Pitanje dvojnog državljanstva u Crnoj Gori ne izaziva samo političke tenzije, već građanima stvara konkretne probleme, piše Dojče vele i podsjeća na veliki broj primjera birokratskih slijepih ulica.

Rupe u sistemu i propusti u monitoringu sistema registrovanih državljana ili onih koji to žele da budu su brojni, ali se ne rješavaju sistemski već pojedinačno ili ostaju da leže u fiokama. Očigledno je da građani ne mogu ostvariti pravo na državljanstvo barem po jednom osnovu, jer ne postoji takav međudržavni dogovor.

Prema zakonu Crne Gore iz 2008, crnogorsko državljanstvo stiče se porijeklom, rođenjem na teritoriji te države ili prijemom.

Dvojno državljavnstvo je dozvoljeno ako je stečeno prije proglašenja nezavisnosti Crne Gore (juna 2006) ili ako sa drugom zemljom postoji bilateralni sporazum. Oni koji su neko drugo državljanstvo stekli nakon juna 2006. po automatizmu gube crnogorsko državljanstvo.

Crna Gora nema bilateralni sporazum sa Srbijom – pa su građani prinuđeni da biraju između ta dva državljanstva.

Da to ne mora tako da bude među zemljama Balkana pokazuju primjeri Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, koje su kroz bilateralne sporazume riješile pitanje dvojnog državljanstva – pa državljani jedne države mogu steći državljanstvo druge bez odricanja od svog prvobitnog.

Sporazum između BiH i Hrvatske omogućava građanima obje zemlje da zadrže prava u matičnim državama, dok se na teritorije svake ponašaju kao isključivi državljani te zemlje. Dogovor između BiH i Srbije slično obezbjeđuje recipročna prava.

Iskustvo pokazuje da dvojno državljanstvo građanima osigurava pravnu sigurnost, olakšava pristup osnovnim pravima, poput zaposlenja, obrazovanja, zdravstvene zaštite i imovinskih pitanja, te jača osjećaj pripadnosti.

Političari u Crnoj Gori podijeljeni u dva bloka

Međutim, u Crnoj Gori su po tom pitanju mišljenja političara podijeljena. Linija podjele bi mogla pojednostavljeno da se opiše ovako: stranke na vlasti su uglavnom za uvođenje dvojnog državljanstva, dok se opozicija tome protivi, piše Dojče vele.

Političari koje svrstavaju u „prosrpski blok“ pokušali su to pitanje da riješe tokom 2024. predlogom uvođenja Zakona o dvojnom državljanstvu.

Jedan od njih, Milan Knežević iz koalicije „Za budućnost Crne Gore“, smatra da je trenutno zakonsko rješenje diskriminatorsko i kaže da bi dvojno državljanstvo sa Srbijom uklonilo višegodišnju nepravdu.

“Prema našim procjenama, najmanje 200 hiljada ljudi koji žive u Srbiji, a rođeni su u Crnoj Gori, ili su im roditelji crnogorski državljani, ima osnov da zatraži dvojno državljanstvo. Ako uzmemo u obzir posljednje podatke sa popisa da u Crnoj Gori živi oko 530 hiljada njenih državljana, postavlja se pitanje zašto se odriče skoro polovine sopstvenih državljana“, objašnjava Knežević.

S druge strane, blok koji se smatra “procrnogorskim“ po ovom pitanju ima tvrd stav: protivi se dvojnom državljanstvu strahujući da bi ono omogućilo izborni inženjering i uticalo na biračko pravo.

Među najvećim protivnicima dvojnog državljanstva je opoziciona Demokratska partija socijalista, koja nije odgovorila na upit redakcije Dojče vele, pa oni podjećaju na ranije saopštenje DPS-a za medije, objavljeno u junu na njihovoj zvaničoj stranici.

“Pristanak premijera Milojka Spajića na ucjene Andrije Mandića oko dvojnog državljanstva vodi Crnu Goru ka nestanku. Dvojno državljanstvo je još jedna tema kojom Mandić i Knežević pokušavaju da odobrovolje Vučića i da mu pokažu svoju lojalnost“, saopštili su, između ostalog, tada iz DPS-a.

Premijer Crne Gore Milojko Spajić je na to odgovorio da izmjenama Zakona o državljanstvu novim državljanima neće biti omogućeno da glasaju u narednih deset godina.

Nije nađena mjera kompromisa

Dragan Đukanović, profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, kaže da – „iako je bilo nekoliko pokušaja da dođe do dogovora između Beograda i Podgorice tokom proteklih 18 godina – nije nađena ta mjera kompromisa“.

“Vidimo da sada pojedine političke partije na tome insistiraju, prije svega u Crnoj Gori, ali ostaje neizvjesno kako će se to realizovati“, kaže Đukanović.

Osim toga on navodi da je pitanje dvojnog državljanstva samo jedno od otvorenih pitanja između Srbije i Crne Gore, pored, na primjer, nedefinisane državne granice.

Đukanović smatra da rješavanje samo pitanja državljanstva ne bi popravilo odnose između ove dvije zemlje.

Mislim da bi prije bi uticalo na unutrašnju dinamiku odnosa u Crnoj Gori i dodatne nestabilnosti, nego što bi moglo da doprinese poboljšanju odnosa između Srbije i Crne Gore. Broj pripadnika crnogorske zajednice, od popisa do popisa se smanjuje, a to je zapravo negdje i refleksija toga što nema definisanog dvojnog državljanstva i nemaju faktički maticu sa svojom državom
, kaže Đukanović.

Rupe u sistemu

Dojče vele piše o slučaju 23-godišnje Kotoranke, koja u Srbiji živi od svoje šeste godine. Crnogorskog državljanstva se odrekla 2008. No, kada je na Crnogorskom primorju tražila sezonski posao saznala je da se u sistemu i dalje vodi kao državljanka Crne Gore. Tada su je u MUP-u naučili da izvadi crnogorsku ličnu kartu, što je i uradila, uz garancije da se neće morati odreći srbijanskog državljanstva.

Očigledno da postoje propusti, piše Dojče vele, i da ovaj nije jedini. No, ova Kotoranka zbog toga nikada nije imala probleme ni u jednoj državi. Pogodnosti jeste. Na primjer, u Crnoj Gori ne mora da plaća zdravstvene usluge, ali ni da, pri dolasku u rodnu zemlju, prijavljuje svoj boravak.

Prijmer  Vasojevke rođene u Srbiji, koja od sedme godine živi u Crnoj Gori je pak malo kompleksniji. Ona se prije 25 godina vratila u postojbinu. Baba i deda su rođeni u Crnoj Gori, i bili su cijelog života njeni državljani. Njihov sin skoro je dobio državljanstvo, ali ga njegova familija, djeca i supruga, još uvijek nemaju.

Priča ove porodice isprepletana je sa istorijom i politikom. Raspad jedne velike države, a kasnije i saveza dvije države doveli su do toga da je mlada Vasojevka osnovnu školu završila u Crnoj Gori koja je bila u jednoj državi sa Srbijom. Srednju školu je završila u nezavisnoj Crnoj Gori, dok je Pravni fakultet završila u Srbiji, čija je državljanka. Udata je za crnogorskog državljanina, čekaju dijete. Još uvijek ima samo privremeni boravak i to joj ograničava mogućnosti i zagorčava život jer  radi uz dozvolu za privremeni boravak i rad koji traje najviše tri godine. Nakon toga, mora da napusti Crnu Goru i ponovo uđe kako bi dobila novu dozvolu. Znači, po osnovu rada ne možete da sakupite pet godina kontinuiranog boravka koliko je potrebno za sticanje državljanstva. S druge strane, ako boravite u Crnoj Gori na osnovu vlasništva nekretnina, boravak se ne prekida do pet godina, ali tada ne možete raditi.

Iako želi da ispuni sve potrebne uslove za sticanje crnogorskog državljanstva, birokratija je stalno vrti ukrug, primoravajući je da svake tri godine napušta zemlju radi obnove privremenog boravka, čime gubi mogućnost da ispuni uslov od pet godina za stalni boravak – koji je jedan od koraka ka sticanju državljanstva.