Građani milionima krpe rupe tužilaca – Ćalović Marković o presudama sa visokim odštetama o trošku države

    2 dana pre 185 pregleda Izvor: vijesti.me

Odluka pljevaljskog Osnovnog suda kojom je Dušku Šariću dosuđena odšteta od čak 15 miliona eura zbog gubitaka njegove firme tokom pritvora, nedvosmisleno potvrđuje da je crnogorskom pravosuđu hitno potrebna provjera profesionalnosti i odgovornosti, ali i imovine kroz proces vetinga.

To je juče kazala “Vijestima” direktorka Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković.

“Umjesto da oni koji su odgovorni za ove propuste, tužioci i sudije snose posljedice svojih grešaka, milionsku štetu platiće građani Crne Gore”, kazala je Ćalović Marković.

Ona je naglasila da je nedavna presuda pljevaljskog suda “posljedica ozbiljnih i neoprostivih propusta u radu Specijalnog tužilaštva i Višeg suda u Bijelom Polju”.

“Ključne greške uključivale su podizanje i potvrđivanje optužnice za djela koja u vrijeme izvršenja nisu bila propisana Krivičnim zakonikom kao krivična djela, a u farsičnom sudskom postupku tužilaštvo nije ni pokušalo da dokaže da je novac Šarića stečen od kriminala. Zbog ovih grešaka, Šarić je oslobođen svih optužbi, i za ista djela mu se više nikada ne može suditi”, upozorila je Ćalović Marković.

“Vijesti” su juče objavile da je pljevaljski Osnovni sud stava da država Šariću treba da plati gotovo 15 miliona eura zbog navodne materijalne štete njegovoj nekadašnjoj građevinskoj firmi “Mat company” dok je bila pod državnom kontrolom, u vrijeme kada je on bio optužen za pranje novca.

Iz kancelarije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore uložili su bjelopoljskom Višem sudu žalbu na tu nepravosnažnu odluku, tvrdeći da je pljevaljski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

Imovina Šarića i njegovog prijatelja Jovice Lončara bila je pod kontrolom države u vrijeme dok su bili optuženi za pranje novca. Optužnicu protiv njih 2012. godine podigla je specijalna tužiteljka Đurđina Nina Ivanović, a nakon tri osuđujuće presude, Apelacioni sud ih je oslobodio optužbi u septembru 2017. Ista tužiteljka rukovodila je i slučajem ”Kalić”, gdje je troje optuženih Apelacioni sud pravosnažno oslobodio krivice 2016. godine.

“Bez reforme, plaćaćemo Medenici, Lazoviću…”

Ćalović Marković naglašava da je veting “korak bez kojeg Crna Gora neće moći vratiti povjerenje građana u sudstvo i tužilaštvo”.

“Ako to ne bude učinjeno, korumpirane sudije i tužioci koji se i dalje nalaze u sistemu će nastaviti da prave namjerne greške i propuste koji će kriminalcima omogućiti da izbjegnu pravdu”, naglasila je Ćalović Marković.

Ona precizira da je ovo posebno važno imajući u vidu značajne predmete koji su trenutno u radu pred sudovima.

“Uključujući slučajeve Vesne MedenicaMilivoja KatnićaZorana LazovićaVeselina Veljovića, ali i mnoge druge koji tek treba da budu pokrenuti. Zbog toga država mora hitno pokrenuti proces vetinga ili lustracije u sudstvu i tužilaštvu kojim bi se te institucije očistile od nekompetentnih, nesposobnih ili korumpiranih pojedinaca. Bez ovakve reforme, nastaviće se praksa da greške pravosuđa ne plaćaju oni koji su za njih odgovorni, već građani Crne Gore, i to milionskim iznosima”, zaključuje Ćalović Marković.

Zaštitnik u žalbi bjelopoljskom Višem sudu, pored ostalog naglašava da “pobijana presuda ne sadrži valjano obrazloženje već se zasniva na taksativnom navođenju izvedenih dokaza u toku postupka i šta iz istih proizilazi sa zaključkom da je tužena odgovorna za nastalu štetu tužiocu, ne dajući nikakve razloge za svoju odluku”. Konstatuje i da je zaključak prvostepenog suda “baziran u cjelosti na dokazima koji su predloženi i dostavljeni od strane tužioca, dok su svi predlozi za izvođenje dokaza od strane zastupnika tužene odbijeni bez ikakvog obrazloženja, što je po mišljenju tužene neprihvatljivo”.

Zaštitnik: Nepristrasnost postupka dovedena u pitanje

Šarić i Lončar tražili su tužbom, a pljevaljski sud presudio da su u pravu, odštetu i za naknadu materijalne štete zbog umanjenja vrijednosti imovine u vrijeme vraćanja u odnosu na vrijednost u vrijeme oduzimanja.

Zaštitnik u žalbi naglašava i da je sud odbio predlog države da, kao svjedoke, sasluša članove Komisije Uprave za imovinu.

“…Koji bi se izjasnili na okolnosti u kakvom je stanju imovina tužioca bila u trenutku vraćanja, budući da su isti bili članovi komisije za povraćaj imovine, a koji svjedoci posjeduju neposredno saznanje o tome, ali prvostepeni sud je isključivo odbio predlog zastupnika tužene, bez ikakvog obrazloženja, što je po mišljenju tužene neprihvatljivo. U tom trenutku sud je prihvatio predlog tužioca za saslušanje svjedoka procjenitelja, čime je očigledno narušena ravnoteža u izvođenju dokaza i dovedena u pitanje nepristrasnost postupka”, zaključuje Zaštitnik.

Precizira da “vrijednost imovine nije umanjena na šta posebno ukazuje činjenica da je u Zapisniku o povraćaju privremeno oduzete imovine od 17.05.2018. godine konstatovano da se stanje nepokretne i pokretne imovine nakon pregleda kojem je prisustvovao i predstavnik tužioca Jovica Lončar nije promijenio u odnosu na vrijeme primopredaje odnosno ranijeg privremenog oduzimanja”.

“On, prilikom te primopredaje, u rubrici ‘primjedba na stanje imovine od strane vlasnika’ nije istakao bilo kakav prigovor. Ovo ukazuje na to da se Uprava za imovinu prema oduzetoj imovini ophodila sa pažnjom dobrog domaćina, a njena vrijednost bi bila ista i da je sve vrijeme bila u vlasništvu tužioca”, ističe Zaštitnik u žalbi.

Prema njegovoj ocjeni, presuda sutkinje pljevaljskog Osnovnog suda Sanje Aničić “u većem dijelu zasniva na nalazu i mišljenju vještaka građevinske i ekonomsko-finansijske struke koji nijesu mogli predstavljati valjanu činjeničnu podlogu za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari”.

Tvrdi da nalaz vještaka finansijske struke nije “ni ekonomski ni pravno, a ni logično utemeljen”.

“…A naročito ne u odnosu na ‘ključ’ na osnovu kojeg vještak nalazi predmetne iznose. Prvostepeni sud uopšte nije cijenio prigovor tužene da vještak nije trebalo da obračunava mogući projektovani poslovni prihod po ugovoru sa Rudnikom uglja od trenutka njegovog raskida, pa do isteka ugovora 2014, s obzirom na to da je nesporno još ranije utvrđeno da je navedeni ugovor raskinut 25. marta 2011, a da je rješenjem Višeg suda od 27. jula 2011. privremeno oduzeta imovina tužiocu, dakle, oduzeta je imovina nekoliko mjeseci nakon što je navedeni ugovor sa Rudnikom uglja raskinut…”, navodi se u žalbi.

Sud je, ističe se u žalbi, cijenio i još jedan raskinuti ugovor o saradnji. Radi se o ugovoru “Mat company” sa “Montenegro cement company” i “Mat company”, koji je zaključen u septembru 2008, ali se francuski investitor povukao 2010.

Zaštitnik naglašava da s obzirom na to da su ugovori raskinuti prije nego je imovina kompanije privremeno oduzeta Šariću i Lončaru, država nije mogla biti uzrok štete, za koju je presuđeno da mora da plati.