Prošlo je dvije godine otkako je Kina saopštila da je otkrila novi korona virus. Od toga dana, 31. decembra 2019. godine, svijet se nevjerovatnom brzinom izmijenio – od načina na koji radimo do zdravstvenih usluga koje su nam dostupne.

Evo pet stvari koje smo saznali od izbijanja pandemije.

1. MRNK vakcine funkcionišu i mogu veoma brzo da se naprave

Gotovo momentalno od izbijanja pandemije, istraživači su započeli trku sa vremenom da naprave vakcinu koja bi mogla da zaštiti ljude od Kovida-19.

Neke od tih farmaceutskih kompanija odlučile su da koriste tip tehnologije koji za rezultat još nikad nije imao odobrenu vakcinu za ljudsku upotrebu – mRNK.

Rizik se isplatio.

Ne samo da su Fajzer-Biontek (i kasnije, Moderna) uz pomoć mRNK uspjeli da naprave vakcinu protiv Kovida-19 brže nego bilo ko drugi, već su, učinivši to, otvorili vrata čitavom dijapazonu novih metoda liječenja uz pomoć slične tehnologije.

Proces funkcioniše tako što se uzme djelić genetskog koda po imenu mRNK i obavije mašću.

To potom mogu da apsorbuju ćelije, koje ga koriste kao skup uputstava za proizvodnju novih materijala.

U vakcinama protiv korona virusa, mRNK daje uputstva našim ćelijama da naprave djelić virusa Kovid-19.

Taj fragment nije štetan, ali imuni sistem tijela uz njegovu pomoć može da nauči da ga prepoznaje kako bi bio spreman da napadne pravi virus Kovida-19 ako se zarazite.

Ali mRNK ima potencijal da se koristi i na razne druge načine.

Pored potencijalne izrade vakcina protiv bolesti kao što su HIV, grip i zika, mogao bi da se iskoristi i da se imuni sistem tijela nauči da napada ćelije kancera; da napravi proteine koji nedostaju u ćelijama ljudi sa cističnom fibrozom; ili da nauči tjelesne odbrambene sisteme kod ljudi sa multiplom sklerozom da zaustave napade na nervni sistem.

Istraživanje liječenja mRNK metodom sprovodi se već decenijama, ali su vakcine protiv kovida-19 bile prvi put da se pokazalo da ono funkcioniše u praksi.

Taj uspjeh bi mogao da posluži kao podsticaj za dalja istraživanja koja bi mogla da promijene živote miliona ljudi.

2. Kovid-19 se mnogo lakše širi putem vazduha nego što smo isprva mislili

Oko četiri mjeseca pošto je saopšteno da je izbila pandemija korona virusa, Svjetska zdravstvena organizacija je tvitovala: „ČINjENICA: #KOVID19 se NE prenosi vazduhom.“

Istovremeno, stručnjaci iz SZO-a nisu savjetovali da se nose maske.

„Ne postoji konkretan dokaz koji bi sugerisao da od masovnog nošenja maski među stanovništvom ima neke konkretne koristi“, izjavio je izvršni direktor SZO-ovog programa za vanredne zdravstvene situacije doktor Majkl Rajan.

„Ne preporučujemo nošenje maski ukoliko sami niste bolesni“, dodala je Marija Van Kerkove, glavna epidemiološkinja SZO-a za Kovid-19.

Ali ono što se saznalo poslije izbijanja pandemije počelo je da mijenja te stavove.

SZO sada kaže da „nošenje maski treba da postane normalan dio života“.

To je zato što se pojavljuje sve više dokaza da se Kovid-19 ne prenosi samo krupnim kapljicama pljuvačke ili sluzi koje ostaju u vazduhu jedan kratak vremenski period pošto se neko zakašlje ili kine ili dodirivanjem kontaminirane površine.

SZO sada kaže da bi virus „mogao da se širi putem aerosola“ – mnogo sitnijih čestica koje mogu da se zadrže u vazduhu mnogo duže.

Druga medicinska tijela odlaze s ovim tvrdnjama još dalje.

Udisanje virusa

U uredničkoj riječi, Britanski medicinski časopis je napisao: „U situacijama velike blizine drugima, ljudi imaju mnogo veće šanse da budu izloženi virusu tako što će ga udahnuti nego što će on lebdeći kroz vazduh u krupnim kapljicama padati na njihove oči, nozdrve ili usne.“

„Prenošenje SARS-CoV-2 poslije dodirivanja površina sada se smatra relativno minimalnim.“

Istraživanje je otkrilo primjere u kojima su ljudi sa kovidom zaražavali druge ljude koji su bili dalje od dva metra od njih ili su se zarazili virusom u vazdušnom prostoru u kom je zaražena osoba boravila minutima ili satima prije.

„U martu 2020. godine, ljudi su me zvali da me pitaju koliko dugo moraju da drže konzervu pasulja potopljenu u varikini prije nego što smiju da je unesu u kuću.

„Svi su bili izuzetno oprezni i izuzetno paranoični“, izjavila je Pola Kenon, počasna profesorka molekularne biologije i imunologije u Školi medicine Kek na Univerzitetu u Južnoj Kaliforniji.

„U međuvremenu smo saznali da je virus u vazduhu u loše provjetrenim zatvorenim prostorima – koje ispuštaju ljudi bez maski dok govore, pjevaju ili naprosto dišu – najvjerovatniji uzrok većine slučajeva zaražavanja i razlog zašto su zatvoreni barovi i restorani toliko rizični.“

Pranje ruku i čišćenje površina i dalje su veoma korisne navike od kojih ne treba odustajati, ali je danas mnogo veći naglasak na nošenju maski i provjetravanju.

3. Mnogi od nas sada mogu da rade od kuće i to se neće mijenjati

Milioni ljudi iz svih krajeva svijeta poslati su kući iz kancelarija i sa drugih radnih mjesta tokom pandemije i naloženo im je da rade od kuće.

To je nešto što ne bi bilo tehnički moguće prije samo nekoliko godina, ali je kovid pokazao da su stvari kao što su video pozivi jednostavni za mnoge ljude.

Izgleda da bi to moglo da promijeni način na koji milioni nas obavljaju svoje poslove.

Gigantska društvena mreža Tviter završila je u svjetskim vijestima u maju 2020. godine kad je saopštila: „Zaposleni u Tviteru sada mogu da rade od kuće zauvjek… posljednjih nekoliko mjeseci pokazalo je da je to moguće.“

Međutim, Tviter jeste dodao da zaposleni moraju da budu u „ulozi ili situaciji koja im dozvoljava rad od kuće“.

Fejsbuk je početkom ove godine objavio slično saopštenje, ali nisu samo tehnološki giganti oni koji se spremaju na tu promjenu.

Anketa koju je na 1.200 kompanija sprovela Enterprajz tehnolodži riserč pokazala je da se očekuje da se procenat radnika u svim djelovima svijeta koji trajno rade od kuće 2021. godine udvostruči.

To je takođe nešto što mnogi radnici priželjkuju.

U globalnom istraživanju sprovedenom na više od 200.000 ljudi u 190 zemalja, Boston konsalting je utvrdio da 89 odsto ljudi očekuje da sme da radi od kuće bar jedan dio vremena.

To je skok sa 31 odsto od prije pandemije.

A ovo obuhvata i ljude koji rade manuelno i u proizvodnju, i nadaju se da će moći da izvršavaju bar dio svojih dužnosti od kuće.

Ali za mnoge ljude, često sa lošije plaćenim ili manje sigurnim poslovima, prilike za fleksibilno radno vrijeme mogle bi da budu ograničenije.

I to bi moglo dodatno da produbi neravnopravnost u društvu.

4. Pandemija je najteže pogodila najugroženije u društvu

Svijet je neravnopravno mjesto, a da sve bude gore, pandemija Kovida-19 pokazala je da kriza to može samo još dodatno da pogorša.

U Velikoj Britaniji, studija istraživača Biobanke Velike Britanije pokazala je da se u najsiromašnijem dijelu zemlje kovidom zarazilo 11,4 odsto ljudi, dok je u najmanje siromašnim djelovima ta stopa bila niža (7,8 odsto).

Tim je otkrio i da su ljudi manjinskih nacionalnosti disproporcionalno pogođeni, što važi i za SAD.

U Njujorku su podaci iz 2020. godine pokazali da osobe hispano porijekla i crnci čine 34 odsto i 28 odsto smrtnih slučajeva od kovida, ali samo 29 i 22 odsto stanovništva.

Istraživanje sprovedeno u Kaliforniji pokazalo je da su ne-hispano crni pacijenti bili 2,7 puta skloniji da završe na bolničkom liječenju, za razliku od ne-hispano bijelih pacijenata.

U mnogim zemljama precizni podaci o posljedicama kovida ne postoje, ali globalno je jedan od najvećih dispariteta u stopi vakcinisanosti.

U zemljama sa višim i srednjim primanjima, do kraja je vakcinisano oko 70 odsto ljudi, prema Našem svijetu u podacima.

To padne na svega četiri odsto u zemljama sa niskim primanjima.

Čak i u zemljama sa nižim srednjim primanjima, stopa je i dalje samo 32 odsto.

I dok zdravstvene vlasti daju buster doze za efikasnu zaštitu kako se omikron soj sve više širi po svijetu, smrtonosne posljedice spore vakcinacije u manje razvijenim zemljama mogle da bi da postanu još smrtonosnije.

5. Manje smo sigurni kako će se, ili da li će, kriza sa kovidom-19 završiti

Kolektivni imunitet je postao zvučni izraz početkom pandemije – ideja da će, ako dovoljno ljudi stekne otpornost na kovid, putem zaražavanja ili vakcinacije, virus postati manja prijetnja.

To je izgleda sve teže postići.

Ispostavlja se da se vremenom reakcija našeg imunog sistema smanjuje, zbog čega zemlje koje su u mogućnosti organizuju buster programe vakcinacije.

Prema Šabiru A. Madiju, dekanu fakulteta za zdravstvene nauke i profesoru vakcinacije na Univerzitetu u Vitvotersrendu, u Južnoj Africi, imuna reakcija posle infekcije ili vakcinacije traje otprilike od šest do devet mjeseci.

Iako su vakcine efikasne u zaštiti od teške bolesti, čak i najbolje među njima čini se da vas ne sprečavaju od zaražavanja kovidom (iako zaraženi ne moraju da iskažu nikakve simptome) i daljeg prenošenja virusa.

„Sa vakcinama koje imamo, čak i ako smanjuju prenošenje, koncept kolektivnog imuniteta nema smisla“, kaže za BBC Mundo doktor Salvador Peiro, iz istraživačkog instituta FISABIO u Valensiji, u Španiji.

A virus je i ubrzano mutirao u nove varijante, od kojih su neke definitivno zaraznije i vakcinama bi moglo biti teže da se izbore sa njima.

Varijante su istakle i da ćemo vjerovatno morati da „živimo sa“ virusom dok se on razvija, redovno ažurirajući vakcine da se prilagođavaju novim varijantama.

Prema ovom scenariju, dobro vakcinisane zemlje nastaviće da žive sa nečim nalik normalnosti, znajući da, iako će se neki ljudi zaraziti od kovida, zdravstveni sistemi neće biti preopterećeni.

Pojava omikron soja je to promijenila i sada makar jedan broj zemalja dobro zaštićenih vakcinama pozivaju građane da uzmu buster dozu i ponovo uvode mjere fizičkog distanciranja.

A mali broj teritorija sa niskom stopom zaraženih od kovida, kao što su Novi Zeland i Hong Kong, suočavaju se sa dilemom.

Bez znakova da će kovid biti iskorenjen u svijetu, oni će ili morati da nastave sa strogim karantinom i ograničenjima za putovanja, ili da se konačno otvore i dozvole da više kovida uđe u populaciju.