Nestajanjem preduzeća „Prevoz Pljevlja“, prije petnaestak godina, nije samo izgubilo seosko stanovništvo već i stanovništvo sa gradskog područja. Pljevljaci trenutno imaju autobuske linije koje ih povezuju sa Žabljakom, Nikšićem i Podgoricom, ali od prije nekoliko mjeseci nemaju autobuski prevoz do Bijelog Polja. Kada je u pitanju prevoz putnika do susjedne Foče, Čajniča, Priboja, Prijepolja, iz Pljevalja ne postoje direktne autobuske linije. Do Čajniča i Prijepolja postoji prevoz putnika autobuskim linijama koje se odvijaju na pravcu prema Sarajevu i Beogradu. Od pojave korona virusa i u tom slučaju se situacija pogoršala jer prevoznik koji prevozi putnike prema Sarajevu, u jutarnjim časovima polazi iz Pljevalja ponedjeljkom, srijedom i petkom, i iz Sarajeva se istim danima vraća u poslijepodnevnim satima. Na taj način Pljevljaci više ne mogu utorkom da računaju na autobuski prevoz prilikom odlaska na pijacu u Čajniču. Kada je u pitanju Prijepolje, autobusom se može putovati svaki dan u 12 sati i 45 minuta. Ili u 24 časa srijedom i subotom. Pljevljaci već oko 15 godina nemaju nikakvu autobusku liniju na pravcu prema Foči i Priboju.

Od taksista saznajemo da prevoz putnika do Foče košta 50 eura, do Čajniča i Priboja po 30, Prijepolja 15, a Bijelog Polja 40 eura. Pritom svako čekanje se naplaćuje pa se Pljevljaci samo u teškoj nevolji odlučuju da koristi taksi prevoz.

Nekadašnje preduzeće „Prevoz Pljevlja“ imalo je oko 40 autobusa za prevoz putnika. Pored linija do Podgorice, Beograda, Sarajeva, Niša i drugih većih centara, postajale su posebne linije do susjednih gradova. Posebno se vodilo računa o liniji Pljevlja–Prijepolje i Pljevlja–Priboj, jer su mnogi Pljevljaci u to vrijeme putovali do Beograda vozom iz Prijepolja ili Priboja. Pored međugradskog saobraćaja ovo preduzeće je održavalo saobraćajne linije do svih sela. Sa gašenjem „Prevoza Pljevlja“ radnici su ostali bez posla, a Pljevljaci praktično bez autobuskog prevoza.