U opštini Prijepolje postoje lokalne autobuske linije koje prevoze đake i radnike i praktično dolaze do granice sa Crnom Gorom, tako da tamošnja sela ne bi posebno bila od dobiti, ali bi autobuska linija Pljevlja – Prijepolje bila korisna za mještane MZ Crljenice, kaže Darko Gačević

Najbliži grad Pljevljima u Srbiji je Prijepolje, ali između ova dva grada koje razdvaja 34 kilometara, nema redovne autobuske linije. Istina do Prijepolja se iz Pljevalja može stići autobusi-ma koji idu prema Beogradu i dalje, ali ne postoji lokalna autobuska linija koja je nekada postajala. I koja bi sada dobro došla Pljevljacima koji sve češće i osnovne životne namirnice ku-puju u Prijepolju. Iz Pljevalja u Prijepolje, odnose prema Beogradu, prvi autobus kreće u 12 časova i 45 minuta. Sledeća autobuska linija je u 16 časova, a treća i poslednja tačno u ponoć.

O vremenima, prije odcjepljenja Crne Gore od Srbije, odnosno prije 2006. godine, dok je postojalo i preduzeće „Prevoz Pljevlja“, može samo da se priča. Tada je postajala direktna jutarnja linija u 6 časova i 30 minuta. potom u 11 časova, koja je omogućavala Pljevljacima da u 12 časo va stignu na brzi voz prema Beogradu i Subotici. Postojala je i linija Pljevlja – Leskovac.

Sada pored činjenice da u jutarnjim satima autobusom ne možete doći do Prijepolja postoji i problem što se korišćenjem postojećih autobuskih linija ne možete uklopiti ni putovanje vo-zom. Predstavnici MZ Crljenice čija sela i zaseoci gravitiraju uz magistralni put Pljevlja – Prijepolje kažu da bi im redovna autobuska linija bila od velike koristi.

– Bilo bi dobro da se u ranim jutarnjim časovima može organizovati autobuska linija iz Prijepolja u Pljevlja i iz Pljevalja u Prijepolje. Posebno bi bilo dobro da postoje linije koje bi omo-gućavale da onaj putnik koji krene u jutarnjim časovima iz Pljevalja, u poslijepodnevnim satima može i da vrati autobusom iz Prijepolja. Nažalost sada nema takvih autobuskih linija, a za takvim linijama vlada velika potrebe – kaže predsjednik MZ Crljenice Darko Gačević koji navodi da bi pored stanovništva iz dva grada, veliku korist od autobuske linije imalo i seosko sta-novištvo.

On smatra da bi pljevaljska sela bila na većoj dobiti, jer ne postoji organizovan lokalni saobraćaj prevoz, dok to nije slučaj u opštini Prijepolje.

– U Sr biji, odnosno u opštini Prijepolje, postoje lokalne autobuske linije koje prevoze đake i radnike praktično do granice sa Crnom Gorom, tako da tamošnja sela ne bi posebno bila od do-biti, ali bi autobuska linija Pljevlja –Prijepolje bila korisna za mještane naše mjesne zajednice – ističe Gačević.

Autobuski prevoznici iz Pljevalja kažu da za otvaranje redovne linie do Prijepolja špsotoji niz barijera, a jedna od od tih barijera je i činjenica da se na pljevaljskoj autobuskoj stanici, koja je u vlasništvu kompanije „Franca“, ulazak autobusa na međunarodnoj liniji plaća čak osam eura. Svaki putnik plaća staničnu uslugu uz kartu od jednog eura. Pritom Autobuska stanica od prevoznika uzima za svaku prodatu kartu deset odsto vrijednosti. U takvim okolnostima, prevoznik samo za ulazak autobusa u stanicu treba da da 240 eura. Pošto se međunarodna linija mora da se obavlja uz koperaciju prevoznika iz druge države, onda bi i koperant iz Prijepolja morao da plati za staničnu uslugu po osam eura dnevno, što je opet 240 eura. Od prevoznika saznajemo da je ista ta usluga u Prijepolju dva eura, dok je u Sarajevu četiri eura. U uslovima kada je na mjesečnom nivou, potrebno samo autobuskim stanicama dati za mjesec dana 600 eura, zarada ne može biti velika. Pritom, pored stanične usluge od osam eura, neophodno je dati deset odsto od prodatih karata, kao i državi 19 odsto poreza. U takvim okolnostima prevo-znici tvrde da otvaranje linije prema Prijepolju i nije neki bitan posao. A dok nema autobuske linije, taksisti profitiraju i u jednom pravcu naplaćuju po 15 eura do Prijepolja.

Podsjećamo, da je prije nekoliko godina ukinuta i autobuska linija do Priboja. Pokušaj da se uspostavi autobuska linija Pljevlja – Foča takođe je propao jer za istom nije bilo interesovanja.

Diksutabilna i cijena karte

Pljevljaci pamte i danas vozače Prevoza Pljevlja koji su u Prijepolju, dok je postajala lokalna autobuska linija, čekivali i po pola sata da stignu vozovi iz Podgorice i Beograda, kako putnici nebi ostali bez prevoza. Naravno, u tim prilikama često su dolazili i u sukob sa taksistima iz Prijepolja koji su priželjkivali kašnjenje vozova, kako bi oni kasnije vozili Pljevljake do kuća i prilično dobro zarađivali.

U sadašnjim uslovima jako je diskutabilna i cijena autobuske karte koja od Pljevalja do Prijepolja staje šest i po eura, a do Beograda staje 19 eura. Od Pljevalja do Beograda je 330 kilome-tara, a do Prijepolja svega 34 kilometra, pa putnicima nije jasna ta računica. Autobuska karta od Pljevalja do Žabljaka, gdje je gotovo duplo veća udaljenost, staje tri eura, do Čajniča je iz-nos karte isti, a dužina puta je 55 kilometara.

Saznajemo da su prevoznici koji voze putnike od Pljevalja do Beograda, namjerno podigli cijenu karte do Prijepolja, jer su na taj način smanjili broj onih koji bi od Pripolja do Beograda koristili željeznički prevoz.