Drskim odnosom, štiteći fotelje i ne dozvoljavajući poštovanje izborne volje građana, Aleksine Demokrate zaboravljaju ko je nosilac pobjede od 30. avgusta. Upravo onaj koji se, navodno, poziva na demokratiju, najveća je prepreka u njenom sprovođenju, a to je Aleksa Bečić.

Bečiću treba biti jasno da ne mogu i premijer i predsjednik Skupštine biti iz istog političkog bloka koji ima svega 14 poslanika, a da većina parlamentarne većine, koja se protivi toj prevari izborne volje, ostane po strani. Zato ga pozivamo da ne sabotira demokratske principe, stane na zemlju i pogleda realnosti u oči jer je očigledno obnevidio od zaljubljenosti u funkciju.

On napadno pokazuje diktatorske komplekse i to je sve očiglednije. Tako nešto i ne čudi ako znamo da je politički uzor našao u Josipu Brozu Titu, rušitelju Njegoševe kapele na Lovćenu. Obilato je uticao i na političke stavove premijera iz redova Demokrata, Zdravka Krivokapića, kojem je šef upravo Bečić.

Aleksa mora razumjeti da Crna Gora nije njegova stranka u kojoj je njegova volja iznad volje druga člana Krivokapića. U državi i demokratskom društvu postoje neka politička i izborna pravila koja se trebaju poštovati. Prema tome, on ne uvažava volju naroda i vodi se privatnim interesima.

Neka prestane da traži inspiraciju u govorima i nastupima Draginje Vuksanović Stanković i napusti model ucjena koji je nekada koristio SDP prema svojim koalicionim partnerima. S tim što valja podsjetiti da je SDP od DPS-a sa malo dobijao mnogo, a Bečić sa malo hoće sve. Te marifetluke neka ostavi drugima jer nas taj način rada ne zanima.

Sindrom brozomore koji drma Bečića i njegove drugove ostavlja teške posledice na zemlju i građane, zato bi Demokrate trebale da se urazume što prije i dozvole da dođemo do dogovora koji iskazuje narodnu volju. U suprotnom, smatraćemo da im izuzetno prijaju salve kritika i narodna pobuna protiv proleterskih ideoloških skretanja i nastavka politike DPS-a.