Foto: Ilustracija-

Nacrt novog zakona o oružju i municiji, koji je predložilo Ministarstvo unutrašnjih poslova, izazvao je žestoke kritike stručne javnosti. Advokat Marko Ivanović, koji zastupa oko 1.000 lovaca iz cijele Crne Gore, uključujući i Lovačku organizaciju „Dr Zoran Kesler“ iz Nikšića, upozorava da su brojne odredbe zakona neustavne, pravno problematične i podložne zloupotrebama.

– Država, umjesto da riješi ključne probleme – nadzor nad osobama s psihičkim smetnjama, kontrolu nelegalnog oružja i sprečavanje nasilja – poseže za neustavnim i nezakonitim mjerama koje ne doprinose bezbjednosti građana. Umjesto ciljanog rješavanja problema, predloženi zakon praktično onemogućava posjedovanje oružja građanima koji ga legalno imaju, prvenstveno lovcima i sportskim strijelcima – poručuje Ivanović.

Nejasni kriterijumi

Posebno spornim Ivanović smatra nejasne kriterijume za procjenu sklonosti ka konzumaciji alkohola, proširena ovlašćenja policije za ulazak u domove bez sudskog naloga, kao i ukidanje dvostepenosti u odlučivanju po zahtjevima građana. On tvrdi da bi usvajanje ovog zakona dovelo do ograničavanja prava vlasnika legalnog oružja i stvorilo pravni haos, jer bi policijski službenici dobijali prevelika diskreciona ovlašćenja, često bez adekvatne stručne podloge.

Dodatnu zabrinutost izaziva mogućnost da policija, na osnovu subjektivnih operativnih podataka, ocjenjuje nečije porodične odnose, ponašanje ili sukobe s okolinom i na osnovu toga odlučuje o oduzimanju ili neizdavanju dozvola za oružje. Ivanović naglašava da se takve odluke ne smiju donositi bez konkretnih dokaza, poput pravosnažnih presuda ili zvaničnih prekršajnih rješenja, jer bi to ostavilo prostor za zloupotrebe. Takođe, upozorava da ovakva praksa nije usklađena s Direktivom Evropske unije o nadzoru oružja.

– Ukoliko se već procjenjuje nečija sposobnost za posjedovanje oružja, to bi trebalo da rade posebno obučeni policijski službenici u saradnji sa ljekarima specijalistima – psiholozima i neuropsihijatrima – kako bi se osigurala objektivnost i tačnost procjene – ističe Ivanović.

Pored toga, predložene izmjene, kako tvrdi, nijesu u skladu s evropskim direktivama i praksama u zemljama Evropske unije, što dodatno dovodi u pitanje opravdanost donošenja zakona u ovakvom obliku.

– Jasno je da će u budućnosti policijski službenici da vrše još veće zloupotrebe. Posebno je sporan neprecizan termin „uživanje alkohola“, jer policajci, bez stručnih znanja, olako kvalifikuju nekoga kao „sklonog prekomjernom konzumiranju alkohola“ čak i zbog davnih, pojedinačnih slučajeva vožnje s minimalnom količinom alkohola u krvi od npr. 0,5 ili 0,6 promila – objašnjava Ivanović.

Na takvim službenim zabilješkama se u praksi, kako objašnjava, zasnivaju rješenja o odbijanju mnogih zahtjeva za izdavanje odobrenja za oružje, odnosno, oduzima se oružje koje je ranije izdato iako su npr. iste te okolnosti postojale i kad je izdata dozvola.

Potreban nalaz ljekara

– Provjera činjenica ne smije biti diskreciono pravo ovlašćenih policijskih službenika (OPS), niti se odluka može zasnivati na njihovom mišljenju. Ako je

procjena sklonosti ka alkoholu potrebna, mora se temeljiti na nalazu ljekara specijaliste ili ljekarske komisije, uz detaljno obrazloženje. – kazao je Ivanović.

Takođe, navodi da poremećeni porodični odnosi, agresivno ponašanje ili sukobi s okolinom ne mogu se tumačiti na osnovu operativnih podataka, već isključivo ako su potkrijepljeni pravosnažnim presudama ili prekršajnim rješenjima, jer bi u suprotnom postojala velika mogućnost zloupotrebe.

– Jedini validan dokaz za ove navode trebalo bi da budu izjave lica o sukobima i poremećenim odnosima, priložene uz službenu zabilješku OPS-a. Oslanjanje na operativne podatke bez konkretnih dokaza suprotno je EU Direktivi o nadzoru oružja – kaže Ivanović ističući da, ako policijski službenici već treba da procjenjuju nečiju ličnost i sklonosti, takve ocjene bi smjela donositi samo posebno obučena grupa policajaca, u saradnji s komisijom ljekara specijalista – psihologom i neuropsihijatrom.

– Spornim se smatra produženje roka MUP-u za odlučivanje o zahtjevima za nabavku oružja sa 30 na 60 dana, kao i ukidanje dvostepenosti u upravnom postupku. Time bi MUP imao konačnu riječ, a građani bi umjesto žalbe mogli podnijeti samo tužbu Upravnom sudu koji, zbog prenatrpanosti, često odlučuje tek nakon dvije do tri godine – kaže Ivanović koji upozorava da se ovakva „centralizacija“ u stvari svodi na ukidanje efikasne pravne zaštite, jer građani, nakon donošenja rješenja o oduzimanju oružja, moraju odmah predati oružje MUP-u i godinama čekati sudsku odluku.

Ivanović upozorava i na problem centralizacije ljekarskih komisija u jednoj ustanovi pri Ministarstvu zdravlja u Podgorici, čime se iz postupka isključuju domovi zdravlja, druge medicinske ustanove i privatni sektor.

– Ministarstvo zdravlja nema kapacitete za procjenu sposobnosti svih građana za držanje oružja, a dodatni problem je što stranke nemaju mogućnost žalbe. Rješenje bi bilo uvođenje dvostepenog postupka, gdje bi komisija Ministarstva zdravlja bila drugostepeni organ – kaže Ivanović koji naglašava da ovakve izmjene ne bi trebalo da budu dio Zakona o oružju, već isključivo regulisane zakonima iz oblasti zdravstvene zaštite.

Sporni članovi

Navodi i posebne primjere, pa prema članu 17 stav 2 i 3 nacrta zakona, policijski službenik bi, u slučaju sumnje, imao ovlašćenje da vizuelno provjerava uslove za smještaj i čuvanje oružja u stambenom prostoru vlasnika, pri čemu bi podnosilac zahtjeva bio obavezan da mu omogući ulazak.

– O učestalosti kontrola odlučivalo bi se prema broju i kategoriji registrovanog oružja – kaže Ivanović koji upozorava da je ova odredba u suprotnosti s Ustavom Crne Gore, koji garantuje nepovredivost stana i jasno propisuje da je ulazak moguć samo uz sudsku odluku ili u izuzetnim okolnostima. Takođe, ističe da ovakva praksa krši i Zakonik o krivičnom postupku, kojim je precizno regulisan postupak pretresa. Smatra da se ovim pokušava uvesti presedan koji bi omogućio policiji da bez sudskog naloga ulazi u privatne domove, što je neustavno i nezakonito.

Ivanović smatra spornim stav 3 nacrta zakona, koji nejasno definiše učestalost kontrola na osnovu broja i kategorije registrovanog oružja, bez preciziranja kriterijuma i nadležnosti za donošenje takvih odluka.

– Ova neodređenost otvara prostor za zloupotrebe od policijskih službenika. Odredba o potrebnoj visokoj stručnoj spremi za dobijanje dozvole za proizvodnju oružja i municije je protivustavna i diskriminatorska, jer se ne zasniva na konkretnom znanju, već isključivo na formalnom obrazovanju, čime se ograničava sloboda preduzetništva, zagarantovana članom 59 Ustava Crne Gore – objašnjava Ivanović.

On smatra problematičnom odredbu člana 14, stav 1, tačka 2, prema kojoj fizičko lice može dobiti dozvolu za nabavku oružja tek sa 25 godina, dok su izuzeci predviđeni za policijske službenike, vojna lica, zaštitare i sportske strijelce, kojima je dozvoljeno već sa 18 ili 21 godinom.

– Ove starosne granice su nelogične i nepravedne prema lovcima i drugim građanima. Sve starosne granice bi trebalo spustiti na 18 godina, jer su lovci i sportski strijelci ovom odredbom diskriminisani. Opšta granica od 25 godina neopravdano je visoka i neustavna, jer punoljetstvo u Crnoj Gori, kao i u cijeloj Evropi, nastupa sa 18 godina, što je uslov za sticanje građanskih prava i izvršavanje dužnosti – kaže Ivanović dodajući da su ovakva ograničenja suprotna Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i slobodama.

– U većini evropskih zemalja, uključujući i region, starosna granica za posjedovanje oružja je 18 godina, dok je za lov često niža uz određene uslove. Ova odredba je u suprotnosti i sa Zakonom o divljači i lovstvu, koji dozvoljava polaganje lovačkog i sokolarskog ispita sa 18 godina – kaže Ivanović.

On posebno naglašava da je predložena starosna granica u suprotnosti s Direktivom EU 2021/555 o nadzoru nabavke i posjedovanja oružja, kojom je propisano da države članice dozvoljavaju posjedovanje vatrenog oružja osobama starijim od 18 godina, uz određene izuzetke za mlađe osobe koje imaju saglasnost roditelja ili se nalaze pod nadzorom licenciranih instruktora.

– Takođe, prema direktivi, odobrenje se ne izdaje licima koja mogu predstavljati rizik po javnu bezbjednost, što se utvrđuje na osnovu relevantnih presuda, a ne proizvoljnih ograničenja – objašnjava Ivanović.

Prigušivači i noćni nišani

Ivanović smatra spornim član 6, stav 1 i 2 nacrta zakona, kojim se potpuno zabranjuje nabavka, držanje i nošenje prigušivača i noćnih optičkih nišana, bez ikakvih izuzetaka. Ova zabrana, prema njegovim riječima, nije usklađena s evropskim zakonodavstvom i suprotna je Direktivi EU 2021/555 o nadzoru nabavke i posjedovanja oružja.

– Dok su u zemljama EU i regiona prigušivači i noćni nišani dozvoljeni uz odgovarajuće dozvole, posebno za lovce i sportske strijelce, Crna Gora ih potpuno zabranjuje. Ovi uređaji ne samo da su uobičajeni, već i korisni – prigušivači smanjuju buku i štite životnu sredinu, dok noćni nišani omogućavaju sigurnije i preciznije gađanje, posebno u noćnim uslovima – kaže Ivanović.

On tvrdi da je ovakva zabrana neutemeljena i da se bazira na pogrešnoj percepciji da su prigušivači i noćni nišani isključivo sredstva kriminalaca, dok se u razvijenim zemljama koriste za povećanje sigurnosti i efikasnosti lova i streljaštva.

– Takođe, ovakvi uređaji već godinama legalno su dostupni na tržištu Crne Gore i u međunarodnoj prodaji, te postavlja pitanje kako država planira da riješi problem hiljada već kupljenih komada opreme, čija bi zabrana mogla dovesti do milionske štete – ističe Ivanović.

On smatra spornim član 16, stav 1, 2 i 3, koji je povezan s članom 14, stav 1, tačka 6 nacrta zakona.

– Ova odredba predviđa da fizičko lice ne može dobiti dozvolu za nabavku oružja ako postoje okolnosti koje ukazuju na mogućnost zloupotrebe, uključujući konzumaciju alkohola, droga, poremećene porodične odnose, sukobe s okolinom, agresivno ponašanje i druge poremećaje u ponašanju. Član 16 propisuje da policijski službenik može prikupljati podatke o podnosiocu zahtjeva, sačiniti službenu zabilješku i dostaviti je Ministarstvu u roku od 30 dana, uz ocjenu da li postoje smetnje za izdavanje dozvole. Policija, takođe, procjenjuje opravdanost razloga za nabavku oružja, a to mišljenje postaje sastavni dio službene zabilješke – objašnjava Ivanović.

On upozorava da su ove odredbe neprecizne i ostavljaju previše prostora za subjektivne procjene policijskih službenika, što može dovesti do zloupotreba. Smatra da se odluke ne smiju temeljiti na operativnim podacima bez konkretnih dokaza, već da svaka procjena treba biti potkrijepljena relevantnim nalazima stručnjaka i pravosnažnim odlukama nadležnih organa.

Nacrt novog zakona o oružju sadrži brojne odredbe koje su, prema Ivanoviću, u suprotnosti s Ustavom Crne Gore, Zakonom o upravnom postupku, Zakonom o divljači i lovstvu, kao i sa Direktivom EU 2021/555 o nadzoru nabavke i posjedovanja oružja. Iako se predlagač poziva na usklađenost s evropskim zakonodavstvom, pojedine norme koje uvodi ne postoje u EU, već suprotno – krše njene direktive i pravne standarde država članica.

Takođe, naglašava da se u javnosti stvara pogrešna slika o lovcima, iako se lovstvo ne svodi na puko odstrjeljivanje divljači.

– U uređenim državama, pa i u Crnoj Gori, lovstvo je zakonom regulisana djelatnost od opšteg interesa, koja obuhvata uzgoj, zaštitu i racionalno korišćenje divljači. Crna Gora čak i materijalno podržava unapređenje lovstva i zaštitu divljači, što pokazuje njegov značaj. Lovci su, prema Zakonu o divljači i lovstvu, lica s položenim ispitima, lovnim dozvolama i kartama, koji obavljaju lov u skladu s etičkim i zakonskim normama – kaže Ivanović poručujući da bi usvajanje ovog zakona u trenutnom obliku dovelo do neopravdanog udara na legalne vlasnike oružja, dok bi stvarni problemi ostali neriješeni. 

Policijska akademija ne može biti jedina ovlašćena za osposobljavanje za rukovanje oružjem

Ivanović smatra spornim i to što se Policijska akademija u Danilovgradu proglašava jedinom ovlašćenom institucijom za obuku za rukovanje oružjem, iako nema kapacitete za taj posao na nivou cijele Crne Gore, niti dovoljno obučenih instruktora.

Ističe da su se upravo pripadnici Policijske akademije često obučavali u lovačkim društvima, Lovačkom savezu i Savezu praktičnog streljaštva, gdje postoji mnogo iskusnijih instruktora za ovu vrstu obuke. Ovom odlukom se, bez opravdanog razloga, smanjuje kvalitet obuke za rukovanje oružjem, dok se istovremeno uskraćuju prihodi organizacijama koje su se tim poslom uspješno bavile.