Foto, ilustracija: Pixabay –

U trenutku kada mnoge zemlje zatvaraju poglavlja sa ugljem i okreću se energiji vjetra, sunca i vode, ugalj, kao jedan od najvećih zagađivača i uzročnika klimatskih promjena, ipak i dalje ima značajnu ulogu u globalnoj energetskoj slici. Novi izvještaj američke organizacije Global Energy Monitor (GEM) otkriva kompleksnu sliku – s jedne strane, broj novih elektrana na ugalj opada i sve više zemalja se okreće gašenju postojećih postrojenja, dok s druge strane, nekoliko azijskih zemalja, predvođenih Kinom i Indijom, i dalje ulaže u širenje ovih kapaciteta.

Prema GEM-ovom alatu za praćenje elektrana na ugalj (Global Coal Plant Tracker), tokom 2024. godine širom svijeta je pušteno u rad 44,1 GW kapaciteta na ugalj, dok je 25,2 GW povučeno iz upotrebe, što znači neto rast od 18,8 GW.

Kapacitet koji je pušten u rad gotovo je 30 GW ispod dvodecenijskog godišnjeg prosjeka od 72 GW, što ukazuje na globalno usporavanje izgradnje elektrana na ugalj.

Kina ostaje glavni pokretač ovog rasta – samo u 2024. godini pustila je u rad 30,5 GW novih kapaciteta na ugalj, što predstavlja čak 70% globalnog ukupnog povećanja. Uz to, zemlja je zabilježila snažan porast započetih novih projekata, koji su dostigli 94,5 GW – najviši nivo u posljednjih gotovo deset godina.

Indija je takođe predložila rekordnih 38,4 GW novih kapaciteta na ugalj.

Razvoj kapaciteta na ugalj u svijetu sada je visoko koncentrisan na samo deset zemalja, koje čine 96% ukupnih kapaciteta koji su u fazi razvoja. Kina i Indija same čine 87% od tog broja.

Ovakva koncentracija energetskih kapaciteta na ugalj odražava ubrzano napuštanje uglja u mnogim dijelovima svijeta, iako nekoliko zemalja i dalje nastavlja s njegovim širenjem. Van Kine, ostatak svijeta zabilježio je smanjenje kapaciteta na ugalj za 9,2 GW, jer je broj zatvorenih elektrana premašio broj novih.

U Evropi se slika, kada je riječ o elektranama na ugalj, brzo mijenja – 27 zemalja Evropske unije su učetvorostručile broj zatvorenih elektrana, povukavši 11 GW, dok je Velika Britanija zatvorila svoju posljednju elektranu na ugalj.

Sjedinjene Američke Države su takođe zabilježile usporavanje u povlačenju ovih kapaciteta, sa svega 4,7 GW ugašenih kapaciteta – najmanje u posljednjih deset godina. Očekuje se da će SAD u 2025. godini udvostručiti broj ugašenih elektrana na ugalj, sa više od 12,3 GW koji bi trebalo da budu povučeni, prema podacima američke Uprave za energetske informacije (Energy Information Administration EIA).

U zemljama članicama Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (Organization for Economic Co-operation and Development OECD), prelazak sa uglja na druge izvore energije je posebno izražen – broj predloženih novih elektrana pao je sa 142 u 2015. godini na samo pet trenutno.

Japan i Južna Koreja ostaju izuzeci među OECD zemljama, jer i dalje grade i planiraju nove elektrane na ugalj.

Kako navodi Kristina Širer, menadžerka projekta Global Coal Plant Tracker iz organizacije Global Energy Monitor, proizvodnja električne energije iz uglja oborila je rekorde prošle godine – ali ne one kojima bi se ta industrija radovala. ,,Prošla godina bila je nagovještaj onoga što dolazi, jer energetska tranzicija ka čistim izvorima ide punom brzinom. Ipak, potrebno je još mnogo rada da bi se obezbijedilo da se ugalj postepeno ukida u skladu sa Pariskim klimatskim sporazumom, naročito u najbogatijim zemljama svijeta“, istakla je Širer.

U jugoistočnoj Aziji, primjetan je pomak ka kontrolisanom izlasku iz korišćenja uglja, s obzirom na to da je broj novih predloga u padu, a zemlje poput Indonezije i Malezije su se obavezale na postepeni izlazak.

U Južnoj Americi, pravac je takođe jasan – ka postepenom napuštanju uglja, s tim što samo Brazil i Honduras još uvijek imaju aktivne predloge za ugalj. Odluka Paname da do 2026. godine potpuno odustane od uglja dodatno podstiče ovaj regionalni trend.

Razvoj kapaciteta na ugalj u Africi je ograničen – većina zemalja fokusira se na obnovljive izvore i gas. Ipak, novi predlozi za ugalj u Zimbabveu i Zambiji, uglavnom podržani od strane kineskih investitora, suprotni su obećanju kineske vlade iz 2021. da neće više graditi elektrane na ugalj van Kine.

Iako podaci pokazuju ohrabrujuće trendove u pogledu globalnog smanjenja oslanjanja na ugalj, naročito u Evropi i Južnoj Americi, klimatski ciljevi ostaju daleko od dosega dokle god se značajna ulaganja nastavljaju u mnogoljudnim zemljama poput Kine i Indije. Jasno je da će budućnost uglja biti određena prije svega političkom voljom, a onda i ekonomskim interesima i brzinom kojom čiste tehnologije postaju dostupne širom svijeta. U tom kontekstu, globalna saradnja i odgovornost bogatijih zemalja nameću se kao ključni faktori u postizanju održive i pravedne energetske tranzicije.