Izgleda kao da je sve isto, a sve je mnogo drugačije

    2 sata pre 93 pregleda Izvor: etv.me

Rezultati lokalnih izbora u Budvi, Kotoru i Podgorici, pokazuju da parlamentarna većina, koja u Skupštini Crne Gore ima praktično podršku 66 odsto poslanika, nije uspjela da u tri važna grada premaši četrdesetak procenata podrške. To je signal da ,,nikad stabilnija Vlada“, kako to nedavno reče Milojko Spajić, više nema apsolutnu podršku građana, da gubi legitimitet a da njegov PES pada do ivice cenzusa. U nekom normalnijem političkom sistemu, već danas bi bilo jasno da se ide ka raspadu aktuelne većine i vanrednim parlamentarnim izborima u 2025. godini. Ali, ovo je Crna Gora…

Već viđeno. Djelovalo je kao da nas je sve u neđelju veče, nakon završetka glasanja u Budvi, obuzeo sindrom deja vu, onaj čudan fenomen kada vam se čini da ste već jednom proživjeli u prošlosti nešto što se upravo dešava.

,,DAN MRMOTA“ U BUDVI

Prvo se uzbuđeni Nikola Jovanović, uz slavlje okupljenih pristalica liste ,,Budva naš grad“, proglasio pobjednikom budvanskih izbora, isto kao i maja ove godine. Oglasio se, dvadesetak minuta kasnije te neđeljne večeri i Mladen Mikijelj nosilac liste ,,Za budućnost Crne Gore“ i nije baš izgledao ushićen,  već više ustravljen ili pod tremom što je okružen Andrijom Mandićem i Milanom Kneževićem. Ipak, kada je stavio naočare, tečno je pročitao sa dostavljenog papira da je kolicija koju je predvodio ,,opet pobjednik i buduća vlast u Budvi“… 

Iako nije proglasio pobjedu, nosilac liste Demokratske partije socijalista Nikola Milović je te večeri, bez zazora, zaključio nešto što je govorio i maja mjeseca nakon lokalnih izbora – da stabilne vlasti u Budvi ,,napaćenom gradu“, neće biti bez DPS-a. O budućnosti lokalne vlasti mnogo je konkretnije i nadobudnije progovorio Đorđe Zenović, čelnik novoformiranog ,,Pokreta za naš grad“ koji je sa svoja dva mandata najavio da će prihvatiti postizbornu saradnju – ali samo ako on bude predsjednik opštine…

Ličilo je na vječno ponavljanje istoga, kao iz onog kultnog filma ,,Dan mrmota“, samo što je ovo neka vrsta crnogorskog rimejka na pjeni od mora.

PORAZI POBJEDNIKA

Već po navici svi, koji su do sada bili vlast, ponavljali su mantru da će – naravno, svi bez omrznutog DPS-a – obezbijediti ekspresno blagostanje. Tačnije: sada će uraditi sve ono što nijesu mogli za sve ove godine?! 

Ne treba smetnuti s uma: ,,pobjednici“ koji su u neđelju veče tvrdili da se nakon trodecenijske vlasti DPS-a nije moglo više učiniti, svjesno ne žele reći, po njih gorku, istinu – stranke sadašnje parlamentarne većine na vlasti su u Budvi duže od osam godina. 

Mada su se trudili da glume zadovoljstvo, Jelena Nedović, Dragan Krapović, Aleksa Bečići drugi su više ličili na ožalošćenu političku familiju koja bi voljela da se ukopavanje umrlih izbornih ambicija obavi ,,u krugu porodice“. 

U stvari, kada se skinu koprene partijskih spin-izjava, ostaje mučna istina: heroji ,,avgustovske pobjede“, tokom skoro devet godina vladavine u Budvi,  uspjeli su samo da ponavljaju nakaradnu praksu dakle, praksu Svetozara Marovića. 

Nekadašnji moćni depeesovac, nakon što je priznao učešće u krimianlnoj organizaciji u Budvi, a potom pobjegao za Beograd, postao je u međuvremenu, neformalni ali lojalni, savjetnik Aleksandra Vučića za djelovanje na politička dešavanja u Crnoj Gori. Naročito za kupovinu glasova i predizbornu lažavinu, što je očito Marovićeva uža specijalnost. 

No, izgleda da i Marovićeve usluge, i u maju i u novembru, nijesu pomogle Mandiću, Kneževiću, Mikijelju i ostalima: mnogo su obećavali, mnogo započinjali, mnogo prijetili i onda – ništa. Dvije struje kleronacionalističke vlasti, iako su zbog svađa oko fotelja ugrozili pozicije u budvanskoj upravi, i dalje imaju najveću podršku građanki i građana Budve – 18 mandata. Dakle: većina njihovih pristalica ne zamjera im mnogo zbog kleronacionalističke politike, već je oštra podjela nastala zbog sukoba ličnih i grupnih interesa. 

Djeluje kao da nema velikih, strateških, promjena – stranke i pokreti  kleronacionalističke politike i dalje su apsoltna verćina u Budvi. 

Istina, na opozicionom polu Milovićev DPS ima razloga za zadovoljstvo ostvarenim rezultatom. Za samo nekoliko mjeseci dobili su 300 glasova više, odnosno punih 15 odsto novih glasača. I to sve dok su u dubokoj opoziciji, u kojoj će ostati ako Jovanović i Mikelj budu poštovali vlastite riječi i odbiti bilo kakvu saradnju sa DPS-om. 

E, sad, vjerovati crnogorskim političarima na riječ, očekivati poštovanje vlastitih predizbornih obećanja u postizbornim pregovorima – to bi bila iluzija. 

Zato valja analizirati: što se može očekivati nakon drugih lokalnih izbora u Budvi u istoj godini; kakve posljedice lokalnih izbora se mogu očekivati na državnom nivou? 

SLOM, PA ŠTO ONDA? 

Jer, samo na prvi pogled sve djeluje isto. Nakon četvrtog izbornog ciklusa, trećeg na lokalu u nepune dvije godine, svi u Budvi glumataju pobjednike, i ne izgleda da ima nekog velikog pomaka u rasporedu osvojenih glasova. 

I, baš kao i prije pet mjeseci, u Budvi opet nema apsolutnog pobjednika. Mandićeva koalicija i Jovanovićeva lista imaju po devet mandata kao i u maju, DPS je ostao na sedam osvojenih odbornika iako im je dvadesetak glasova nedostajalo za osmi mandat. Uz to, Odžićev Evropski savez je osvojio i drugi mandat, pa građanske stranke imaju isti skor u mandatima kao i Mikijeljeva i Jovanovićeva lista. 

Najteže je, bez dileme, bilo čelnicima koalicije PES-a i Demokrata. Mada su se trudili da glume zadovoljstvo, Aleksa BečićDragan Krapović, Jelena Nedović i drugi, više su u neđelju veče ličili na ožalošćenu političku familiju koja bi voljela da se ukopavanje umrlih izbornih ambicija obavi ,,u krugu porodice“. 

Samo, neće to baš tako moći, odzvanjaju brojke i ukazuju na novu političku realnost. Prije svega: Savez PES-a i Demokrata, koji čini dvije trećine izvršne vlasti u Crnoj Gori, savez dvije stranke koje daju premijera i tri potpredsjednika Vlade Crne Gore, pa još i kamarilu od 14 ministara, osvojio je u Budvi – tri odbornička mandata?! 

To se ne može nazvati samo lošim rezultatom: to je politički sunovrat, slom. Pokazalo se da teatralna pojavljivanja i budvanske šetnje Spajića i Bečića, sa gomilom tjelohranitelja, sve pod pratnjom i kolonom vozila pod rotacijom, nijesu imale efekat.  

DOMINO EFEKAT 

Iako su sve partije parlamentarne većine, nakon negativnih iskustava iz Kotora i Budve, angažovali sva dozvoljena (i nedozvoljena) državna sredstva, premda su brzinski pozapošljavali brojne nove ,,svoje“ opštinske službenike, rezultati pokazuju da partije Mandića, a posebno Spajića i Bečića gube političku snagu i uporište među građanima. 

I to rapidno, to je neka vrsta političkog domino efekta. 

Prvo su u Kotoru, đe je na čelu lokalne vlasti bio demokrata Vladimir Jokić, stranke parlamentarne većine na državnom nivou osvojili samo 13 od 33 moguća odbornička mandata, jedva 39 odsto. 

Tada je malo ko osim DPS-a i Evropskog saveza, zbog malog uzorka, razmišljao da se radi o trendu.  

Onda je došlo izborno odmjeravanje u Podgorici koja je trećina crnogorskog stanovništva. U Glavnom gradu, kada se saberu mandati stranaka parlamentarne većine koja je bila na vlasti na lokalu – i koja u Skupštini Crne Gore ima podršku od 67 odsto poslaničkih glasova – ispada da su Mandić, Spajić, Bečić, uključujući i ,,vancenzusnog“ Ibrahimovića iz Bošnjačke strankepali na svega 45 odsto podrške. 

A, ukoliko dođe do dogovora DPS-a Danijela Živkovića sa MilatovićAbazović koalicijom u Podgorici, onda će Spajićev PES, Mandićeva NSD i Kneževićev DNP da pretrpe dodatni odliv podrške. 

Slika iz Kotora i Podgorice ponovila se u neđelju i u Budvi; građanska opozicija predvođena DPS-om bilježi rast, a padaju rejtinzi partijama parlamentarne većine – osvojile su svega 12 mandata, odnosno 35 odsto podrške. 

DVA MOGUĆA PUTA  

Rezultati izbora u tri grada, koji čine skoro polovinu stanovništva, ključni su pokazatelj da je državna koalicija – ,,avgustovska većina“ ojačana strankama Bošnjačkom strankom i Alabanskom aternativom – izgubila politički legitimitet. 

Kako drugačije tumačiti podatak da velika državna koalicija, koja u Skupštini ima praktično dvotrećinsku većinu, nije uspjela da u Kotoru, Podgorici i Budvi premaši četrdesetak procenata podrške? Ujedno to je i signal da ,,nikad stabilnija Vlada“, kako to nedavno reče Milojko Spajić, više nema apsolutnu podršku građana, a njegov PES pada do ivice cenzusa.  

U nekom normalnijem političkom sistemu, u kojem se poštuje data riječ i prihvata realno političko stanje, već danas bi bilo jasno da se parlamentarna većina nije više većina ni u Budvi, ni u Kotoru ni u Podgorici. I već bi se govorilo o vanrednim izborima 2025. godine. 

Ali, ovo je Crna Gora. Čelnici PES-a i Demokrata, Spajić i Bečić, čije stranke  većinski čine najbrojniju vladu u istoriji Crne Gore ali i Evrope, sada su u političkoj stisci, u strahu i nevoljni da se pogledaju u ogledalu – politički rejting partija na čijem su čelu, nezaustavljivo pada. Zbog brojnih pogrešnih političkih poteza, ali i očite nesposobnosti ljudi koje su delegirali na ministarska mjesta u 44. Vladi Crne Gore. 

Taj strah od mogućih novih izbora, goniće i Spajića i Bečića da budu još poslušniji i još zavisniji od volje Andrije Mandića, koji će u narednom peridou da bude, ne samo ,,prvi među jednakima“ kako on to voli reći – nego dominantni vođa jedne raznorodne koalicije. 

I tako će se ,,kotrljati“ parlamentarni savez većine, sve pokušavajući da zaboravu preda nedavne izborne neuspjehe, ali i da snagom državne sile i političkih ucjena natjera neke političke saveze, kao Jovanovićev u Budvi, na saradnju i formiranje vlasti, prvo u Budvi, poslije i u Podgorici. 

Na taj način, nadaju se u vrhu PES-a i Demokrata, održala bi se parlamentarna većina, a oni opstali na sadašnjim pozicijama (čitaj: odstali u foteljama) vlasti. To izgleda kao jedina taktika koju će sprovoditi Spajić i Bečić, nadajući se da će tako opstati 44. Vlada Crne Gore. 

I sve to djeluje kao jedini put za njihov o(p)stanak na vlasti. Osim, ako se, ipak, ne odigra neki drugačiji scenario, pa se pokaže da Jovanović, lider ,,Pokreta naš grad“ i Milović iz DPS-a, skupa sa Odžićem iz Evropskog saveza ipak mogu da sarađuju, formiraju vlast, sve u korist građana Budve. 

A što ako se ta politička šema kasnije ponovi i u Podgorici, da li će i tada Vlada biti ,,nikad stabilnija“?