U ovim običajima leži pronalaženje smisla praznika Hristovog rođenja.

Badnji dan prethodi najradosnijem porodičnom prazniku – Božiću. 

Na Badnji dan se unose Badnjak i slama u kuću, priprema posna večera, peče pečenica.

U praskozorje, pod udarcima sjekire, jedan se mladi hrast oprašta sa suncem. Siječe se sa tri udarca, tako da padne ka istoku.

Badnjak je simbol onog drveta, koje su, prema predanju, pastiri donijeli Josifu i Mariji, da založe vatru i zagriju pećinu u kojoj je rođen Isus. Njegovo loženje je glavni dio ovog praznika, ali će badnjak od zore, do sumraka, ostati prislonjen uz kuću, i tek potom biti unijet, uz posipanje žitom. Badnjak se loži sa posebnim poštovanjem, i moli za zdravlje, sreću i mir.

Domaćice su već pripremile prazničnu trpezu, posnu, a bogatu, da bi i nova godina bila bogata i plodna.

Badnjak gori do Božića, nagovještavajući novu svjetlost koju donosi vjera u novorođenog Hrista.

Podovi se posipaju slamom, baš kao u Vitlejemskoj pećini, djeca pijuču, da bi se živina množila i umolilo blagostanje.

U ovim običajima leži pronalaženje smisla praznika Hristovog rođenja. Nije sve u trpezi i jelu, jer se sve to može spremiti bilo koji dan. Bitno je da se ovaj praznik provede u svom domaćinstvu u krugu porodice, sa radošću i ljubavlju.

I dok se u domovima pali svijeća, kao simbol Isusove svjetlosti koju je donio svijetu, ove su večeri sokaci i ulice pusti. Ne ide se u goste, niti se išta uzima od drugih. Praznuje se u porodici, a svi običaji upućuju na ljubav, praštanje i težnju da se sve zavade prekinu.