Kad je Kina Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji prijavila prvi slučaj zaraze koronavirusom 31. decembra 2019. godine, opisali su bolest kao novi oblik upale pluća koji tada još nije imao ime. za samo dvije sedmice kineski naučnici su identifikovali genom virusa, odnosno genetski kod koji čini virus. Kroz tri sedmice stvorili su prve testove i podijelili ih sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, piše CNN.

Samo 11 mjeseci nakon prve prijave virusa, već se pojavila vakcina i vakcinisani su prvi ljudi. To je najbrže proizvedena vakcina u istoriji.

Brzina kojom svijet uči o koronavirusu je izuzetna i naučnici već raspolažu značajnom količinom podataka. Ali, tokom tih godinu dana, sa više od 81 milion zaraženih i 1,7 miliona umrlih širom svijeta, još ima puno toga što se u vezi sa virusom ne zna.

Te nepoznanice kreću se od onih osnovnih pitanja kao što je pitanje odakle je virus zapravo krenuo, pa do komplikovanijih tema poput one o tome kako će i kada prestati pandemija.

„Puno smo naučili, ali kad je riječ o detaljnom razumijevanju, pred nama su još kilometri i kilometri. Ovo će zaokupljati virologe i one koji rade u javnom zdravstvu još decenijama“, kaže Maureen Ferran, profesorica biologije na Rochester Institute of Technology.

1. Odakle je došao koronavirus

Dok su se vlade utrkivale u pronalaženju vakcine za virus, jedno od najosnovnijih pitanja nestalo je iz fokusa javnosti, a to je pitanje o porijeklu virusa. Razne teorije zavjere povezane su sa tim pitanjem. U početku se mislilo da je virus povezan sa pijacom u kineskom gradu Vuhan koja prodaje žive životinje, ali studija Lanceta objavljena u januaru pokazala je da trećina početnih pacijenata nema direktnu vezu sa pijacom.

Neki, uključujući američkog predsjednika Donalda Trampa, ispitivali su je li virus namjerno pušten u populaciju nakon proučavanja ili stvaranja u laboratoriji u Vuhanu.

Naučnici kažu da postoje dokazi da je virus nastao u prirodi i tvrde da su najbliži rođaci koronavirusa previše genetski različiti od Covid-19 i zato nije moguće da je pušten iz laboratorije.

Studije su pronašle dokaze da je virus možda cirkulisao Sjedinjenim Državama i Evropom u decembru 2019., mjesecima ranije nego što se mislilo. Kineski državni mediji podstiču mišljenje da je virus možda porijeklom izvan Kine.

Peter Collignon, profesor mikrobiologije s Australijskog nacionalnog univerziteta, kaže da je vrlo vjerojatno da je virus cirkulisao SAD-om i djelovima Evrope prije nego što su dijagnostifikovani prvi slučajevi u tim zemljama. Pored toga, smatra da nema dokaza da virus potiče izvan Kine. Svjetska zdravstvena organizacija koja istražuje porijklo virusa, objavila je da će proučiti da li je Covid-19 mogao kružiti Kinom prije nego što su u decembru 2019. otkrili prve slučajeve.

Uprkos mnoštvu teorija zavjere postoji nekoliko stvari oko kojih se većina naučnika slaže. Covid-19 je koronavirus, vrsta virusa koja je odgovorna za razne bolesti, od prehlade do SARS-a. Zoonotski je, što znači da je izvorno potekao od životinje.

„Neke studije ukazuju na šišmiše kao vjerojatne vektore za koje se zna da nose koronaviruse. Većina naučnika i dalje misli da se virus prenio na ljude u Kini, jer su tu otkriveni prvi slučajevi, ali još ne znamo gdje je virus prvi put prešao na ljude. Takođe, ostaje nepoznanica kako se prenio na ljude drugim životinjskim posrednikom. To su pitanja na koja možda nikada nećemo doznati odgovore“, kaže Ferran.

Uostalom, za više od 40 godina otkako je otkrivena ebola, naučnici nijesu uspjeli da otkriju od koje je životinje potekla.

2. Zašto na neke ljude utiče snažnije nego na druge

Kada su prvi put identifikovali Covid-19, na njega se gledalo kao na respiratornu bolest. Ali, kako su mjeseci odmicali, javljao se sve veći niz simptoma i komplikacija bolesti. Mnogi ljudi izgube čilo mirisa. Neki ljudi povraćaju ili imaju proliv, nekima se mijenja boja na prstima ruku i nogu. Neki imaju oštećene kognitivne funkcije, pa čak i oštećenje mozga.

Sada se zna da čak i oni koji se oporave od Covid-19 mogu iskusiti dugotrajne posljedice, uključujući anksioznost, oštećenje mozga i hronični umor. Studija objavljena u British Medical Journal u avgustu otkrila je da je oko 10 % pacijenata imalo dugotrajni Covid-19 u kojem je bolest trajala više od 12 sedmica.

Ali, naučnici ne znaju koliko dugo traju ovi naknadni simptomi Covid-19 i ne mogu da odjasne zašto neki ljudi pate više od drugih. Pismo koje je objavio časopis Annals of Internal Medicine u novembru opisuje slučaj kada su dva 60-godišnja jednojajčana blizanca zaražena Covid-19 imala vrlo različite ishode. Jedan blizanac pušten je iz bolnice nakon dvije sedmice bez ikakvih komplikacija, a drugog su morali da prebace na odjeljenje za intenzivnu njegu i potreban mu je respirator.

Ovaj slučaj je samo ukazao na ono što istraživači posmatraju već mjesecima. Izgleda kao da je sasvim slučajno koliko ozbiljno će koronavirus uticati na različite ljude. Postoje pojedinci s većim rizikom od teškog oblika bolesti zbog postojećih kroničnih stanja ili starosti. „Svi imamo nešto drugačiju genetiku. Često se iz razloga koje ne razumijemo u potpunosti, neki ljudi nose s infekcijama lakše od drugih“, rekao je Collignon.

To važi i za demografske podatke. Mjesecima su naučnici pratili trendove koji pokazuju da su stariji ljudi i muškarci u ranjivijoj grupi. Naučnici imaju podatke i zašto djeca imaju lakši oblik infekcije. Razlog je to što imaju manje ACE2 receptora u nosu, a ti receptori su način na koji koronavirus ulazi u naše ćelije. Ali ne mogu objasniti zašto stariji ljudi imaju tako visoku stopu smrtnosti od koronavirusa, i to mnogo veću nego od uobičajenog gripa.

„Šta je to kod životnog doba što vas čini osjetljivijima na bolest? Imamo podatke i znamo da su istiniti, ali mislim da još nemamo sve odgovore na ta pitanja“, rekao je Collignon.

3. Kako se širi koronavirus

Još u januaru Kina je potvrdila da se virus mogao širiti s čovjeka na čovjeka, ali tokom ostataka godine naučnici pokušavaju da odgovore na pitanje kako se to tačno odvija. Kažu da je ključni način širenja virusa kapljičnim putem, kad netko kašlje ili kija. „Te kapljice padaju na zemlju nakon jednog ili dva metra, a maske mogu pomoći u sprječavanju njihovog širenja. Ali, pojedini naučnici tvrde da se virus takođe širi i aerosolima, mnogo manjim česticama koje mogu satima ostati prisutne u vazduhu i putovati na velike udaljenosti. To bi bio problem jer platnene maske ne mogu zaštititi od aerosolnog prenosa“, kaže Collignon.

On smatra da većinu infekcija prouzrokuju kapljice, iako je vjerojatno bilo i aerosolnog prenosa. Zato vjeruje da treba obratiti pažnju na bolji protok vazduha u zatvorenim prostorima. Nedavna južnokorejska studija pokazala je da kapljice s virusom mogu zaraziti ljude udaljene više od dva metra zbog protoka vazduha iz klima uređaja.

Postoje i druga pitanja. Ferran kaže da je nejasno koja je doza koronavirusa potrebna da bi se neko zarazio. Djeca će vjerovatnije biti asimptomatska, ali još uvijek nema konačnih odgovora o tome koliko će ona širiti virus. Sva ova pitanja su važna jer imaju implikacije na politike koje vlade primjenjuju. Ako su djeca uključena u širenje virusa, onda ima smisla zatvoriti škole – i obratno, ako nijesu uključena u širenje virusa, zatvaranje škola može imati velike posljedice s ograničenom i kratkotrajnom koristi.

4. Koliko dugo je neko imun

U avgustu su naučnici sa Univerziteta u Hong Kongu rekli da je muškarac (33) ponovno zaražen Covidom-19 samo četiri i po mjeseca nakon što je prebolio bolest. Činilo se da to potvrđuje ono čega su se neki ljudi bojali, a to je da je zaraza moguća i dva puta za redom.

„Dobra vijest je što je mogućnost uzastopne zaraze izuzetno rijetka, a slučajevi završe u medicinskom časopisu. Čini se da se oko 99 odsto ljudi zaraženih virusom ne zarazi ponovno najmanje šest mjeseci nakon što su ozdravili“, rekao je Collignon.

Veliko je pitanje, dakle, koliko traje prirodni imunitet od virusa. Naučnici na to još ne mogu da odgovore, jer virus nije bio dovoljno dugo među nama. Isto važi i za vakcine – ne znamo koliko dugo traje takav imunitet.

„Naučnici su pretpostavljali da će vakcina pružati određeni oblik imuniteta niz godina. Ali, to još ne znamo“, ističe Collignon.

Trenuto se čini da su vakcine protiv koronavirusa djelotvornije od vakcina protiv gripa, koje treba primijeniti svake godine. Naučnici su optimistični u pogledu vakcinei smatraju da je vjerojatnoća dugoročnih nuspojava mala.

„Mislim da je rizik mnogo veći od virusa nego od vakcine“, kaže Jonathan Stoye s Instituta Francis Crick u Londonu.

Ali to ne znači da nema i drugih otvorenih pitanja oko vakcine. „Ne znamo hoće li virus mutirati na način koji će vakcinu učiniti nedjelotvornom. Što nam više vremena treba da vakcinišemo populaciju, to virus ima više prilika za mutaciju“, rekla je Ferran.

Neke od novih vakcina koriste tehnologiju mRNA, koja se nikada prije nije široko koristila i zato se postavlja pitanje hoće li imunitet od tih vakcina trajati jednako dugo kao i onaj od tradicionalnih vakcina.

5. Kad će se pandemija završiti

To je pitanje najveće od svih. Mnogi širom svijeta polažu nade u vakcinu, ali čak ni to nije dovoljno brzo rješenje. Vjerovatno će biti potrebne godine da se vakciniše većina svjetske populacije, a to je nešto što bi bilo potrebno da se zaustavi širenje. Ankete pokazuju da neki ljudi možda neće biti voljni da se vakcinišu. Pored toga, vakcina nije tzv. srebrni metak.

„Mislim da su vakcine put kojim treba ići. Ali ljudi iz nekog razloga misle da će im one pružiti potpunu zaštitu. Nijedna vakcina to ne radi“, objašnjava Collignon.

Čak i ako je neko vakcinisan, naučnici još ne znaju je li moguće da bi svejedno mogao da zarazi sebe i druge, čak i ako ne oboli od Covida. Vjerovatno će ćovječanstvo i nakon vakcinisanja morati da živi s virusom. Samo jedan virus u ljudskoj istoriji je iskorijenjen vakcinacijom – virus velikih boginja.

Pored toga, virus bi mogao i duže da bude sa nama ako mutira ili se razvije novi soj. Moguće je da bi virus mogao da postane manje smrtonosan ili zarazan, ali moguće je i da virus postane virulentniji. Ta je mogućnost istaknuta nedavnom najavom Velike Britanije da je identifikovala novi soj koronavirusa za koji se čini da je 70% zarazniji od starog soja. U međuvremenu,ljudi će morati da se oslone na niz drugih mjera.

Zato je važno znati kako se virus širi i kako utiče na različite ljude. To je važno ne samo za suočavanje sa trenutnom situacijom, već i za buduće epidemije. Ali, Collignon kaže kako se na to ne troši dovoljno novca.

„Mi trošimo milijarde dolara na vakcine i ljekove, ali ne možete dobiti sredstva za istraživanje osnova, kao što je pitanje koliko je jedna maska ​​djelotvorna u odnosu na drugu masku“, rekao je on dodajući kako smatra da je situacija takva jer odgovori koje bi ponudila takva istraživanja ne donose nestajanje problema nego samo smanjenje rizika. Ljudi još nijesu pronašli način kako se nositi s pandemijom, a nema ni odgovora na pitanje – jesmo li iz ove naučili dovoljno da spriječimo sljedeću?