Gotovo osam odsto šestogodišnjaka – njih 628, ove godine nije krenulo sa vršnjacima u osnovnu školu, jer za to nijesu bili spremni, kazali su “Vijestima” iz Ministarstva, prosvjete, nauka i inovacija (MPNI).

Oko osam hiljada đaka upisano je ove godine u prvi razred, a stručnjaci ističu da velik broj djece ima govorno-jezičke smetnje za koje krive prekomjernu upotrebu savremenih tehnologija.

Napominju i da djeca, prije upisa, moraju postići određeni nivo samokontrole i mogućnost kontrolisanja emocionalnog stanja u određenim situacijama.

Procenat djece nespremne za školu još je i veći u Hrvatskoj gdje više od 4.000 šestogodišnjaka, odnosno oko 10 procenata, nije krenulo u prvi razred.

Srbijansko Ministarstvo, pak, nema zbirni podatak kod koliko djece je odložen upis u prvi razred jer se, kako su saopštili, te informacije prikupljaju na lokalnom nivou.

Iz nadležnog resora, na čijem je čelu Anđela Jakšić-Stojanović, saopštili su da su podaci iz Informacionog sistema obrazovanja Crne Gore (MEIS) pokazali da je “na početku školske 2023/24. godine broj djece kojoj je odložen upis u prvi razred 628”.

“Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju propisuje da se u školu upisuju djeca koja će u kalendarskoj godini, u kojoj počinju da pohađaju školu, navršiti šest godina”, rekli su iz MPNI.

Kako navode, Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju predviđa da se djetetu može odložiti početak školovanja za jednu školsku godinu, ako se utvrdi da nije spremno, a na predlog komisije ili roditelja.

“Prilikom upisa u prvi razred obavlja se testiranje kroz razgovor sa psihologom ili pedagogom. Roditelj ne može samoinicijativno odlučiti da se dijete ne upiše u školu, već o tome, ukoliko postoji konkretan razlog, mišljenje daje Komisija za upis djece u školu, uz mišljenje pedagoga i psihologa”, kazali su iz MPNI.

Iz resora Jakšić-Stojanović “Vijestima” nijesu odgovorili na pitanje planiraju li ponovo da uvedu upis u prvi razred osnovne škole sa navršenih sedam godina. Nijesu saopštili ni da li su za odlaganje polaska djece u školu “krive” tehnologije ili pak roditeljski nemar.

Neophodan nivo tolerancije

Psihološkinja Dušica Dubljević “Vijestima” je naglasila da je odlaganje polaska djece u školu opravdano ako se procijeni da će ta odluka pozitivno uticati na njihov psihofizički razvoj.

“Ako je dijete uključeno u rehabilitacijske postupke ili ako ono nije dostiglo neophodnu emocionalno-socijalnu zrelost, nije spremno da se nosi sa zahtjevima škole”, rekla je Dubljević.

Podsjetila je da djeca imaju sve više govorno-jezičkih smetnji, a to je, kako kaže, domen logopeda.

“To se, nekad, jasno vidi. Postoje stvari koje mi vidimo sa vrata. Ima i test koji mjeri motoričke sposobnosti djece, a kroz crtež se može vidjeti koliko je grafomotorika nezrela. To se, doduše, da nadoknaditi do septembra”, kazala je Dubljević, dodajući da je sve više djece nespremno za polazak u školu.

Istakla je da dijete, prije polaska u školu, “treba u svom razvoju da postigne određeni stepen emocionalne stabilnosti i samokontrole”.

“U ovom uzrastu, djeca otvoreno iskazuju emocije, ali pokušavaju i da ih kontrolišu, pokazuju strahove i bore se za svoja prava. Dijete je, u školi, izloženo sistemu vrednovanja i ocjenjivanja, pohvalama i kritikama, tako da će morati na određeni način da reaguje prihvatljivo”, kazala je.

Prema njenim riječima, dijete, pred polazak u školu, mora da ima određeni nivo tolerancije na frustraciju. To će mu, smatra sagovornica “Vijesti”, omogućiti da istraje u učenju i ostalim školskim izazovima.

“I onda, kad baš njemu nije prijatno i zanimljivo, da prihvata uspjeh odnosno neuspjeh, da se zna nositi s osjećajima koji ih prate. Emocionalna zrelost djeteta raste i razvija se proporcionalno s njegovom samostalnošću i preuzimanjem obaveza i odgovornosti”, rekla je Dubljević.

Samostalnost i samopouzdanje važni preduslovi

Napominje da je emocionalna nezrelost, kao razlog odlaganja upisa, opravdana u više slučajeva.

“Kod prijevremeno rođene djece ili kod one koja, u tekućoj godini, ne bi bila obavezna da idu u školu da su rođena nekoliko dana kasnije, mada je i to individualno (potrebna je psihološka procjena). Ostalima savjetujemo aktivno vježbanje samostalnosti i vjerujemo da rezultati neće izostati”, poručila je Dubljević.

Prema njenim riječima, važni preduslovi za uspješan početak školovanja su samostalnost i samopouzdanje.

“Podsticanje samostalnosti u početku znači i puno nereda i ‘potrošenog’ slobodnog vremena, ali to je sjajna ‘investicija’ za budućnost. Samostalna djeca mnogo se lakše snalaze u školi”, smatra Dubljević.

Ističe da se od “školaraca puno toga očekuje”, dodajući da bi bilo dobro da rade više aktivnosti samostalno.

“Treba se odvojiti od roditelja i provesti dan u školi, voditi računa o svojim stvarima, zadacima i zaduženjima, samostalno obavljati higijenske potrebe i jesti, donositi odluke, poštovati autoritet i određena pravila funkcionisanja u grupi. Ako dijete ima naviku da obavljate sve umjesto njega, ne možete očekivati da će prvi dan škole staviti torbu na ramena i odjednom biti neko drugi”, zaključuje Dubljević.

Roditelji razvijaju samostalnost djeteta

Dubljević kaže da je samostalno dijete “samopouzdano, srećno i uspješno”.

“Ono razvija emocionalnu i socijalnu zrelost, jer je svjesno svojih mogućnosti i zna da može da funkcioniše nezavisno od pomoći drugih. Roditelji imaju najvažniju ulogu u razvoju samostalnosti kod djeteta”, kazala je ona.

Napominje da samostalno dijete “ne znači dijete koje je prepušteno samo sebi”.

“Već naprotiv. To je dijete koje preuzima obaveze i odgovornosti primjerene svom uzrastu. To je dijete koje odrasta uz strpljenje, vjeru i poruku svojih roditelja da može samo jesti (bez obzira na nered), samo se obući (koliko god to trajalo), samo se okupati (nezavisno o ‘poplavi’ u kupatilu)”, pojasnila je Dubljević.