Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović ocijenio je u intervjuu za Pobjedu da bi Evropska unija trebalo da bude uključena u pitanje rješavanja dvojnog državljanstva, a koje je pokrenula Vlada. Milatović je dodao da se mora voditi računa i o potrebi ljudi koji decenijama žive u našoj zemlji, ali i da se spriječi politički inženjering.

– Stava sam da prebivalište mora biti ključni uslov za ostvarivanje biračkog prava u Crnoj Gori. Kao i kod drugih važnih pitanja, ovdje je neophodno težiti društvenom i političkom konsenzusu. Istovremeno, moramo pažljivo čuvati naše državne interese i spriječiti svaki oblik političkog inženjeringa. Naša je odgovornost da osiguramo da se o budućnosti Crne Gore odlučuje isključivo unutar njenih granica, kazao je Milatović za Pobjedu.

POBJEDA: Popis je uspješno sproveden a njegove rezultate je priznala i opozicija. S obzirom na rezultate popisa iz 2023, da li smatrate opravdanim inicijativu dijela vladajuće većine o normiranju srpskog jezika u Ustav kao službenog jezika, s obzirom na to da je on već definisan kao jezik u službenoj upotrebi? 

MILATOVIĆ: Rezultati popisa predstavljaju, prije svega, dobar osnov za kreiranje razvojnih politika u Crnoj Gori. Rekao bih da su građani iskazali visok stepen zrelosti i otpornosti u odnosu na pokušaje da se popis, kao statističko pitanje, iskoristi u dnevnopolitičke svrhe. U tom kontekstu, smatram da dobijeni rezultati odražavaju multietnički karakter našeg društva i opredjeljuju njegov građanski koncept kao jedini moguć i ispravan.

Rezultati popisa pokazuju da je identitetska struktura, u pogledu nacionalnosti i jezika, ostala više-manje ista u posljednja tri popisna perioda, uz manja odstupanja, ali da se nasuprot tome demografska struktura stranovništva značajno promijenila. Iz tog razloga, demografska politika, a ne identitetska, se nameće kao jedna od najvažnijih za budućnost crnogorskog društva. Podsjećam da je u odnosu na prethodni popis, broj opština u dubokoj starosti porastao sa jedne na devet, što je trećina ukupnog broja opština u Crnoj Gori.

POBJEDA: Predsjedniče, da se vratimo na najave o jeziku. Ustavna procedura o izmjenama službenog jezika predviđa dvotrećinsku većinu u parlamentu i tropetinsku svih birača na referendumu. Da li ona mora biti poštovana, imajući u vidu najave o dopuni Ustava?

MILATOVIĆ: U odnosu na Vaše pitanje, ustavna procedura za izmjenu najvišeg pravnog akta je jasna i nemam dilemu da se ona mora poštovati. Takođe, svakoj promjeni mora prethoditi temeljna i inkluzivna diskusija koja bi, u konačnom, trebala rezultirati najvećim mogućim stepenom političkog konsenzusa oko finalnih rješenja. Suprotna iskustva smo, nažalost, imali tokom trajanja bivše vlasti i ona su dodatno doprinosila podjelama u društvu. 

Neophodan nam je širok društveni dogovor o svim pitanjima koja se tiču budućnosti Crne Gore, a do njega možemo doći jedino uvažavajući jedni druge.

POBJEDA: I pored Vaših prava i obaveza kao predsjednika države da zakazujete sjednice Savjeta za odbranu i bezbjednost, smatrate li da sastanke ovog tijela, a kako se najavljuje iz određenih krugova vlasti, mogu zakazivati i drugi njegovi članovi, ako procijene da je to potrebno?

MILATOVIĆ: Ustav Crne Gore, u članu 131, definiše da Savjet za odbranu i bezbjednost čine predsjednik Crne Gore, predsjednik Skupštine i predsjednik Vlade, i da Savjetom predsjedava predsjednik Crne Gore. Pravilnikom o radu Savjeta za odbranu i bezbjednost jasno je naznačeno da predsjednik države kao predsjednik Savjeta saziva sjednice tog tijela na sopstvenu inicijativu ili na prijedlog jednog člana Savjeta. Takođe, pravilnikom o radu Savjeta jasno je definisano da predsjednik države kao predsjednik Savjeta predlaže dnevni red. Pravilnik je stoga vrlo jasan, pa se u tom kontekstu ne može improvizovati i tumačiti kako kome odgovara, jer su nadležnosti jasno definisane.

POBJEDA: S obzirom na neriješenu situaciju na čelu Generalštaba Vojske Crne Gore, da li smatrate da naša zemlja trenutno odgovara svim izazovima i obavezama koje proističu iz njenog članstva u NATO? Kako gledate na javni sukob načelnika GŠ VCG i ministra odbrane?

MILATOVIĆ: Mislim da smo iz vida izgubili nekoliko važnih činjenica.

Prvo, da je Savjet za odbranu i bezbjednost kolektivno tijelo koje odlučuje o postavljenju i razrješenju načelnika Generalštaba, a da je ministar odbrane, u tom pogledu, samo predlagač odluke. Ustav definiše da Savjetom predsjedava predsjednik države, a da Savjet dodatno čine predsjednik Skupštine i predsjednik Vlade. Ministar odbrane, dakle nije član Savjeta za odbranu i bezbjednost, već dolazi na sjednice Savjeta po pozivu predsjednika države, kao i načelnik Generalštaba.

Drugo, podsjetiću da pojedinci koji učestvuju u radu Savjeta iznose javno, bez saglasnosti Savjeta, detalje sjednice, na taj način kršeći Poslovnik o radu Savjeta. A onaj ko ne poštuje Poslovnik Savjeta – direktno ugrožava ulogu Savjeta u odbrani i bezbjednosti zemlje, kao i ugled ovog tijela i njegovih članova kao nosilaca najviših državnih funkcija. Na taj način direktno isključuje sebe iz učešća na narednim sjednicama Savjeta za odbranu i bezbjednost.

Treće, važno je reći i da je odluka Komisije za žalbe, koja je poništila rješenje ministra odbrane o prekidu aktivne službe načelniku Generalštaba, samo potvrdila pogrešnost preduzetih radnji ministra odbrane, a koje su bile u suprotnosti sa odlukama Savjeta za odbranu i bezbjednost.

Četvrto, podsjetio bih vas da Vlada već godinu nije predložila ambasadora pri NATO. Više puta sam ukazivao Vladi na ovu važnu činjenicu koja narušava imidž naše države kao kredibilnog saveznika. To je nedopustivo, posebno s obzirom na trenutnu, izuzetno složenu bezbjednosnu situaciju u svijetu. Uz to, nema objektivnih razloga zbog kojih se to ne čini.

I peto, svjedočili smo neobičnim zahtjevima da se neki članovi Savjeta izuzimaju iz standardne procedure informisanja o osjetljivim bezbjednosnim pitanjima, kao i još uvijek neformalizovanom zahtjevu za „nadglasavanjem“ unutar Savjeta, imali smo i glasanja u parlamentu koja nijesu bila konzistentna sa našim strateškim bezbjednosnim opredjeljenjima, a tiču se učestvovanja u zajedničkim vojnim vježbama unutar Alijanse.

Dakle, sve gore navedeno dovodi u pitanje Vladinu posvećenost kredibilnom članstvu zemlje u NATO. To, kao i mnogi drugi strateški ciljevi naše vanjske politike, ostaje na nivou retorike bez suštinskih koraka da se isti i ostvaruju.

POBJEDA: Imamo kontinuirano povišen ton predsjednika Srbije Aleksandra Vučića kada govori o Crnoj Gori, te njegovom impliciranju da se susjedna država i on lično ne miješaju u unutrašnje stvari Crne Gore. Zbog čega nema zvaničnih odgovora crnogorskih institucija na takve izjave i konstatacije?

MILATOVIĆ: Gospodin Vučić je u toku svog prisustva na Brdo-Brioni samitu u Tivtu svoje opaske konkretizovao u odnosu na bivšeg predsjednika Crne Gore i pojedine medije iz naše zemlje za koje smatra da ne izvještavaju profesionalno o stanju u Republici Srbiji. Nijesam konstatovao da je, u tom kontekstu, pominjao crnogorske državne institucije, čime bi se otvorio prostor za zvaničnu reakciju sa naše strane. 

Prvo, što se tiče crnogorskih medija, želim da istaknem da u potpunosti podržavam njihovu slobodu da se bave temama za koje smatraju da su od značaja za njihovu uređivačku politiku i javni interes, uopšteno.

I drugo, pravo da vam kažem, ne pada mi na pamet da budem posrednik u nesporazumu između bivšeg predsjednika Crne Gore gospodina Đukanovića i gospodina Vučića.

Podsjećam da smo sa samita u Tivtu izašli sa Deklaracijom sa važnim porukama koje se odnose na region, i na zajedničku evropsku budućnost. Za Crnu Goru je važno da je u Tivtu okupila sve lidere regiona koji su imali dijalog oko važnih tema i stali iza ovog zajedničkog dokumenta. To je suština.

I na kraju, dozvolite da ponovim nešto što sam rekao više puta: dok god sam predsjednik ove države, o Crnoj Gori će se odlučivati u Crnoj Gori, i u najboljem interesu Crne Gore. To je način na koji ja vodim računa o zemlji koju predstavljam, u odnosu na bilo čije političke ili druge interese. 

POBJEDA: Vlada je krenula u proceduru za izmjene zakona o državljanstvu. Na koji način bi eventualno uvođenje dvojnog državljanstva sa Srbijom moglo uticati na budućnost građana Crne Gore, prije svega onih koji su njeno državljanstvo stekli onako kako zakoni to sada propisuju? Da li prebivalište mora ostati ključni uslov za biračko pravo? 

MILATOVIĆ: U priči oko izmjene politike državljanstava treba voditi računa o dvije stvari. Kao prvo, o potrebi ljudi koji decenijama žive u našoj zemlji, a još uvijek nemaju riješeno pitanje crnogorskog državljanstva, da isto ostvare i postanu ravnopravni dio društvene zajednice.

Kao drugo, treba tražiti optimalno rješenje kojim bi s jedne strane bila uvažena potreba pripadnosti Crnoj Gori onih ljudi koji ne žive ovdje, a s druge strane spriječen mogući politički inženjering. U tom smislu, bilo bi dobro da Evropska unija bude aktivno uključena prilikom rješavanja ovog pitanja.

Takođe, stava sam da prebivalište mora biti ključni uslov za ostvarivanje biračkog prava u Crnoj Gori. Kao i kod drugih važnih pitanja, ovdje je neophodno težiti društvenom i političkom konsenzusu. 

Istovremeno, moramo pažljivo čuvati naše državne interese i spriječiti svaki oblik političkog inženjeringa. Naša je odgovornost da osiguramo da se o budućnosti Crne Gore odlučuje isključivo unutar njenih granica.

POBJEDA: Kakav je Vaš stav prema skoro 100.000 stranih državljana koji legalno žive i rade u Crnoj Gori? Da li vidite – i na koji način – njihov doprinos izgradnji Crne Gore kao države?

MILATOVIĆ: Prisustvo stranih državljana koji legalno žive i rade u Crnoj Gori vidim kao potencijal za našu zemlju, pogotovo imajući u vidu nepovoljnu demografsku sliku domicilnog stanovništva na koju su ukazali rezultati popisa.

Jasno je da dobar dio njih nijesu samo privremeni gosti, već postaju dio naše zajednice, odlučujući da vežu svoje porodice za naše društvo, doprinoseći njegovom razvoju i napretku. Njihov rad i potrošnja su nam pomogli da prevaziđemo ekonomske izazove, posebno nakon teškog perioda kroz koji smo prošli zbog pandemije i rata u Ukrajini.

Oni donose sa sobom nove ideje, iskustva i kulture koje obogaćuju naš svakodnevni život. Oni koji nam mogu nadomjestiti nedostajući stručni kadar su posebno dragocjeni i predstavljaju veliku priliku za našu budućnost.

Vjerujem da možemo razmisliti kako da dodatno privučemo visokoškolovani kadar koji bi došao u Crnu Goru, kao što to rade i razvijene zapadne zemlje.

POBJEDA: Kako komentarišete prijave koje je protiv Vas podigla Agencija za sprečavanje korupcije zbog učešća u kampanjama vezanim za izbore u Podgorici? Je li riječ o pritisku ili očekivanoj reakciji nadležnih institucija?

MILATOVIĆ: Pozdravio sam djelovanje nevladinog sektora i Agencije za sprečavanje korupcije u tom smislu i pozvao ih da isti pristup zauzmu kada su u pitanju i drugi politički akteri.

Ako pored očigledne funkcionerske kampanje kompletne državne vlasti, predmet njihovog interesovanja bude samo predsjednik Crne Gore, onda je jasno o čemu se tu radilo. Uz napomenu da su obje prijave protiv mene u cjelosti pravno neutemeljene, što sam detaljno obrazložio u odgovorima ASK-u.

Rezultati popisa pokazuju da je identitetska struktura, u pogledu nacionalnosti i jezika, ostala više-manje ista u posljednja tri popisna perioda, uz manja odstupanja, ali da se nasuprot tome demografska struktura stranovništva značajno promijenila. Iz tog razloga, demografska politika, a ne identitetska, se nameće kao jedna od najvažnijih za budućnost crnogorskog društva

Kao što je javnost već upoznata, u odnosu na prijavu da sam u toku radnog vremena govorio na pres konferenciji liste koju sam podržao u Podgorici, mislim da je više nego jasno da moje radno vrijeme, imajući u vidu specifičnost pozicije koju obavljam, nije definisano nijednim propisom, pa samim tim nije moguće ni njegovo kršenje.

Takođe, jasno sam naznačio da u obraćanju snimljenom u zgradi Predsjednika, građane nijesam pozivao na glasanje određene izborne liste već naprotiv – da podrže one za koje smatraju da dijele njihovu viziju razvoja Podgorice. Na taj način, kao predsjednik Crne Gore, želio sam da ih motivišem da na proteklim izborima slobodno iskažu svoj politički stav i time doprinesu afirmaciji demokratije.

Mislim da je afirmativno što je upravo predsjednik države, kao prva politička figura u državi, bio predmet interesovanja Agencije za sprečavanje korupcije, i volio bih da to označi početak obnove nezavisnosti te institucije. Međutim, važno je da institucije pokažu jednak entuzijazam u ispitivanju neprijavljene imovine i životnog stila ostalih političkih aktera, i bivših, i sadašnjih, a posebno onih čija se imena povezuju s međunarodnim skandalima i prevarama.

Ako zaista teže transparentnosti i borbi protiv korupcije, neophodno je da pokažu dosljednost i principijelnost u svom radu. Očekujem da se svi, bez izuzetaka, nađu pod lupom nadležnih institucija ako nam je cilj izgradnja pravne države i društva jednakih mogućnosti za sve. 

POBJEDA: Skoro ste objavili Analizu stanja demokratije u Crnoj Gori, gdje ste kazali da „Demokratski napredak u Crnoj Gori ne smije stati?“, je li on stao, ili možda idemo u suprotnom pravcu? 

MILATOVIĆ: Ovaj dokument je jasan pokazatelj stvarnog stanja demokratskih procesa u našoj zemlji. On razotkriva nelogičnost narativa o napretku i pokazuje kako se određene političke snage vraćaju starim, nedemokratskim praksama. Vidimo pokušaje ponovnog uvođenja zakonskih rješenja koja su nekada bila simbol potpune zarobljenosti institucija – rješenja koja je i bivša vlast, pod pritiskom međunarodne zajednice i građana, bila prinuđena da mijenja.

Smatram da smo u ranijem periodu često imali dobre zakonske temelje, ali su oni u praksi bili podložni političkim manipulacijama. Umjesto da danas učvrstimo nezavisnost naših institucija, svjedočimo njihovom daljem urušavanju kroz formalizovanje političkog uticaja unutar zakonodavnog okvira. To je opasna praksa koja jasno pokazuje raskorak između javno proklamovanih ciljeva vlade i stvarnosti koju živimo. Samo pogledajte činjenicu da smo usvojili 10 zakona koji se tiču vladavine prava, ključnih za dobijanje IBAR-a, a danas već imamo apel sudija Višeg suda – ključne institucije za vladavinu prava, da su pred institucionalnim kolapsom.

Ova matrica ponašanja, na koju sam ranije ukazivao kao plod simbioze ekonomskog populizma i identitetske retorike, dovodi u pitanje dinamiku demokratskih procesa u našem društvu.

Kada govorimo o procesu evropskih integracija, činjenica da je obećano zatvaranje 10 poglavlja do kraja godine, dok je sada nova realnost zatvaranje samo četiri, ukazuje na ozbiljan nedostatak političke volje i sposobnosti. Iako možemo to interpretirati kao pomak, znajući da prethodnih godina nijesmo zatvorili nijedno, činjenica je da ovakva dinamika neće biti dovoljna da zatvorimo svih 30 poglavlja do kraja 2026. godine.

Ovo ističem jer prepoznajem jedinstvenu priliku pred nama – geopolitička situacija nam je otvorila vrata da postanemo punopravna članica EU do 2028. godine. Ali to se neće dogoditi bez suštinskih reformi. Te reforme nijesu samo potrebne za ispunjavanje EU kriterijuma; one su nužne kako bi naši građani osjetili konkretan napredak, sigurnost i kvalitet života koji dolaze sa članstvom u EU.

Izbori u Podgorici bili referendum o radu Vlade, ako se ne dogovorimo moguće novo glasanje

POBJEDA: I dalje nema raspleta za izbore u glavnom gradu. Da li ste saglasni sa ocjenama opozicije da je u Podgorici bilo političkog inženjeringa kroz tkz. izborni turizam?

MILATOVIĆ: Da bih bio saglasan morao bih da imam konkretne dokaze za tako nešto. Informacije pojedinih političkih partija o ovoj temi, koje su prethodile izborima u glavnom gradu, koliko sam shvatio, postale su predmet djelovanja nadležnih organa. U tom smislu, od tih organa očekujem da daju odgovor.

POBJEDA: Zbog značaja izbornih rezultata, da li je koalicija koju ste formirali i vodili bliža odluci da bude dio buduće vlasti ili da će novi izbori na najbolji način pokazati ko je zaista sposoban da dobije povjerenje građana?

MILATOVIĆ: Građani su na izborima nesporno pokazali da žele drugačiji pristup i dinamičniji razvoj glavnog grada nego što je to bio slučaj i prije i poslije oktobra 2022. godine.

Novi izbori značili bi odlaganje suočavanja sa problemima koji su uzrokovani nedovoljnom efikasnošću dosadašnje gradske vlasti i, u tom smislu, trebali bi biti krajnja opcija. Naravno, ukoliko ne bude moguć dogovor o formiranju nove gradske uprave, sud građana je jedino pravično rješenje.

Ono što je važno da istaknem, a što sam ponovio više puta je da su izbori u Podgorici bili svojevrsni referendum o radu Vlade na državnom nivou, koji je pokazao da građani žele drugačiji pristup.

I na kraju, dozvolite da ponovim nešto što sam rekao više puta: dok god sam predsjednik ove države, o Crnoj Gori će se odlučivati u Crnoj Gori, i u najboljem interesu Crne Gore. To je način na koji ja vodim računa o zemlji koju predstavljam, u odnosu na bilo čije političke ili druge interese.

U tom kontekstu, temeljno sagledavajući aktuelna društveno-politička kretanja u zemlji, mogu se primijetiti određeni fenomeni i negativni trendovi koji izazivaju veliku zabrinutost u pogledu daljeg demokratskog razvoja i konsolidacije vladavine prava, upravo u trenutku kada bi trebalo da iskoristimo zamah politike proširenja i napravimo odlučujući korak na evropskom putu.

Analiza institucije koju predstavljam, a sa kojom je javnost imala priliku da se upozna proteklog vikenda, predstavlja svojevrsni alarm upozorenja da, ukoliko Vlada i vladajuća većina u što skorijem roku ne naprave otklon od određenih zabrinjavajućih praksi i ne pokažu veću dosljednost demokratskim principima i vladavini prava, možemo ugroziti ne samo dosadašnji demokratski napredak već i ambiciozni cilj koji je obećan građanima, a to je članstvo Crne Gore u EU do 2028. godine.

Namjera je bila da s pozicije predsjednika, imajući u vidu opšti interes društva, otvoreno ukažemo na učestale negativne trendove, bilo da je riječ o donošenju zakona bez javne rasprave i konsultacija sa stručnom javnošću, primjere politizacije institucija kroz zakonski okvir, nezakonita postavljenja i razrješenja koja podrivaju vladavinu prava, izostanak reforme javne uprave i suštinske reforme sudstva, ali i pogoršanju dobrosusjedskih odnosa, kao jednog od ključnih preduslova za članstvo u EU.

Ako zaista želimo da iskoračimo naprijed, ovo su prakse koje moramo mijenjati na svim nivoima, od glavnog grada do države – bez izuzetka.