Dok god državni organi kao što su policija i pravosuđe, kao i druge ustanove poput škole, zdravstvenih i socijalnih službi ne budu efikasno obavljali poslove za koje su zaduženi, nećemo uspjeti da preveniramo zločine. Što možemo očekivati ako imamo situaciju da policija u dugom vremenskom periodu nema dovoljno kadra, osim da se vrše krivična djela koja bi se mogla spriječiti. Ukoliko učinioce krivičnih djela sudovi ne osude u razumnom vremenskom intervalu, nećemo postići efekat odvraćanja od zločina – ocijenio je za Pobjedu profesor Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore, kriminolog Velimir Rakočević komentarišući tragediju koja se prvog dana 2025. dogodila na Cetinju.

Podsjetimo, u krvavom piru Aco Martinović ubio je dvanaest osoba među kojima su dvojica dječaka, sestra, kumovi, prijatelji, a četiri teško ranio. Nekoliko dana kasnije, trinaesta žrtva je preminula u Kliničkom centru. Ubistva je počinio na pet lokacija udaljenih i po nekoliko kilometara, pištoljem, koji je imao u ilegalnom posjedu.

Časovnik zločina

Da bi, kako kaže Rakočević, uopšte imali priliku da preduprijedimo brojne izazove, mnogo nam je isplativije da ih spriječimo u najranijoj fazi, nego da se bavimo saniranjem posljedica.

Što možemo očekivati – ako imamo situaciju da policija u dugom vremenskom periodu nema dovoljno kadra, osim da se vrše krivična djela koja bi se mogla spriječiti

– Višeznačni i mnogostruki fenomen zločina možemo prevenirati i držati pod kontrolom samo ako eliminišemo činioce koji do njega dovode. Svaki zločin je odgovor na specifičnu situaciju u kojoj se određena osoba našla izložena kompleksnim spoljašnjim pritiscima. Najteži zločini izvršeni u posljednje vrijeme imaju sva obilježja nepredvidivosti, iracionalnosti i eksplozivnosti da ih je gotovo nemoguće spriječiti ili se zaštititi od njih, što se svakodnevno potvrđuje na osnovu časovnika najtežih zločina u svijetu. Uzroci ovakvih zločina su duboko tajanstveni i zamršeni zbog uticaja koji na zločin ostvaruju druge pojave – smatra kriminolog.

Tajnu ponio u grob

Upitan za komentar na to što javnost i dalje ne zna kako je Aco Martinović nabavio oružje, poručuje da javnost ima pravo da bude informisana o svemu što je u javnom interesu.

– Istraga bi trebalo da pruži odgovor makar na neka od ovih pitanja iako nijesam optimista da će se doći do određenih saznanja iz razloga što je autor zločina sa sobom ponio odgovore na najveći broj ovih pitanja – ističe Rakočević.

Problem, smatra kriminolog, predstavlja i nedorečenost normativnog sistema koji policiji ,,veže ruke“ i dozvoljava u mnogim situacijama da djeluje reaktivno umjesto preventivno.

Iskustvo nas uči da svakom bezbjednosnom problemu pristupamo maksimalno ozbiljno i oprezno, izbjegavajući prepotentnost i predrasude

– Pretpostavljam, da su postojali obavještajni podaci o kriminalnim namjerama ovog lica, policija bi zasigurno reagovala. Ukoliko istraga utvrdi da je bilo ko doprinio ovom masovnom zločinu, moraće da snosi odgovornost – smatra on.

Rakočević poručuje da imamo šansu da izađemo iz bezbjednosne krize.

– Izlaz iz nepovoljne situacije je kreiranje integralne bezbjednosti sa znatno većim mogućnostima u kojoj pored policije participiraju i svi drugi relevantni subjekti u skladu sa opšteprihvaćenim bezbjednosnim standardima u čijoj osnovi je zaštita vitalnih interesa građana i države. Moramo graditi sistem koji će širiti bezbjednosne funkcije na cijelo društvo i efikasno reagovati na sve oblike ugrožavanja građana. Fokus mora biti na prevenciji i proaktivnom djelovanju, s obzirom na to da se suočavamo sa velikim brojem destruktivnih oblika ugrožavanja građana što za posljedicu ima gubitak ljudskih života. Imamo šansu samo ukoliko se dobro organizujemo i efikasno primjenjujemo savremene metode i sredstva suzbijanja najtežih krivičnih djela – zaključuje Rakočević.

Ističe da kao država mlade demokratije još nijesmo uspjeli da ovladamo standardima u oblasti ljudske bezbjednosti, iako smo danas ugroženiji više nego ranije usljed dubokih promjena u prethodnom periodu, koje su generisale nove bezbjednosne rizike.

Ukoliko učinioce krivičnih djela sudovi ne osude u razumnom vremenskom intervalu, nećemo postići efekat odvraćanja od zločina

– Plaćamo ceh potcjenjivanju nosilaca ugrožavanja bezbjednosti kroz zanemarivanje mogućnosti povrede ili ugrožavanja vitalnih vrijednosti u društvu. Sve više smo skloni rutinskom obavljanju poslova u ovoj oblasti što za posljedicu nerijetko ima ugrožavanje bezbjednosti ljudi. Iskustvo nas uči da svakom bezbjednosnom problemu pristupamo maksimalno ozbiljno i oprezno, izbjegavajući prepotentnost i predrasude – ocijenio je za Pobjedu profesor Rakočević.

Poraz cijelog društva

Na pitanje da li smo kao društvo zakazali jer nijesmo upozorili jedni druge da postoji tako opasan čovjek na Cetinju ,,naoružan do zuba“, Rakočević ocjenjuje da je masakar na Cetinju najveći mogući poraz društva u cjelini, te da nema tog sistema bezbjednosti koji je kadar da odgovori na sve rizike bez saradnje i dobre komunikacije sa građanima.

– Ovo je najveći mogući poraz društva u cjelini od kojeg se porodice stradalih nikad neće oporaviti, a ožiljke na srcu i duši dugo će nositi cijela zajednica. Nema tog sistema bezbjednosti koji je kadar da odgovori na sve bezbjednosne rizike bez saradnje i dobre komunikacije sa građanima – smatra kriminolog.

Sistem bezbjednosti, naglašava, mora biti otvoren za sve građane koji žele da se uključe i doprinesu jačanju vlastite bezbjednosti.

– Poželjno je da se građani i građanke uključe u kreiranje, sprovođenje i nadzor politika u oblasti bezbjednosti. Izazovi sa kojima se kao društvo suočavamo mogu se prevazići samo ako građani aktivno učestvuju u rješavanju ovih problema. Koncept učestvovanja građana u sistemu očuvanja bezbjednosti treba da omogući podjelu moći, kao i podjelu odgovornosti za ishode. Na taj način se integrišu svi društveni resursi u cilju poboljšanja stanja u oblasti bezbjednosti – smatra Rakočević.