Cetinjanin Nikola Drecun navodno je preživio brutalnu policijsku torturu – policajci su mu između ostalog na glavu stavljali vunenu kapu, polivali benzinom i palili je, kako bi od njega iznudili priznanje da je učestvovao u više teških krivičnih djela.

Višesatnog zlostavljanja spasao se nakon što je progutao otvarač limenke, poslije čega je hitno transportovan u Klinički centar u Podgorici, gdje je i operisan, piše u žalbama njegovog tadašnjeg pravnog zastupnika.

”Stavljana mu je kapa na glavu, zatim prelivana benzinom i paljena. Psihički je lomljen i tako što su mu pištolj (prazan) gurali u ruke i govorili da mogu da pucaju u njega i ubiju ga, a da ne odgovaraju jer će izgledati kao da im je oteo pištolj i da su ga ubili u samoodbrani”, navodi se u spisima.

Portal Libertas objavio je Drecunovu fotografiju u ponižavajućem položaju – u trenerci, sa crnom kapom navučenom preko glave, polusavijen leži na lišću, ruku vezanih na leđa. Ta fotografija uradak je navodno policijskog batinaškog odreda, kojim je rukovodio Petar Lazović.

Policajci su, prema transkriptima Europola, dokaze o mučenju slali šefovima kavačkog kriminalnog klana, kom je navodno i Drecun pripadao.

On se prepoznao na fotografiji i dao saglasnost da mu se ime objavi.

Taj Cetinjanin i njegov sugrađanin Marinko Rajković uhapšeni su 11. maja 2020. godine u Nikšiću.

 Istog dana “prošli” su kroz ruke policijskog batinaškog odreda nekadašnjeg Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije (SBPOKK).

U žalbama, koje je zbog torture nad Drecunom podnosio njegov tadašnji pravni zastupnik Marko Kovač, piše da su tog dana šest ili sedam policajaca sakrivenih fantomkama, počeli da ga maltretiraju u prostorijama Centra bezbjednosti Nikšić, ali su ih kolege upozorile da je zgrada pokrivena kamerama.

”SEBI ĆEŠ KOPATI GROB”

 Nakon upozorenja odvezli su ih u obližnju šumu, što je Drecun i ranije ispričao na sudu.

”Njega i Rajkovića policajci su automobilom ‘BMW’ budvanskih tablica odvezli u šumu udaljenu oko pola sata vožnje od OB Nikšić. Tu se nastavilo fizičko i psihičko iživljavanje nad okrivljenim Drecunom – udarali su ga nogama i rukama po tijelu i tjerali da prizna krivična djela koja nije počinio i optuži ljude koje zna iz viđenja, iz zatvora. Prijetili su mu da će sebi morati da kopa grob, jer će ga tu zakopati i niko neće znati gdje je, ako kod tužioca ne optuži Radovana Mujovića, odnosno, ako ne kaže da radi za njega i po njegovim nalozima. Zahtjevali su i da prizna da je u telefonu memorisan kao Bufalo”, piše u žalbi predatoj 3. jula 2020. godine tadašnjem sudiji za istragu, sada glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću.

Kovač se i mjesec ranije obraćao Novoviću, naglasivši da su Drecunu prekršena osnovna ljudska prava i da su ga nakon hapšenja, tokom cijelog, neidentifikovani pripadnici Specijalnog policijskog tima, podvrgli teškoj torturi, mučenju i psihičkom iživljavanju.

Opisujući detaljno šta je sve, kako tvrdi, Drecun preživio, Kovač dodaje da su njegovog klijenta i Rajkovića nakon torture u šumi, specijalci odveli u kancelarije u City molu, gdje su nastavili da ih muče. ”Primoravali su ga da za razna krivična djela optuži direktno Mujovića i da neke kriminalne radnje pripiše Filipu Kneževicu… Dok su ga tukli, iz susjedne prostorije, u kojoj je bio okrivljeni Rajković, čuo je zapomaganje i jaukanje tako da je vjerovatno da je i on bio podvrgnut istom tretmanu”, piše u spisima…

BIJEG OD BATINA

Policajci koji su, kako piše, zlostavljali Drecuna, napravili su pauzu kada im je stigla hrana i sokovi. ”Odlomio je dio metala sa limenke i progutao ga, jer je u tome nažalost vidio jedini izlaz iz situacije u kojoj se nalazio… Fizičko i psihičko stanje u kom je bio, nabolje oslikava taj očajnički pokušaj da na tako opasan način naškodi sebi i dovede svoj život u pitanje, kako bi izbjegao stravičnu torturu kroz koju je prolazio cijeli dan”, navodi se u dokumentima.

Pojašnjeno je da je Drecunu u Kliničkom centru odstranjen dio želuca i izvađen metalni predmet.

Inspektori koji su ga i doveli u bolnicu probudili su ga 12. maja oko 17 sati, a sa njima je bila i tužiteljka.

Uprkos objašnjenju da nije u stanju da daje izjavu, saslušan je u polusvjesnom stanju, pod jakim bolovima.

 ”Ispitivanje je audiovizuelno snimano… Nije mu dozvoljeno ni da pozove advokata. On tvrdi i da hirurg koji ga je operisao nije dao saglasnost za saslušanje. Saslušanje je prekidano kako bi mu se sugerisalo kako da odgovori na pojedina pitanja. Zbog bojazni od batina to je i učinio”, napisao je Kovač u zahtjevu za izuzimanje tako pribavljenog dokaza, ali u žalbi predatoj Ustavnom sudu.

Kovač je napisao i da je to što je Drecun progutao metal i doveo sebe u životnu opasnost, tužiteljki moralo biti indicija da je policija sa njim nezakonito postupala. Konstatuje, međutim, da nije.

Objašnjava i da je zbog sumnjičenja za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije u sticaju sa krivičnim djelom ubistvo u pokušaju i krivičnim djelom teška tjelesna povreda, zbog formalnih i materijalnih razloga morao je imati branioca već na prvom saslušanju…

 ”Sve okolnosti koje su pratile saslušanje okrivljenog, od faktičkog otimanja i odvođenja u šumu, premlaćivanja, mučenja, psihičkog zlostavljanja, preko očajničkog pokušaja prekraćivanja muka gutanjem metala, do načina saslušanja – nedvosmisleno ukazuju na nezakonitost ove dokazne radnje. Okrivljeni nije ispoljavao svoju slobodnu volju prilikom saslušanja, već je bio primoravan na davanje konkretno saopštenog iskaza. To je moguće dokumentovati i dokazati uvidom u audiovizuelni snimak saslušanja i medicinsku dokumentaciju”, napisao je Kovač.

On je zahtijevao da sud pribavi zapise kamera na kladionici na mostu na rijeci Bistrici (Nikšić), iz Kliničkog centra, zgrade nikšićke policije, kao i Drecunove fotografije napravljene prilikom prijema u spuški Istražni zatvor.

 Drecun se i ranije, tim povodom, preko Kovača, obraćao javnosti…

Specijalno državno tužilaštvo tereti Drecuna da je dio višečlane kriminalne grupe koju su, prema njihovim navodima, formirali Radovan Mujović i Budvanin Vasilije Rafailović.

 Prema tvrdnjama SDT-a članovi te kriminalne ekipe navodno su postali okrivljeni Petar Lipovina, Mitar Marković, Filip Knežević, Žarko Pejaković, Lazar Nedović, Aleksandar Ćetković, Boško Pavlović, Jovan Mirković, Aleksandar Stevanović, Marko Zorić, Nikola Marić, Uroš Đurđevac, Filip Bešović, Goran Rakočević, Ivan Brnović, Nikola Drecun, Aleksandar Đurđevac, Mošo Paović, Uroš Vučinić, Davor Avdić i Nemanja Zurovac.

Terete ih za više krivičnih djela, među kojima su ubistva i ubistva u pokušaju. Jovan Mirković, nekadašnji vozač navodnog vođe kavačkog klana Slobodana Kašćelana, povezao je Kosovara Bajrama Pistu sa tom organizovanom kriminalnom grupom koja je, kako tvrdi, od njega tražila da likvidira novinarku Oliveru Lakić, Budvane Marka Ljubišu zvanog Kan i Gorana Slovinića.

 HRA traži suspenziju policajaca

Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA), Tea Gorjanc Prelević, zahtijevala je od premijera u tehničkoj vladi Dritana Abazovića da obezbijedi zakonito djelovanje ministarstva unutrašnjih poslova i suspenduje službenike Uprave policije koji su okrivljeni za iznuđivanje iskaza teškim nasiljem od oštećenog Marka Boljevića. Ona je saopštila da su prije tri nedjelje poslali protestno pismo ministru unutrašnjih poslova Filipu Adžiću zbog toga što od jula prošle godine nije suspendovao policijske inspektore okrivljene za iznuđivanje iskaza. ”Ovo je dovelo do toga da, pored ostalog, jedan od njih nastupi čak dva puta u medijima kao portparol Uprave policije. Ministar Adžić na ovo pismo do danas nije odgovorio, a neki od okrivljenih su i u petak viđeni u službenom vozilu na ulicama Podgorice”, saopštila je Gorjanc Prelević.

 Lažni zapisnici sa teškim optužbama?

Iako je 11. maja satima zlostavljan, Drecun je, nakon operacije potpisao navodno lažirani zapisnik u kom, osim što optužuje sebe i Rajkovića da su pratili škaljarca Nikolu Perovića kako bi ga ubili, piše i da je uhapšen dan kasnije. Zbog toga je, Drecunov nekadašnji branilac, advokat Marko Kovač, tražio da se taj zapisnik izuzme, ali je sud odbio. Ističući da nakon operacije, i dalje pod dejstvom anestezije, Drecun nije bio sposoban za svjedočenje o tako važnim pitanjima, Kovač je napisao i da je direktor hirurške klinike na zapisnik dao saglasnost za “kontaktiranje”, ali da to nije i saslušanje. ”Saglasnost – da je opšte stanje okrivljenog u trenutku saslušanja bilo takvo da se sa njim moglo nesmetano kontaktirati, samo po sebi ne znači ništa, niti predstavlja saglasnost ljekara za obavljanjem saslušanja”, napisao je Kovač u zahtjevu za izuzimanje zapisnika o saslušanju iz dokaznog materijala.