Otvoreno pismo premijeru Krivokapiću

Nadao sam se da neću morati i Vama javno da pišem. Nekoliko puta sam se obraćao bivšim premijerima; Đukanoviću, Markoviću, Lukšiću. Naglašavam, bivšim.
Otvorena pisma imaju za cilj da se izvučemo iz kuloara i kombinatorike, da bi javnost u koju se, po potrebi, zaklinjemo, znala jasno šta činimo.
Gospodine Krivokapiću;
Kao politički odavno iživljen čovjek nemam namjeru da preko zajedničke političke muke ćarim za sebe kakav dnevni politički sitniš – ne bi mi odmoglo, a ni pomoglo.
Imam namjeru da nas skupa razdrmam, a Vas podsjetim da se sujetom ne vodi politika – ni profesorskom, ni nahijskom, ni brdskom.
Ne možete i ne smijete kao premijer prve demokratske vlade da izjavite: „ne želim da budem diktator iako mi, možda, može biti“! Ako Vam, pa i možda, može biti onda tu nema ni demokratske vlade ni demokratske Skupštine, na kraju, ni naroda. A ne može! Vjerujte mi da vas to „možda“ vara. Mlađi sam od Vas ali to znam bolje. Dakle, budite sigurni da ne može.
Pozdravljao sam svaki Vaš potez koji je samo slutio na raskid sa starim praksama i strpljivo „propovijedao“ da budemo razumni i mudri, da Vam damo vrijeme koje je neophodno da pohvatate konce. Vama je, međutim, ispalo cijelo klupko iz ruku i rasulo se, plašim se, nepovratno.
Ne možete da pravite skeč i lakrdiju pred medijima od smjene svog ministra.
Vi ste ga prije samo 120 dana izabrali i propustili kroz ona svoja čuvena „tri filtera“ koje je uz njega prošlo samo još jedanaestoro ljudi – na desetine se zaglavilo po filterskim rupicama batrgajući se i još uvijek vjerujući da i za njih ima nade. Neka, dakle, što nijesu pohvatani konci nego ne valjaju ni filteri.
Napadaju vas iz parlamentarne većine? Tačno!
Napadaju Vas iz opozicije? Tačno!
Napadaju Vas iz Vlade – iznutra? E, ako je i to tačno, onda je to Vaš izbor!
Vi rušite sami sebe!
Kad neće brdo ka čovjeku, čovjekovo je da krene prema brdu.
Nije politički korektno, a politika se uči cijeli život, dati sebi pravo da pojasnite i dva i tri puta, recimo, čestitku zvaničnicima Republike Srpske za dan državnosti, je li je bilo ili nije, da ne pojašnjavate čestiku zvaničnoj Prištini, a svom ministru „pocijepate“ pojašnjenje odgovora u vezi srebreničkog zločina? A mogli ste, prosto, samo saopštiti decidan stav Vlade po tom pitanju, pa da konačno počemo nešto i da radimo.
Leposavić je Vaš izbor i ne bih Vam se miješao da nismo dovedeni pred svršen čin i da ga niste „gurnuli lavovima“!
Vi ga izaberete, a on radi drugačije od Vašeg očekivanja? Na koga Vam to liči?
Razmislite, možda je Leposavljevićevo pravdanje jednako uspješno koliko i mnoga Vaša?
Ministarka Srzentić, opet, nije morala ništa da pojašnjava u vezi svoje podrške prvoj na listi DPS-a u Nikšiću?
Mi podržimo Vas i nju, ona podrži DPS, pa svi skupa umjesto da iščupamo repu, čupamo mačku za rep.
Kada je u par navrata pojašnjavao svoje predloge ministar Radulović, poželio sam da „padne mreža“!
Da ne govorim kako mi je i pored priličnog političkog iskustva još uvijek nejasno zašto je ambasador Srbije Vladimir Božović i dalje persona non grata kod nas – nije pominjao Srebrenicu!? Neću sada raspredati o onim mučnim bravama, kvakama i katancima po ambasadama.
Jedini koji je siguran, jer niti šta objašnjava, niti šta pojašnjava, je ministar Mitrović.
Spektakularnost, vanrednost, često zakazivanje i otkazivanje sastanaka, postavljanje i razrješavanje najbližih saradnika, sumnjičenje i sumnjivih i nesumnjivih, nije odlika odvažnosti nego izgubljenosti. Vjerujte mi da više nije problem u probušenim filterima nego u pogrešnim stavovima i principima.
Gospodine Krivokapiću;
Manimo se filtera i utegnimo politiku.
Ako ćete da rekonstruišete Vladu morate o tome razgovarati sa nama koji Vas podržavamo.
Ako ćete da rekonstruišete izborni rezultat trebaće nam novi izbori.
Ako ćete da rekonstruišete podršku u Skupštini mi Vam ne trebamo ali razmislite i o onima što šetaju oko Skupštine.
Ipak, nekako sam ubijeđen, da ova zemlja ima posla na pretek, da nam svima gori pod nogama, i to vatra koju su nam raplamsalu ostavili prethodnici, da ministri ne mogu biti bolji od premijera, ali da premijer, čovjek koji je predvodio našu listu, može mnogo bolje i više od ovoga.
Samo ne pretjerujte u kruženju ispod našeg, zajedničkog koša.
Potrošismo se, a da nismo ni počeli.
Za promjenu da okrenemo, makar, na basket.

Goran Danilović, lider Ujedinjene Crne Gore