Foto: PV Informer –

Iz naselja Drač, u blizini autobuske stanice u Podgorici, dolaze nam, nažalost, ne tako lijepe priče u kojima su glavni akteri azilanti.

Svjedoci smo da je veliki broj izbjeglica, migranata i azilanata u našem Glavnom gradu. Svakodnevno ih srijećemo po gradu, tržnim centrima, ali i na semaforima gdje prose novac i na razne načine se snalaze da prežive. Veliki broj njih se odavno prilagodio našem načinu života, naučio naš jezik i upoznao se sa navikama naših sugrađana. 

Međutim, ta priča ima i mračnu stranu. Naime, kako saznajemo od anonimnih izvora, Dračani su često na meti napada ili upada na privatnim posjedima od strane ovih lica. U martu ove godine, u jednoj od kuća u blizini nekadašnjeg zatvora „Jusovača“, u ulici Đečevića, starija gospođa (82) se našla u izuzetno stresnoj i neprijatnoj situaciji.

„Oko 13 časova dok sam sjedjela u svom dvorištu kod česme, na nekoliko metara ispred sebe sam ugledala čovjeka kojeg ne poznajem kako stoji ispred mene. S obzirom da je kapija zaključana i da nisam vidjela da je ušao kroz nju, upitala sam ga ko je i šta hoće. On se nasmijao, pogledao preko mog ramena i pokazao prstom prema mojoj ljetnjoj kuhinji i zatražio da mu dam plinsku bocu koja se vidjela. Odgovorila sam mu da ne može, da meni treba i da je koristim i rekla mu da izađe iz avlije ili da ću zvati policiju. Upitao me je još jednom da mu dam bilo šta što meni ne treba i kako sam ga opet odbila i priprijetila policijom, on se okrenuo i otišao kroz kapiju.“

Gospođa nije krila koliko je bila uplašena i nastavila nam svoju priču. 
„Nakon što je on otišao, ušla sam u kuću koja mi je uvijek otključana jer non stop cirkulišem tuda i na trpezarijskom stolu sam vidjela malu kesu koja ranije nije bila tu. Kako mi je to bilo čudno, otišla sam do spavaće sobe gdje sam odmah s vrata primijetila da su mi ladice pored kreveta otvorene i ispreturane. Tada sam shvatila da je onaj čovjek srednjih godina bio u kući i odmah sam počela da provjeravam šta je mogao da ukrade. Nakon nekog vremena vidjela sam da iz ladica fale dva ručna i jedan džepni sat od mog pokojnog supruga koji čak i nemaju vrijednost, osim sentimentalne. Srećom, lopov ništa drugo nije uspio da pronađe niti iznese.“ Kako nam gospođa otkriva, ovo nije prvi put da joj stranci svojevoljno ulaze u dvorište ili u kuću i da je imala sličnih situacija i ranije, a na naše pitanje da li je prijavila sve to policiji, ona je odgovorila: „Nisam, šta da prijavljujem, ja ne mogu sa ovoliko godina da radim oko toga, a i šta će oni da urade? Neće ga nikad naći niti će se posvetiti tome“. 

Još jedna slična priča se odvila prije samo nekoliko dana nekoliko ulica niže, u ulici Slobodana Škerovića i to ni manje ni više nego u zgradi.

Drugi anonimni izvor, žena (32) kazala nam je da je bila u šoku od smjelosti nepoznatog lica da pokuša da uđe kroz prozor u stan. 
„Čitav svoj život živim ovdje na prizemlju i nikad mi se nije desilo ništa slično. Prije tri noći, nešto prije ponoći, sjedjela sam u dnevnoj sobi sa majkom i začula neki šum na prozoru od kuhinje. Kada sam se okrenula ugledala sam nečiju glavu kako se pomolila i nepoznato lice koje pokušava da se popne kroz otvoreni prozor. Isprva sam bila zbunjena i u šoku šta se dešava, nakon čega je nepoznata osoba kada me je ugledala počela da priča na engleskom jeziku „help, criminal, police“ očekujući da ga pustim u svoj stan. Ja sam počela da vičem da izađe, prišla i brže-bolje zatvorila prozor, nakon čega je on nekoliko puta udario o isti i kada je vidio da nema svrhe, odustao i pobjegao.

Majka i ja smo bile prestravljene! Kasnije sam pokušala da shvatim kako je uspio da se popne do prozora jer je visine nekih dva metra, pretpostavila sam da je nekako uspio ili da se uhvati za spoljašnju klimu ili možda uz nečiju pomoć. Sledeći dan kada sam išla do obližnje prodavnice srela sam ga u grupi sa još desetak momaka kako šetaju par ulica dalje od moje zgrade. Ni malo se ne osjećamo bezbjedno pored njih!“ završila je ona, vidno uzrujana i dalje zbog nemilog događaja.

Pitanje se samo nameće – Šta raditi u ovim situacijama i kako stati na kraj osobama koje su zaštićene kao polarni medvjedi dok je njima očigledno sve dopušteno?