Crna Gora ima šansu da za osam godina postane zemlja visokog dohotka – ali pod jednim uslovom

    3 dana pre 114 pregleda Izvor: bankar.me

Da bi Crna Gora prešla prag visokog dohotka u narednih osam godina, mora sprovesti niz dubinskih reformi u obrazovanju, konkurenciji, energetici i podršci inovacijama – pokazuje najnoviji izvještaj Svjetske banke “Greater Heights”.

Reforme su ključne da Crna Gora ne ostane „zaglavljena“ u kategoriji zemalja srednjeg dohotka, kao mnoge druge u regionu. Trenutno su inovacije, kvalitet obrazovanja i dinamika privatnog sektora glavne tačke slabosti crnogorske ekonomije.

Crna Gora, prema izvještaju Svjetske banke Greater Heights: Growing to High Income in Europe and Central Asia, ima potencijal da postane zemlja visokog dohotka do 2033. godine – ali samo ako preduzme hitne i strateške reforme. U izvještaju se navodi da bi Crnoj Gori, sadašnjoj stopom rasta, bilo potrebno oko osam godina da pređe prag visokog dohotka (High Income Countries – HIC), što je iznad 14.005 dolara bruto nacionalnog dohotka po glavi stanovnika.

  • GNI (bruto nacionalni dohodak) po glavi stanovnika je pokazatelj koji koristi Svjetska banka za klasifikaciju zemalja po dohotku. On uključuje sve što se proizvede unutar zemlje (GDP – bruto domaći proizvod), plus dohodak koji građani ostvare iz inostranstva (npr. doznake, zarade, kamate, dividende), minus ono što stranci zarade u toj zemlji.

U poređenju sa zemljama regiona, Crna Gora se nalazi u grupi srednjeg dohotka zajedno sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom, Sjevernom Makedonijom i Albanijom. Nasuprot tome, Hrvatska, Rumunija i Poljska već su ušle u klub zemalja visokog dohotka. Glavne razlike su u institucionalnom kvalitetu, inovacionom kapacitetu i tržišnim reformama koje su te zemlje ranije sprovele.

Crnoj Gori predstoje dvije ključne tranzicije – prva je prelazak sa rasta vođenog investicijama na strategiju koja uključuje „infuziju“ globalnih znanja, tehnologije i kapitala; druga tranzicija podrazumijeva razvoj inovacija u sopstvenim okvirima. Iako se već može reći da je Crna Gora ušla u drugu fazu, izvještaj upozorava da su inovacije, istraživanje i razvoj (R&D) još uvijek na niskom nivou, a produktivnost uglavnom raste kroz preusmjeravanje resursa, ne kroz stvaranje novih vrijednosti.

Jedna od ključnih slabosti crnogorske ekonomije je nedovoljna dinamika privatnog sektora. Mala i srednja preduzeća dominiraju, ali su uglavnom neproduktivna, bez značajnog rasta i inovacija. Velike kompanije su rijetke, a prisustvo državnih preduzeća u više sektora smanjuje konkurenciju. Potrebna je reforma poslovnog okruženja, jačanje konkurencijske politike i olakšan pristup finansiranju, naročito za startape i mlade firme sa potencijalom rasta.

U sektoru ljudskog kapitala, Crna Gora dijeli slične izazove kao i ostatak ECA regiona – opadajući kvalitet obrazovanja i smanjena socijalna mobilnost. Iako je pristup visokom obrazovanju široko dostupan, univerziteti su često preopterećeni administracijom, nedostatkom povezanosti sa realnim sektorom i nedostatkom inovacionih kapaciteta. Poseban problem predstavlja zastarjeli sistem stručnog obrazovanja, gdje se učenici rano usmjeravaju u sektore koji često ne odgovaraju potrebama tržišta rada.

U izvještaju se naglašava i potreba za uključivanjem više žena na tržište rada, kao i zadržavanje mladih i obrazovanih kadrova. „Odliv mozgova“ i niska iskorišćenost talenata dodatno usporavaju ekonomski rast.

U sektoru energetike, Crna Gora ima potencijal u obnovljivim izvorima energije, ali energetsku efikasnost sputavaju zastarjele mreže i visoko učešće državnih firmi u proizvodnji i distribuciji. Svjetska banka preporučuje ukidanje subvencija za fosilna goriva, uvođenje tržišnih mehanizama poput taksi na ugljenik i ulaganje u modernu energetsku infrastrukturu, uključujući baterijske sisteme i mrežne priključke za nove investitore.

Zaključno, da bi iskoristila šansu za ulazak u klub zemalja sa visokim dohotkom, Crna Gora mora izgraditi održiv model zasnovan na znanju, inovacijama, pravednom obrazovanju i otvorenoj tržišnoj ekonomiji. Reforme više nijesu pitanje izbora – već nužnost za ekonomski opstanak i napredak. U suprotnom, rizik je da zemlja ostane u „zamci srednjeg dohotka“, što je već postala realnost za mnoge njene susjede.