Plodna zemlja je specifična tvorevina, deficitarna u svijetu. Crna Gora ima mogućnost da prva pokrene njenu masovnu proizvodnju i, domaćim znanjem i sirovinama, sve uništene terene aktivira za organsku biljnu proizvodnju po svjetskim standardima.

Svetlana Ana Popčetović iz Pljevalja dobitnica je nagrade za pronalazak kojim bi, kako tvrdi, bio riješen problem nedostatka plodnog zemljišta.

Za pronalazak “Presovana zamjena za prirodno plodno zemljište sa slojem vodonepropusne gline” njoj je nedavno dodijeljena WIPO medalja za pronalazače Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu. Nagrada se dodjeljuje od 1979. godine, sa ciljem stimulisanja aktivnosti pronalazača inovatora širom svijeta.

Popčetovićeva je diplomirani inženjer pejzažne arhitekture i zaposlena je u pljevaljskom Rudniku uglja na poslovima rekultivacije zemljišta. Za svoj pronalazak je nagrađivana više puta u inostranstvu, ali u Crnoj Gori njen trud još nije adekvatno vrednovan.

Tvrdi da bi od njenog pronalaska, zamjene za prirodno plodno zemljište, Crna Gora mogla da zaradi veliki novac.

“Plodna zemlja je specifična tvorevina, deficitarna u svijetu. Crna Gora ima mogućnost da prva pokrene njenu masovnu proizvodnju i, domaćim znanjem i sirovinama, sve uništene terene aktivira za organsku biljnu proizvodnju po svjetskim standardima. Mogla bi da osnuje naučni multidisciplinarni centar za istraživanje zamjena za prirodno plodno zemljište za sve klimatske uslove, sve biljne vrste, specifičnosti njenog ponašanja u zatvorenom i otvorenom prostoru, doprinos smanjenju karbonskih jedinjenja”, kazala je ona.

Pokretanje te proizvodnje, prema njenim riječima, obezbjeđuje nova radna mjesta u rasponu od fizičkog do visoko-naučnog rada.

Dodatno, kako je rekla, kultivacijom i rekultivacijom prirodnih i antropogenih pustinja, bio bi ublažen, a možda bi bili i riješeni, globalni problemi migracije i očuvanja staništa ugroženih vrsta.

Popčetovićeva navodi da je presovana zamjena za prirodno plodno zemljište sa slojem vodonepropusne gline, za koji je dobila nagradu, poboljšana verzija namijenjena prvenstveno sanaciji ekstremno uništenih terena i njihovo aktiviranje za organsku biljnu proizvodnju.

“To je trajno, autonomno-funkcionalno životno stanište ukupne kopnene makro i mikro flore i faune koje bi se, prvi put u svijetu, po receptu prirode proizvodilo u Crnoj Gori. Presovane forme olakšavaju transport i ugradnju”, tvrdi ona.

Na ideju da napravi zamjenu za prirodno plodno zemljište došla je tražeći rješenje kako da se nadoknadi nedostajući sloj zemlje na degradiranim površinama.

“Došla sam na ideju da samo od prirodnih materijala napravim zemljište bez ikakve hemije, kako je to i godinama priroda stvarala. Pomiješala sam više od 24 sastojka, među kojima su sedimentna stijena laporac, ugalj, strugotina… i dobila proizvod koji sam patentirala. Pronalazak sam testirala prateći rast biljaka na prirodnom zemljištu i na zemljištu koji sam proizvela. Značajno je bolji ponik bio u mojoj smješi, nego u prirodnom zemljištu”, kazala je Popčetovićeva.

Osim finansijske koristi koju bi država imala od njenog pronalaska, tvrdi da bi se time riješili i mnogi ekološki problemi, s obzirom na to da bi se za proizvodnju koristile brojne deponije laporca i drugog materijala.

“Mi smo jako siromašni, nedostaju pare, a imamo nešto što mnogo vrijedi u predjelima gdje nema zemlje. Umjesto da deponije očistimo kroz proizvodnju zamjene za prirodno zemljište, mi po tom pitanju ne preduzimamo ništa. Oko 150 miliona tona odloženog laporca koji bi bio problematičan za proizvodnju cementa, mogli bismo da pretvorimo u zemljište koje bismo izvozili. Jedini problem je nedostatak zakonodavstva, s obzirom na to da niko nikad nije prevozio zemlju preko granice”, ističe Popčetovićeva.

Ona tvrdi da tržište za njen proizvod ne bi bio problem, jer se mnoge zemlje Bliskog istoka i Afrike suočavaju sa problemom nedostatka plodnog zemljišta.

“Kada proizvodite zemlju, možete da projektujete njenu plodnost, prema klimatskim uslovima. Na ovom zemljištu kome nije potrebna nikakva prihrana, mogu da se gaje sve vrste, kao i na prirodnom zemljištu. Njegovova prednost je što može da se briketira za razliku do prirodnog”, kazala je Popčetovićeva.

Prema njenim riječima, u procesu proizvodnje, njena zemlja bi mogla da se pakuje u oblike koji se lako uklapaju, može lako da se tovari u kontejnere i izvozi u druge države.

Njena zemlja, kako je kazala, zadržava plodnost i preko 10 godina, tako da može da se proizvodi i skladišti. Kada se koristi, prostor koji se obrađuje se poploča, odnosno naspe zemljom koju je izumila Popčetovićeva i u nju se doda sjeme.

Ona objašnjava se kada počne da rađa, zemljište gubi kompaktnost.

“Ova moja smješta je djevičanski čisto zemljište, za razliku od prirodnog koje je na razne načine zagađeno”.

Greškom joj uručili priznanje za srednjoškolce

Popčetovićeva tvrdi da je dodjelu priznanja, koje je bilo organizovano u Crnogorskom narodnom pozorištu, povodom 10 godina Zavoda za intelektualnu svojinu, obilježio i svojevrsni skandal.

Greškom organizatora, kako je kazala, umjesto priznanja koje joj pripada, Popčetovićevoj je uručena nagrada za najbolji esej iz oblasti intelektualne svojine koju Svjetska organizacija za intelektualnu svojinu dodjeljuje za učenike srednjih škola.

“Niko mi se zbog te greške od organizatora nije izvinio, a sa dobitnicom nagrade za esej, nagradu sam zamijenila u foajeu. U foajeu mi je uručen i sertifikat, koji su zaboravili da mi uruče na bini. Sve to je neozbiljno, posebno ako se ima u vidu da su tog dana uručivana samo dva priznanja. Zbog propusta mi se jedino izvinio John Sandage, zamjenik generalnog direktora Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu, kojem je bilo neprijatno zbog propusta”.