Nakon spektakularnog finala u Sinsinatiju Novak Đoković je ponovo pokazao da je najbolji kada je najteže, pobijedivši 16 godina mlađeg prvog igrača na ATP listi u iscprljujućih 3 sata i 49 minuta borbe u nestvarnoj vrućini.
Titulom u Sinsinatiju Đoković je došao do svoje 95. titule u karijeri i 1069. pobjede, kao i do 39. mastersa, što je apsolutni rekord, Nadal je na 36, Fererer na 28.
Svojim trećim mastersom u Sinsinatiju srpskom teniseru sada fali samo još jedan trijumf u Monte Karlu, kako bi imao u svojoj kolekciji po tri titule na svim najznačajnijim turnirima. Od ostalih tenisera niko nije uspio ni barem jedan put da dođe do takvog poduhvata.
Ponovo je zapala za oko i mentalna snaga Novaka Đokovića, nakon toliko preokreta, propuštenih šansi i teških trenutaka, uspio je da u odlučujećem taj brejku dođe do pobjede, kada bi mnogo podlegli pritisku. Ovo je takođe bio sedmi duel za Novaka na masters i grend slem turnirima kada je šampiona odlučivao taj-brejk , u tih sedam mečeva, Đoković nikada nije izašao kao poraženi.
Za poređenje, u takvim finalima, Nadal ima skor 3-1 (jedini poraz upravo od Đokovića), dok Federer ima nestvarnih 0-6, od kojih su tri poraza u mečevima sa Novakom.
Prva pobjeda koju je najbolji teniser ostvario riješivši odlučujući taj-brejk u svoju korist desila se u Montrealu 2007, kada je Đoković u finalu slavio protiv Rodžera Federera 2:1(7-6,2-6,7-6). To je bio ujedno prvi Novakov trijumf nad tada prvim teniserom na ATP listi, čime je osvojio svoj drugi masters do tada u karijeri.
Interesantan podatak za taj turnir u Montrealu 2007. jeste taj da je Novak do titule došao eliminacijom prva tri tenisera sa ATP liste, što se nije bilo desilo od 1994. u tom trenutku.
Druga velika pobjeda Đokovića koju je ostvario u taj-brejku desila se 2009, u finalu mastersa u Parizu. Tada je u tri seta bio bolji od domaćeg tenisera Gaela Monfilsa (6-2, 5-7. 7-6).
Novak je tada osvojio svoju prvu titulu u Parizu, danas ih ima šest u svojoj kolekciji.
Na početku, sada već legendarne 2011. godine za Novaka Đokovića, srpski teniser je bio nepobjedljiv. U finalu mastersa u Majamiju tadašnji niz od 25 pobjeda pokušao je da zaustavi tada prvi teniser svijeta Rafal Nadal.
Taj poduhvat činio se kao ostvariv nakon osvajanja prvog seta, međutim dobro poznati duh i inat kod Đokovića nije mu mogao dozovoliti da niz pobjeda bude prekinut. U drugom setu sigurnih 6-3 i u taj-brejku trećeg 7-4, što je bilo dovoljno za 26. pobjedu zaredom.
Još jedno epsko masters finale gledali smo u Šangaju 2013. godine. Ovoga puta protivnik je bio Huan Manuel Del Potro, ali kao i kod svakog prethodnog duela, ni on nije mogao nadvladati Đokovića kada taj-brejk odlučuje protivnika.
Tri seta, dominacija Đokovića u prvom(6-1), povratak Del Potra u drugom(3-6), i taj brejk u trećem kojeg je dobio Novak 7-3, činili su ovaj spektakl koji su tada priredili dvije legende tenisa.
Godinu dana kasnije na turniru u Indijan Velsu, taj brejk je odlučivao opet pobjednika u duelu Novaka Đokovića i Rodžera Federera.
Kao i u Montrealu sedam godina ranije ponovo je kao pobjednik izašao srpski teniser.
Federer je bio bolji u prvom setu 6:3, ali kao i mnogo puta u karijeri, Đoković je obrnuo situaciju u svoju korist i došao do trofeja slaveći u odlučujećem taj brejku.
Možda najpoznatija pobjeda u taj-brejku za Đokovića svakako je ona u finalu Vimbldona 2019. Sudar sa Rodžerom Federerom u epskom finalu koje je trajalo četiri sata i 57 minuta borbe.
U tom meču, Đoković nije osvojio jedan ili dva seta u taj-brejku, već sva tri, uključujući onaj na 12-12 u petom setu. Pamtiće mnogi taj set i po dvije šampionske lopte Federera na svom servisu pri rezultatu 8-7, ali svi znamo kako je Đoković uspio da riješi tu situaciju u svoju korist, u meču koji je predstavljao posljednje grend slem finale na kojem je Federer učestvovao.
Priča nas je dovela i do sinoćnjeg finala. Meča za koji mnogi tvrde da je najbolje finale nekog mastersa u istoriji.
Bilo je tu svega, sjajnih poena, brejk šansi, napetih momenata, zaista finale za pamćenje.
Problemi Đokovića sa vrućinom u Sinsinatiju, izpušten brejk i na kraju prvi set. U drugom se činilo da je Alkaras na putu lakog trijumfa, međutim Novak se po ko zna koji put vratio iz izgubljenog meča, obezbijedio taj-brejk i odveo meč u treći set.
U trećem setu mogao je srpski teniser znatno ranije da dođe do trofeja, međutim i Alkaras je pokazao da nikada ne odustaje. Na kraju taj-brejk i slavlje za Đokovića, pokazavši da je zaista najbolji kada je to najvažnije.
Ostaje sada da čekamo početak US opena i da se nadamo još jednom duelu dvojice najboljih na planeti. Đoković i sa 36 godina djeluje kao neko u najboljoj mogućoj formi, što mečevi sa 16 godina mlađim Alkarasom i potvrđuju.
Pročitajte još