Zatvorska kazna u trajanju od 30 godina, na koju je osuđena Jelena Jovović jer je umišljajno pomogla partneru Nerminu Šišiću da na smrt pretuče njenog petnaestomjesečnog sina, prema ocjeni sudija Apalacionog suda je opravdana i adekvatna težini izvršenog krivičnog djela i stepenu krivice optužene.

Odlukom vijeća Apelacionog suda kojim je predsjedavala sutkinja Seka Piletić uvažena je žalba tužilaštva i zatvorska kazna od 20 godina zatvora, na koju je Jovović osuđena prvostepenom presudom, preinačena na 30. Istom odlukom Šišiću je potvrđeno 40 godina zatvora.

Apelacioni sud je konstatovao da je prvostepeni sud prilikom odmjeravanja kazne Jovović olakšavajuće okolnosti optužene suviše vrednovao u njenu korist, a da pri tom nije na adekvatan način cijenio otežavajuće okolnosti.

Olakšavajuće okolnosti za Jovović su njena ranija neosuđivanost, činjenica da je majka maloljetnog djeteta koje izdržava, kao i da je krivično djelo za koje je osuđena djelimično psihopatološki motivisano njenim smanjenim intelektualnim sposobnostima na nivou lake mentalne retardacije, u kojem slučaju je njena sposobnost shvatanja značaja krivičnog djela i upravljanja svojim postupcima bila smanjena, ali ne i bitno.

Po nalaženju ovog suda, otežavajuća okolnost za Jovović predstavlja činjenica da je Šišić dječaka zlostavljao duži period, između novembra 2017. i 4. februara 2018. godine, da je dijete umrlo u najtežim mukama a da ona pri tom ništa nije preduzela da to spriječi.

Jovović je, po ocjeni suda, stvarala uslove za izvršenje krivičnog djela, tako što je uključivala usisivač dok je Šišić tukao dječaka, kako bi prikrila plač, i brisala tragove krvi djeteta sa zida.

Ona je pred sudom kazala da je Šišić od novembra 2017. godine u njenom prisustvu počeo da udara bebu, udarao ga je otvorenom šakom, ali i stisnutim pesnicama po licu, čupao za uši i stiskao za podbradak da ga podigne, te da je na glavi i licu djeteta primjećivala modrice.

Ispričala je i da je Šišić u jednom trenutku počeo sam da boravi sa djetetom u istoj sobi, čemu se ona nije protivila, jer je za to vrijeme boravila u dnevnoj sobi i gledala TV.

Iz dnevne sobe, Jovović je kazala da je svako veče čula dijete kako plače i vrišti, a da u sobi u kojoj je Šišić boravio sa djetetom nije dozvoljavao da se svijetlo upali.

U mišljenju vještaka sudske medicine je konstatovano da je smrt ubilačkog porijekla i da je nastupila kao posljedica svježih tjelesnih povreda, nastalih najviše do 72 sata unazad od momenta smrti.

-Smrt je nastupila usljed zatajenja po život važnih moždanih centara, zbog preloma kosti lobanje i posljedičnog nakupljanja krvi u lobanjskoj duplji, sve kao posljedica višekratnog dejstva tupog, teškog i jako zamahnutog mehaničkog oruđa – navodi se u presudi Apelacionog suda.

Obdukcijom je ustanovljeno i da je dječak imao zapaljenje pluća, ali da to nije doprinijelo nastupanju smrtnog ishoda. 

Na osnovu obdukcionog zapisnika, medicinskih ekspertiza i izjašnjenja vještaka sudske medicine nesumnjivo je utvrđeno da je u periodu od 2. do 4. februara 2018. petnaestomjesečnoj bebi zadao namjanje 15 udaraca u predjelu glave i tijela, u čemu mu je umišljajno pomogla majka dječaka.

Iskazima svjedoka tokom suđenja je utvrđeno i da je dječak do dolaska Šišića u kuću Jovanović bio napredna, zdrava i vesela beba, bez povreda na tijelu, te da su povrede na tijelu počele da se uočavaju tek nakon dolaska optuženog.

Šišiću opravdano najstrožija kazna

Sutkinja Višeg suda u Podgorici Vesna Moštrokol je, prema navodima Apelacionog suda, kao posebno tešku okolnost na strani Nermina Šišića cijenila to što je ubio dijete koje je prethodno zlostavljao a koje je zbog svog uzrasta bilo bespomoćno i u potunosti zavisno od osoba sa kojima je živjelo.

U prvostepenoj presudi se navodi i da je Šišić pokazao bezosjećajnost prema bolu i strahu koje je dijete trpjelo, kako tokom fizičkog zlostavljanja ranije, tako i kada je na smrt pretučeno.

-Imajući u vidu činjenicu da se radi o pasivno agresivnoj ličnosti, kod koje je agresivnost jako povišena i da optuženi snažno reaguje u ispoljavanju te agresije, to ukazuje na pojačanu društvenu opasnost učinioca, čime je nasuprot žalbenim navodima njegovog branioca opravdano izricanje najstrožija kazne zatvora u trajanju od 40 godina – navodi se u presudi.

Komisija vještaka psihijatrijske struke utvrdila je da je mogućnost Šišića

da shvati značaj krivičnog djela i da upravlja svojim postupcima u vrijeme izvršenja krivičnog djela bila očuvana.

To što je pozvao Hitnu pomoć, po ocjeni suda, optuženi nije uradio u namjeri da se pomogne djetetu, već da bi prikrio svoje ponašanje prema dječaku i povrede bebe opet predstavi kao „nesrećan slučaj“, kako je to radio ranije, a što mu je polazilo za rukom.