U prvim školskim danima početkom septembra roditelji počinju da brinu zbog prevelike težine đačke torbe.

Iako je preporuka Svjetske zdravstvene organizacije da maksimalna težina torbe ne bude veća od 10 odsto ukupne tjelesne težine djeteta, ova težina se u praksi često premašuje. Ako se računa da je normalno da djevojčica prvak ima 22, a dječak 23 kilograma, onda ranac ne bi smio da bude mnogo teži od dva kilograma.

Doktor Budimir Ješić, ortoped Instituta za ortopedsko-hirurške bolesti Banjica, kaže da težina đačkog ranca, sa priborom i pratećom opremom, treba da bude individualno prilagođena svakom djetetu, u zavisnosti od njegove građe, visine i težine.

„Svako dijete trebalo bi da nosi bez problema ranac koji je težak 10 odsto od njihove sopstvene težine, ali ne iznad 15 odsto ukupne težine“, kaže dr Budimir Ješić.

Sve više od toga može da bude uzrok nepravilnog položaja tijela.

Pretežak ranac, koji je pritom nepravilno postavljen na ramenima, može da povuče dijete unazad. Da bi održalo ravnotežu, diete se savija naprijed u kukovima ili krivi leđa, što dalje dovodi do bolova u leđima, ramenima i vratu.

„Tegobe i bolovi najčešće se pojavljuju u donjem dijelu leđa, krstima i ramenima“, kaže dr Ješić. Dijete zatim zauzima nepravilan položaj, koji ako traje duži vremenski period, dovodi do skolioze, odnosno krivljenja kičme.

Ranac na jedno rame je najlošiji izbor, koji može da dovede do različitih problema.

Djeca koja nose ranac preko samo jednog ramena često se krive na jednu stranu, kako bi nadomjestili višak tereta“, kaže sagovornik.

„Kod njih mogu da se pojave bolovi u donjem i gornjem dijelu leđa, kao i istegnuća ramena i vrata.“

Stručnjaci upozoravaju roditelje da paze kada kupuju rančeve, jer prazne torbe ne bi trebalo da budu teže od jednog kilograma. Važno je da ranac nema metalne konstrukcije i da ima dva široko postavljena tregera.

„Najbolje je kada oko pojasa ima dodatni kaiš, i više pregrada kako bi se težina rasporedila“, rekao je dr Ješić.