirati kako bi nova supervarijanta mogla izgledati. Dosad su glavne transformacije u virusu pomogle povećanju njegove prenosivosti. Hanage objašnjava da je jedan od razloga zašto je delta soj imao takav utjecaj taj što raste veoma brzo unutar ljudskih stanica, prije nego što imunološki sistem krene u akciju. Kao rezultat toga, ljudi zaraženi deltom nose otprilike 1200 puta više virusnih čestica u nosu u poređenju s izvornim sojem SARS-CoV-2 virusa i razviju simptome dva do tri dana prije.

To je rezultat prirodne selekcije. Stalno se stvaraju različite kopije virusa, ali one koje su preživjele i postale dominantnije su one koje su sposobnije zaraziti nove ljude. Međutim, u zemljama poput Velike Britanije, gdje se udio nevakcinisanog stanovništva smanjuje, to bi se moglo početi mijenjati. Sojevi koji mogu zaobići antitijela vjerovatno će postati dominantniji, čineći sljedeću supervarijantu daleko uspješnijom u izbjegavanju barem nekih dijelova imunološkog odgovora.

„Sojevi virusa koji na kraju prežive i postaju dominantni variraju ovisno o tome u kojoj ste fazi pandemije. Dosad je virusu bilo mnogo važnije da se učinkovito prenosi na preostalu skupinu nezaštićenih ljudi. Ali očekuje se da će se to sada promijeniti“, kaže Hanage za The Guardian.

Epidemiolozi: Oslanjanje samo na vakcine nije dovoljno

Iako ovo može zvučati pomalo zastrašujuće, nisu sve vijesti loše. Budući da su vakcine protiv covida-19 osmišljene imajući na umu evoluciju virusa, epidemiolozi ne očekuju da će ih neka nova supervarijanta učiniti potpuno beskorisnima, stoga je vrlo malo vjerojatno da će dovesti do velikih ozbiljnih epidemija, poput ove u posljednje dvije godine.

Osim toga, razvijena je druga generacija vakcina protiv covida-19. Novavax se nada da će dobiti regulatorno odobrenje za svoju vakcinu u sljedećih nekoliko mjeseci, a očekuje se da će mnogo vrsta vakcina doći na tržište do 2023. Svi proizvođači poduzimaju vlastite korake u borbi protiv potencijalnih budućih sojeva.

Prema Karin Jooss, izvršnoj potpredsjednici i voditeljici istraživanja i razvoja u američkoj farmaceutskoj kompaniji Gritstone, koja ima drugu generaciju vakcina protiv covida-19 u prvoj fazi kliničkih ispitivanja, kompanije sekvenciraju sve postojeće sojeve virusa SARS-CoV-2 i nastoje generirati neutralizirajuća antitijela protiv dijelova virusa koji su ostali sačuvani između svih tih sojeva.

„Treba ograničiti broj prilika koje virus ima za mutaciju i širenje“

No, epidemiolozi također vjeruju da oslanjanje samo na cjepiva nije dovoljno. Gupta kaže da čak i dok pokušavamo pronaći suživot s covidom-19, i dalje trebaju postojati neka ograničenja kako bi se suzbilo širenje virusa i smanjio broj prilika da mutira.

„U ovom trenutku je broj slučajeva toliko velik da je puno bolje spriječiti nove infekcije. Drugim riječima, ne bismo se smjeli kretati bez maski u gužvi te u zatvorenim prostorima, iako je to teško izvedivo. Ako pogledate sojeve koje smo dosad imali, svi su se pojavili u zemljama s vrlo visokim i nekontroliranim prijenosom, u Indiji, Velikoj Britaniji i Brazilu. Postoji razlog zašto nismo čuli za singapursku ili južnokorejsku varijantu“, rekao je Gupta.

To je stajalište s kojim se slažu mnogi njegovi kolege.

„Treba ograničiti broj prilika koje virus ima za mutaciju i širenje. S prirodnom selekcijom imamo najkreativniju silu za koju znamo kada je u pitanju rješavanje problema. I zato se nikada ne bih kladio protiv toga. Očekujemo da će se virus nastaviti razvijati“, zaključio je Hanage.