Da li ste ikada imali situaciju na vodi da i pored idealnih uslova riba jednostavno neće da „pipne”mamac? Ono kada joj je mamac na samo nekoliko centimetara „pod nosem”, a ona bez ikakvih refleksa, nolšalatno i potpuno nezainteresovano, ostaje ukopana na svom mjestu kao da spava. Pa možda spava! Da li ribe uopšte spavaju? Svakako. To je činjenica koja je naučno dokumentovana.

Naime, ribe ne spavaju kao mi. Različite vrste riba imaju vrlo različite načine spavanja. Neke spavaju noću, neke tokom dana, a neki veoma rijetko. Neke plivaju dok spavaju, a neke spavaju tako čvrsto da ih možete držati u ruci, a da ih ne probudite. Na primjer, poznata je činjenica da se tuna noću „odmara”. Iako različite ribe imaju različite navike spavanja, imaju mnogo toga zajedničkog. Ribe nemaju kapke, tako da nemaju klasično zatvorene oči. Njihovi mišići se u tom stanju potpune hibernacije opuštaju, njihovo disanje i otkucaji srca usporavaju, postaju pomalo nepokretni i manje osjetljivi na spoljašnji svijet. Čak, poput ljudi u momentima sna u određenoj mjeri gube svijest, ali zaista vrlo rijetko i veoma mali broj ribljih vrsta. Razlog je što ribe ne žive tako sigurne kada spavaju jer to po njih može biti jako rizično. Iz tog razloga, većina riba nikada nije potpuno bez svijesti. Proces sanjanja sortira sve te složene podatke, pohranjuje ih, određuje prioritete i čisti bazu za iskustvo sljedećeg dana. Bez naših snova, naš mozak ne može smisliti iskustvo i ne možemo naučiti. Jednostavno moramo sanjati.

Neće biti teško napraviti slučaj da ribar nauči ribu. Ponekad brže od nas. Eksperiment na Univerzitetu u Oviedu u Španiji dokazao je da angelfish uči. Tokom tri nedjelje, hrana je dostavljana u ćošak rezervoara ujutro, a na suprotnom uglu uveče. Bez vanjskih podražaja poput sunca ili plime, riba se ubrzo okupila u odgovarajućem kutku neposredno prije vremena za pravilno hranjenje. Čini se da riba ne samo da uči, već zna i vrijeme. Ribe imaju izuzetno mali mozak i njihovo ponašanje se zasniva na nizu urođenih refleksa i reakcija prema stvarima i okolini,čak i prema hrani, svijetlu i vibracijama. Eksperimenti su pokazali da ribe uče od gledanja starije, iskusnije ribe. To su prilično napredne vještine učenja. Svakako da se tamo odvija obrada podataka. Kako se svim tim podacima upravlja ako ne snovima? Naravno da mi pouzdano ne znamo na koji način ribe sanjaju. Takođe, ne znamo o čemu ribe sanjaju. Možda sanjaju o majčinom izlegu ili o strahovima od ostalih vodenih vrsta. Možda sanjaju o vidrama ili kormoranima, ili o nekom slatkom zalogaju. Ali, najviše bih volio da one najkrupnije koje sam vratio nazad u vodu najčešće sanjaju mene.

SRĐAN BOŠKOVIĆ, MURINO