Znate ono kad u osam uveče sa balkona iz najjače aplaudiramo doktorima? E, ja sam nedavno izašla iz bolnice i uvijek produžim aplaudiranje. Jesu heroji ljekari, sestre i tehničari, jesu i ovi koji nas snimaju, ali ja poseban minut aplauza svake noći namijenim i divnim ženama koje brinu o čistoći soba i bolnice uopšte. Moj naklon cijelom osoblju jer sam bila svjedok njihovom doprinosu borbi za naše živote.

Srednjovječna Vanja, službenica iz Podgorice, nedavno je emotivno i u jednom dahu podijelila svoje iskustvo iz Kliničkog centra, pozivajući na dežurni telefon u našoj redakciji. Ispričala nam je da je prošla kroz veliku dramu, uzrokovanu pogoršanjem hronične bolesti, te da ostaje zadivljena posvećenošću ljekara i medicinskih sestara, kao i higijeničarki svakom pacijentu u vrijeme kad su se ona i ostali bolesnici bukvalno borili za dah više. Posebno sada, kada je higijena u osnovi sprečavanja širenja lako prenosive bolesti.

Interna klinika

Jedna od tih heroina aktuelne svakodnevice jeste i Milica Višnjić koja je zaposlena na održavanju higijene na Internoj klinici i svakodnevno boravi u prostoru u kojem su smješteni pacijenti infcirani korona virusom.

– Svaki dolazak na posao je stresan, rizik postoji, ali sam svjesna da sam tu zbog svog dijela odgovornosti. Majka sam dvoje djece i moram biti izolovana od svoje porodice koja ima veliko razumijevanje i podršku za moj rad – kaže vrijedna Milica.

Naglašava da je u cilju njihove i bezbjednosti pacijenata, rukovodstvo u novonastaloj situaciji donijelo protokole kojih se svi strogo pridržavaju.

– Vodimo računa o svakom detalju, imamo svu neophodnu zaštitnu opremu, kao i sredstva za dezinfekciju koja su nam potrebna da bismo dezinfikovali kontaminirane površine i opremu. U naš posao spadaju i dezinfekcija lifta i transportnih vozila kojima se prevoze pacijenti, kao i sve površine preko kojih je prošao transport – navodi naša sagovornica.

Milica dodaje da na Internoj klinici imaju veoma dobru saradnju sa svim zaposlenima, a ima birane riječi hvale za organizaciju rada, što im u velikoj mjeri olakšava rad.

Infektivna klinika

Rast temperature, malaksalost, kašalj, stezanje u grudima, ali i iščekivanja vizita, nalaza krvi, EKG-a i rentgena pluća dio su svakodnevice kad se u bolničkim sobama minuti čine kao dani. Da bi to vrijeme i oporavak rezultirali izlječenjem, svi članovi bolničkog osoblja daju doprinos. Jedna od onih kojoj takođe pripada dio aplauza građana u 20 sati jeste i Violeta Vešković, zaposlena na održavanju higijene u Klinici za infektivne bolesti.

Violeta kaže da je radni dan u doba korone znatno komplikovaniji, intenzivniji i teži u odnosu na prethodni period i zbog obima posla i zbog aktuelne situacije.

– Svaki odlazak na posao predstavlja i novu brigu, nova pitanja, nepoznanicu, jer svako odlaženje u izolaciju predstavlja rizik za mene i za moju porodicu, tako da mi se rad zasniva na opreznom prilaženju zadacima jer kad štitim sebe, štitim svoj kolektiv i okolinu – kaže Violeta.

Naša vrijedna sagovornica objašnjava da joj radni dan počinje obilaskom odjeljenja, sakupljanjem odloženog veša, te detaljnim brisanjem podova i površina.

– Nakon toga pakujemo posteljinu u posebne kese i onda je odvoze posebnim transportnim vozilom do vešeraja. Otpad se takođe odlaže u specijalne kese – objašnjava Vešković dio radne svakodnevice.

Naglašava da proces rada obavljaju po propisima i protokolima koje je ustanova naložila i za koje su edukovani.

– Edukaciju o postupanju sa zaštitnom opremom, koju nam je ustanova organizovala, iskoristili smo na najbolji način. Zahvaljujući našem radu i podršci koju imamo od menadžmenta Kliničkog centra, naša Klinika kao i ostale cjeline KCCG, za sada bilježe odlične rezultate, a nadam se da će tako i ostati – zaključuje Violeta Vešković.

Kao i Milica i Violeta i naša čitateljka sa početka priče vjeruje da je veliki korak ka ukupnom, timskom uspjehu podjela posla u kojem se tačno zna ko što radi, a u osnovi im je zajednička pomoć ljudima i oslonac u važnom i hitnom trenutku.

– Divan je osjećaj spavati na svom jastuku i ručati u svojoj trpezariji, ali je veliko olakšanje kad ste tokom liječenja sigurni da je čisto svugdje gdje spustite ruku, sjednete ili zakoračite. Nije uzalud rečeno da je čistoća pola zdravlja, posebno kad je ohrabrena dobročinstvom na prvoj liniji odbrane od zaraze – poručila je čitateljka Vanja.