Ministarstvo kulture i medija (MKM) donijelo je smjernice i preporuke za medije koje se odnose na način na koji treba da izvještavaju o slučaju masovnog ubistva na Cetinju i drugim sličnim događajima u kojima je više osoba nasilno stradalo.

Iz tog Vladinog resora saopštili su da je dokument sa smjernicama i preporukama u kriznim situacijama pripremio stručni tim psihijatara i psihologa Crne Gore, po ugledu na međunarodnu praksu i standarde.

U dokumentu se navodi da masovno nasilje tog tipa ne pogađa samo pojedince i njihove porodice, već predstavlja i javnozdravstveni problem.

Ističe se da medijsko izvještavanje o takvim događajima nosi dodatnu težinu, jer veoma lako može da pokrene vrlo intenzivna osjećanja kod građana, unese dodatni nemir, ili pokrene nove događaje nasilja.

“Senzacionalizam u izvještavanju, korišćenje neadekvatnog rječnika, kao i simplifikacija uzroka ili okolnosti nasilja mogu doprinijeti širenju panike i dezinformacija i dodatno narušiti zdravlje onih koji su direktno doživjeli traumu, ali i svih ostalih koji su indirektno pogođeni”, piše u dokumentu.

Navodi se da su smjernice za etičko medijsko izveštavanje pripremljene po uzoru na relevantne svjetske protokole ovog tipa.

Kako se dodaje, cilj smjernica je da pomognu novinarima da kroz rad doprinesu adekvatnom razumevanju složenosti nasilja i traume, uključujući i nasilje vatrenim oružjem, i da djeluju preventivno, doprinoseći podizanju svjesnosti o suštini problema, unapređenju znanja i podsticanju odgovornog prisupa događajima sa visokim traumatizujućim potencijalom.

“Istraživanja pokazuju da načini na koji mediji izvještavaju o masovnim pucnjavama mogu doprinijeti takozvanom “zaraznom” ponašanju, odnosno pokušajima pojedinaca da nasilje vatrenim oružjem imitiraju”, piše u dokumentu.

Ističe se da odgovorno izvještavanje, sa druge strane, može smanjiti te rizike.

“Većina ljudi koji žive sa poremećajima mentalnog zdravlja nijesu nasilni. Dodatno, kod onih osoba koje su najčešće počinioci masovnog nasilja vatrenim oružjem u najvećem broju slučajeva nijesu formalno ustanovljeni ozbiljni poremećaji mentalnog zdravlja”, piše u dokumentu.

Odgovorno izvještavanje o masovnim pucnjavama, kako se ističe, može edukovati javnost i smanjiti rizik od budućeg nasilja.

U dokumentu sa smjernicama se navodi da način na koji mediji izvještavaju o nasilju, bilo da se radi o masovnom nasilju, nasilju u porodici, samoubistvima ili ubistvima, može značajno uticati na sve građane koji te medije prate.

Preporučuje se da u medijskom izvještavanju, dok je postupak u toku, ne bi trebalo otkrivati identitet preživjelih, žrtava ili članova njihovih porodica, kao ni detalje koji bi mogli uputiti na njihov identitet, uključujući i fotografije mjesta/zgrade/kuće gde se nasilje desilo.

Ovo je, kako se ističe, pogotovo važno kada je riječ o maloljetnoj djeci.

“Potrebno je na minimum smanjiti izvještavanje o počiniocima, kako se drugi ne bi identifikovali s njima, ili bili inspirisani njima”, piše u dokumentu.

Jedna od preporuka je da medijski izvještaji ne bi smjeli da sadrže informacije kojima bi se čin nasilja mogao opravdati spoljašnjim okolnostima, ili ličnim osobinama nasilnika – siromaštvo, ostanak bez posla, poremećaji mentalnog zdravlja, upotreba alkohola i psihoaktivnih supstanci.

“Masovno nasilje najčešće nije odraz mentalne bolesti počinioca – predstavljajući počinioce nasilja kao mentalno oboljele osobe, mediji mogu uticati na stvaranje pogrešne slike o počiniocu, dok istovremeno neopravdano stigmatizuju osobe koje žive sa poremećajima mentalnog zdravlja, i u velikoj većini slučajeva nijesu nasilne”, piše u dokumentu.

Navodi se da je potrebno izbjegavati stavljanje fotografija počinitelja nasilja i žrtava jednu pored druge.

Jedna od preporuka je da generalno ne treba koristiti fotografije žrtava, preživjelih, počinilaca nasilja i njima bliskih osoba sa profila na društvenim mrežama.

“Pored toga što na taj način dodatno viktimizujemo preživjele, time se otkriva njihov identitet, čime se i članovi njihovih porodica, a posebno djeca, dodatno viktimizuju”, dodaje se u dokumentu.

Kako se navodi, objavljivanje fotografija sa društvenih mreža, kada se radi o počiniocima nasilja, može podstaći i dalje nasilje i dovesti u opasnost članove njihovih porodica i izložiti ih prijetnjama i osvetničkom ponašanju i van društvenih mreža.

“Fotografije počinilaca mogu se, pak, objaviti, u situacijama u kojima policija i dalje traga za njima”, piše u dokumentu sa preporukama i smjernicima medijima.

Ističe se da je izuzetno značajno da mediji ne pojednostavljuju i ne senzacionalizuju incident nasilja, jer se time mogu ohrabriti ljudi koji bi ponovili takvo ponašanje i koji traže “slavu” i ozloglašenost. (ne treba saopštavati: „najsmrtonosniji incident ikada”, kako se ne bi podsticalo da se i to prevaziđe)

Navodi se da se posebna pažnja mora posvetiti izvještavanju o nasilju u specifičnim zajednicama, kako bi se izbjeglo obilježavanje tih zajedinica u kojima se incident dogodio, kao i stigmatizacija žrtava ili potencijalnih žrtava počinioca nasilja.

“Treba podstaći izvještavanje na način da se zajednice, građani i cjelokupna država mobilišu za podršku žrtvama i spriječe budući incidenti masovnih pucnjava i drugih masovnih zločina”, ističe se u dokumentu.

Navodi se da se mora imati na umu da su cijela javnost, zajednice i porodice, pa i porodice počinilaca nasilja, duboko pogođeni i traumatizovani incidentom.

“Jako je važno da ukoliko se rade intervjui, to se obavlja na poštujući način, koji ne retraumatizuje i ne senzacionalizuje”, piše u dokumentu.

Navodi se da loše medijsko izvještavanje može provocirati incidente kopiranja od ljudi koji počinioce nasilja mogu percipirati kao svoje uzore ili heroje, kao i da može dodatno traumatizovati preživjele, porodice i zajednice.

“Loše medijsko izvještavanje može povećati predrasude i stigmatizaciju prema ljudima koji žive sa poremećajima mentalnog zdravlja, kao i odvratiti osobe koje imaju poremećaj mentalnog zdravlja od potraživanja ili prhvatanja stučne pomoći”, piše u dokumentu.

U dokumentu sa preporukama medijima se ističe da dobro medijsko izvještavanje može edukovati javnost na poštujući i etičan način, koji štiti dostojanstvo žrtava nasilja, kao i pružiti utjehu preživjelima, porodicama i zajednicama, uključujući i porodice počinilaca.

“Dobro medijsko izvještavanje može ohrabriti građane da potraže pomoć i podršku za sebe ili druge koji bi mogli biti pod povećanim rizikom od nasilja, ili u povišenom stresu zbog preživljenog nasilja”, navodi se u preporukama.