Nekada je ribilov bio potreba ljudi za prehranjivanje, a danas je to sve više sport i rekreacija, druženje sa prirodom i sam boravak u prirodnom ambijentu. Takvi ribolovci obiđu i pola svijeta da dođuna svoju rijeku iz snova, a naša mala Crna Gora može da ispuni san svakog riboovca. A evo i kako…

San pretvoriti u javu
Crna Gora kao prirodni dragulj, ispresijecana kanjonima kristalno bistrih rijeka, itekako je san svakog pasioniranog svjetskog sportskog ribolovca koji želi da boravi pored ovakvih ljepotica, nadmudrujući se sa pjegavim potočarama i lipljenima u providno čistoj vodi. Nije lako ribolovcima da love u takvim rijekama, najlakše je loviti u mutnom, ali u tome i jeste čar ovog iskonskog nadmudrivanja između onoga koji lovi i ulova. Poznato je da je najmanje svjestan ljepote, potencijala i mogućnosti upravo onaj kome je sve to u njegovom vidokrugu i životnom okruženju. Mnogo svjesniji su oni koji to nemaju, oni koji sanjaju o tim ljepotama, i baš oni maštaju o tim destinacijama, koje su nama ispred nosa, svaki dan na javi i za koje mi nismo ni svjesni da su nekima samo san. Ta naša java su, između ostalog, crnogorske rijeke, naročito na sjeveru Crne Gore, koji važi kao nerazvijen, ali nerazvijen zbog naše nesvjesnosti o potencijalima koji bi mogli ovaj region da postave na visoku ljestvicu atraktivnih turističkih destinacija. To je taj ribolovni turizam, ali i lovni turizam o kojem bi možda nekom drugom prilikom. Predstaviću te bisere, koji za nas možda još uvijek ne svijetle, ali koji su tu, koji čak i zanemarujemo, koristeći više kao lokacije za deponovanje i ispuštanje svega onoga što nam ne treba, ali i o tome možda nekom drugom prilikom. Sad samo o lijepom, sa apelom da na pravi način iskoristimo naše rijeke.

Crna Gora kao prirodni dragulj, ispresijecana kanjonima kristalno bistrih rijeka, itekako je san svakog pasioniranog svjetskog sportskog ribolovca koji želi da boravi pored ovakvih ljepotica nadmudrujući se sa pjegavim potočarama i lipljenima u providno čistoj vodi.

Ćehotina, skrivena i raskošna
Najsjevernija crnogorska rijeka Ćehotina, skrivena a raskošna, malo poznata i prepoznata i samim Pljevljacima, ali poznata starim njemačkim ihtiolozima iz 50-tih godina prošlog vijeka, kao prirodno mrestilište za salmonidne vrste riba, rijeka prebogata pastrmkom i lipljenom, kao i sa kraljicom ćotinskih brzaka – mladicom. Ćehotina ili Ćotina, kako je često Pljevljaci zovu, je glavna vodna arterija Pljevaljskog kraja. Dužine je oko 130 km, od tog 93 km na teritoriji Crne Gore, i to skoro čitav taj dio pripada pljevaljskoj opštini. Izvorište joj je ispod planine Stožer, a tok joj je usmjeren prema sjeverozapadu dajući vodu Drini, kod Foče, gdje nastaje ona poznata narodna pjesma: “Dvije su se vode zavadile, Ćehotina i studena Drina…”. Na Ćehotini postoji akumulacija Otilovići koja je nastala iz potreba pljevaljske termoelektrane. Jezero se nalazi na 5 km uzvodno Ćehotinom od Pljevalja, a dugo je oko 11 km. Iako vještačko, uspjelo je da se uklopi u ambijent, ima dosta vijadukta i krivina, što je vrlo zanimljiva pojava u prirodi. U jezeru ima dosta bijele ribe (klen, škobalj, nerast), pa su zbog obilja hrane prisutne i krupne pastrmke potočare. Tok Ćehotine je raznolik, prepliću se kanjoni, gdje Ćotina djeluje kao prava planinska brza rijeka, i luke i livadski ambijenti, gdje djeluje kao lijena pitoma rijeka. Upravo ta raznolikost omogućuje ribolovcu atraktivnost i garantuje dobar ambijentalni doživljaj. Naročito su atraktivne lokacije nizvodno od Pljevalja gdje se ribolovac osjeća kao da se nalazi u potpunoj divljini, sa odsustvom civilizacije, sa potpunim mirom koji jedino remeti skok lipljena pred sumrak, ili jači klobuk u kraj obale od pastrmki potočara.

Lim, izvorno crnogorska rijeka-drinska drugarica
Izvorno crnogorska, urezana kroz više opština na sjeveru Crne Gore – Plav, Andrijevicu, Berane i Bijelo Polje, takođe drinska drugarica – rijeka Lim, nastaje isticanjem iz Plavskog jezera, kojeg čini salmonidna ljepotica Ljuča, poznata po krupnim lipljenima kojima je to ujedno i najjužnija tačka njihovog arealau Evropi. Uzgred rečeno, Plavljani su možda i najsvjesniji ambijenta u kome žive, posmatrajući iskorišćavanje ribolovnog područja njihovog kraja u svrhu ribolovnog turizma. Oni su svoj ribolovni potencijal prepoznali još prije 10-tak godina i vrijedno rade na tome, a rezultat je da su ribolovne vode opštine Plav postale svjetska destinacija i ostvarivanje snova mnogih sportsko-rekreativnih ribolovaca iz svijeta. Većina terena za ribolov je pretvorena u fly fishing zone, gdje je samo dozvoljeno mušičarenje po sistemu “Uhvati i pusti”. Ribolovne destinacije iz Plava su preuzele mnoge evropske turističke agencije, a njihove ribolovne vode se mogu naći u mnogim turističkim ponudama i stranim ribolovačkim časopisima. Ovaj primjer treba da slede i ostali, a razlog više za to je što većina konzumenata i interesanata za ribolovni turizam žele da oprobaju što više lokacija, da promjene više ribolovnih voda i destinacija, tj. žele da u jednoj zemlji dožive više rijeka, jer ciljna grupa ribolovaca nije previše stacionarna već dinamična i traži raznovrsnost, raznolikost. Plavsko jezero je posebna atrakcija sa svojim predatorima – pastrmkom blatnjačom, mladicom i štukom, koja jedino obitava u ovom jezeru u Crnoj Gori. Takođe, i u Andrijevici i u Beranama na Limu postoje fly fishing reviri koji su atrakcija sami za sebe. “Ovu jadnu kožu u koju je krv moja obučena Kupao je Atlantski Okean, kupalo Sredozemno More, Snežne švajcarske reke, Volga i Sava namučena – Kao tvoji, rodni Lime, ničiji talasi milo mi ne žubore.”, napisao je Risto Ratković, naš književnik i diplomata, koji je očigledno bio svjestan pored kakve ljekovite rijeke je odrastao.

Tara, rijeka za najzahtjevnijeg snivača snova
Suza Evrope, druga u svijetu po uklesanom kanjonu, premošćena najljepšim mostom, najduža crnogorska rijeka, divlja ljepotica Tara, mogla bi da zadovolji i najzahtjevnijeg snivača snova, po svom bajkovitom ambijentu i prozirnom pitkom vodom, sa mnoštvom atraktivnih pritoka i vrela, a sa vidljivim pastrmkama i lipljenima u vodi kojima ribolovci moraju prilaziti sa dubokim poštovanjem. O Tari je suvišno išta govoriti, dovoljno je gledati, pa čak se može doživljeti i samo preko fotografije. Toliko je živa, da je ni zaleđeni momenat na fotografiji ne može obuzdati. Tara obuzima svakog ribolovca. Na Tari ribolovac ne mora ni da peca, gledajući u nju i ribe u njoj on je potpuno doživljava, sjedinjuje se sa njom, utapa se u njen ambijent. Poseban doživljaj na Tari je kad je mladica na lovu, kada svojim vitkim tijelom struji kroz vodu u potrazi za plijenom, razgoneći jata lipljena i škobalja koji glavom bez obzira bježe pred ovom kraljicom tarskih bukova. Sam taj čin ostavlja bez daha svakog ribolovca, čak i ne pokušavajući da joj zabaci mamac. Tara se pamti i dalje sanja, za ponovni dolazak ribolovca. Tara protiče kroz kolašinsku, mojkovačku, žabljačku i pljevaljsku opštinu. Većim svojim tokom pripada Nacionalnom parku Durmitor, gdje je ona i najljepša, sa kanjonom dužine od 78 km i dubinom od 1300 mnv, koji ga posle Kolorada svrstavaju na drugom mjestu u svijetu po dubini kanjona. Međutim, ogoljeli kanjon Kolorada ne može da se poredi sa ljepotom i vegetacijom obraslog i bujnog kanjona Tare. Ako se može reći i garantovati sportskom ribolovcu da će odsanjati san na jednoj rijeci a da ne mora nijedanput mahne štapom, onda se to misli na ovu rijeku, o kojoj je suvišno šta reći…

Na Bukovici, Bijeloj i Komarnici ribolovac ne može da miruje, mora da se kreće i da lovi, da se poistovjeti sa energičnim šavničkim vodama i atraktivnim kanjonskim ambijentom, zagrljenim durmitorskim i pivskim vrletima.

Plahe i bistre: rijeka Bukovica, Bijela i Komarnica
Posebnost imaju i šavničke plahe i bistre rijeke, Bukovica, Bijela, Komarnica, koje nagone svakog ribolovca na akciju. Na ovim rijekama ribolovac ne može da miruje, mora da se kreće i da lovi, da se poistovjeti sa energičnim šavničkim vodama i atraktivnim kanjonskim ambijentom, zagrljenim durmitorskim i pivskim vrletima. U maloj Crnoj Gori ima velikih potencijala, ali svakako su rijeke one koje daju živost nekom kraju, a rijeka bar imamo i sa njima treba da se dičimo ida ih valorizujemo na pravi način. Tako ćemo ravnomjerno razvijati Crnu Goru, kroz ravnomjerni razvoj turizma sa što više sadržaja, a jedanod njih je svakako ribolovni turizam. Sportsko-rekreativni ribolovci su ciljna grupa kojima nije daleko ni Sibir u cilju ostvarivanja ribolovačkih snova. Imamo potencijal, iskoristimo šansu. Slovenija je to shvatila davno prije nas, a naša zemlja je savršenija za ovaj vid turizma.

TEKST: VASO KNEŽEVIĆ

FOTOGRAFIJE: VASO KNEŽEVIĆ, SRĐAN BOŠKOVIĆ