Desi se tako da subotom pred ponoć istražni organi javne funkcionere pozovu da svrate. Na kafu. A da javni funkcioneri upravo u tom momentu šetaju gradom sa hrpom dokumentacije koja se slučajno odnosi baš na slučaj kojim se istražni organi bave.

Lijepa je to priča o prošlom vikendu Rada Miloševića za one koji vjeruju URI. No, takvih više i nema.

Počev od propalog premijera brata Abaza, sve do nižih činovnika, svi su u toj partiji u teškom bunilu, a da je tako najbolje sada govori upravo najnovija izjava samog Miloševića. Dok je proteklih dana pokušao demantovati istinu tvrdeći kako je kod istražnih organa išao u svojstvu građanina, sada kaže kako su mu tamo oduzeli – službeni telefon.

Otkad to istražni organi uzimaju službeni telefon licima koja pozivaju “u svojstvu građanina”?

Jasno je sve, baš kao i njegov šef, i Milošević se upleo u svoje laži, željeći da odbrani neodbranjivo.

I šta je sada još potrebno za Miloševićevu ostavku? Da ga lisicama odvoje od fotelje, kamiona ili kontejnera sa cigaretama?

Odstupite Miloševiću, sve je ovo postalo apsurdno, a istraga kojom ćete biti obuhvaćeni – kao što i sami znate – dovešće do rezultata koji ni Vama niti Vašim nadređenima u stranci neće nikako ići u prilog.

Slobodan Filipović, član Izvršnog odbora DPS Crne Gore