Ujedinjene nacije su 2007. godine donijeli odluku da će 20. februar obilježavati kao Svjetski dan socijalne pravde jer se socijalni razvoj mora temeljiti na pravdi, solidarnosti i jednakosti među svim zemljama i unutar svake od njih, a socijalna pravda, jednakost i pravičnost čine temeljne vrijednosti svakog društvenog života.

Crna Gora je po Ustavnom uređenju socijalna država i  treba osigurati socijalno pravedno društvo u kojem sve osobe uživaju jednaka prava i imaju jednake mogućnosti za ostvarivanje svojih potencijala te ravnopravno učestvuju u svim aspektima života.

Obrazovanje je jedan od važnih faktora za smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti, kao i povećanja mogućnosti u sferi rada i kvalitete života. Upravo zato je jednakost u obrazovanju i ujednačavanje i podizanje kvalitete uslova i standarda u svim školama  ključan preduslov za ostvarivanje socijalne pravde.

Odvajanje sredstava za školovanje djece iz socijalno ugroženih porodica do sticanja prvog zvanja i zapošljavanja je jedna od mjera umanjenja siromaštva  i prvenstiva ozbiljne pojave cikličnog siromaštva tj. prenošenje siromaštva sa roditelja na djecu. Plaćene knjiga i školski  pribor, prevoz i užina, pomoć u učenju, do okončanja školovanja su samo neke od mogućih mjera. Dječiji dodatak prilagođen stvarnim potrebama djece je jedan od mehanizama koji država ima. Ograničenje dječjeg dodatka na troje djece u porodici kao i opredjeljenje da ga imaju samo djeca korisnika socijalne pomoći nakon šeste godine života, a ne sva djeca koja žive u nemaštini,  je jedan vid diskriminacije. 

Predškolsko vaspitanje i obrazovanje tretira se često kao socijalna usluga roditeljima, čuvanje djece, a ne kao važan faktor u ostvarenju kasnijih obrazovnih uspjeha učenika. Država mora imati više vrtića koji će biti besplatni za svu djecu koji žive u nemaštini, a služi umanjenju siromaštva i ublažavanju socijalnih razlika. 

Crna Gora još nema Strategiju o smanjenju siromaštva u kojoj bi imali modele socijalnog stanovanja, besplatne kilovat sate tzv. energetsku solidarnost, socijalne samoposluge, što su samo neki od načina za uklanjanje sistemskih problema s kojima su građani suočeni a na šta Banka hrane ukazuje duže od deceniju.

Pronalazak posla i dalje ne znači kod nas izlazak iz siromaštva, jer je posao i dalje lakše izgubiti nego pronaći, pogotovo ljudima srednje i starije životne dobi. Najveći broj zaposlenih ima veoma niska  primanja, tek nešto veća od minimalne zarade, te je i njima pomoć države, barem privremena neophodna.

Ključ za uspostavljanje  socijalne pravde nalazi se u otvaranju novih radnih mjesta, posebno onih koji pružaju sigurnost, odnosno boljoj dostupnosti rada onima koji su u teškoj socijalnoj situaciji.Zapošljavanje u stalni radni odnos, barem jednog člana u porodice gdje niko ne radi, je jedna od hitnih mjera koja bi se morala sprovesti.

Pravo na stanovanje, zapošljavanje, zdravlje, obrazovanje, socijalnu zaštitu i pomoć su prava koja štiti Europska socijalna povelja, dokument Savjeta Evrope usvojen još 1961. godine. Smatra se „socijalnim ustavom Europe“, a posebno je usmjerena na zaštitu ranjivih grupacija: starijih osoba, djece, osoba s invaliditetom.

Pozivamo Vladu Crne Gore da  riješi dva važna problema u oblasti socijalne i dječje zaštite:

– Postojeći iznosi socijalnih davanja se moraju povećaju tako da obezbijede zadovoljenje osnovnih potreba korisnika.

– Trošenje sredstava socijalne zaštite se moraju ograniči na ljude u stvarno teškom stanju socijalne potrebe.

Socijalni karton  je način da spoznamo ko je u Crnoj Gori stvarno siromašan,  kako bi pomoć dobili oni  kojima  zaista treba. 

Među postojećim korisnicima ima onih kojima pomoć nije potreba (fiktivno se razvode supružnici, imovina se prepisije na druge, imaju radionice, salone, transportna sredstva…) a na drugoj strani imamo dosta porodica (izgubili su posao, radili su na crnom tržište, naslednici su imovine koja se ne može podijeliti među naslednicima ili prodati…), posebno sada u vrijeme korona krize,  koji nemaju mogućnosti ni da prehrane djecu a kamoli plate stanarinu i račune za struju.

Veliki broj poslodavaca plaća radnicima minimalnu zaradu a ostatak daju u gotovini čime oštećuju  zaposlene i budžet Crne Gore.

Inspekcijske službe korisnika socijalne pomoći  i poslodavaca mora biti stručna, objektivna i kontinuirana u cilju smanjenja siromaštva i uspostavljanja socijalne pravde.

Prema privremeno ili trajno socijalno ugroženim društvenim grupama  i pojedincima, treba graditi odnos koji izražava stalnu brigu o njima i ne dovodi ih u položaj da se osjećaju nekorisnim i nezaštićenim članovima društva. Prevencija siromaštva nije odlika našeg sistema socijalne zaštite kao u socijalno odgovornim državama.

U Crnoj Gori se, prema procjenama Monstata u 2019, u riziku od siromaštva nalazi se 24.5 %  građana, a još 12 % stanovništva je u riziku od socijalne isključenosti, što zajedno čini  više od trečine stanovnika Crne Gore. Ne zaborovimo  da je ovo statistika a u stvarnom životu su podaci još visočiji.

Najteže  žive primaoci socijalne pomoći, minimalnih penzija i plata, jednoroditeljske porodice koje ne primaju ili povremeno primaju alimentaciju kao i nezaposleni. Svi oni imaju više puta manje prihoda od cijene minimalne potrošačke korpe i pomoć im je više nego neophodna. 

Premošćavanje jaza između bogatih i siromašnih zapravo nije stvar pronalaženja novčanih sredstava, već ispravnog oporezovanja bogatstva i postavljanja prioriteta u njegovom trošenju.

Sistemski se mora raditi na obezbedjivanju pravne i zdravstvene podrške, smeštaja, hrane, psihološke pomoći, pronalaženje posla, ugroženih članova društva.

Naše iskustvo u direktnom radu sa siromašnima nas je uvjerilo u neophodnost aktivnog uključivanja države i njenih institucija u uspostavljanju i unapredjivanju pravovremene, efikasne i sistemske zaštite i podrške ugroženih.

Bez podrške, partnerstva, saradnje svih članova u zajednici neće biti moguće dostizanja društva koje se temelji na vrijednostima koje čine solidarnost, pravednost, sloboda i jednakost.

Ne samo danas kada je Svetski  dan socijalne pravde i promocija jednakih prava i mogućnosti za sve, moramo raditi svakodnevno na rješavanju ovih problema, jer se tiču svih nas!

Marina Medojević, diplomirani ekonomista
Predsjednica Fondacije Banke hrane Crne Gore i Volonterski tim Banke hrane Crne Gore