Pet kućnih zatvora, jedna uslovna osuda, gašenje dvije firme, jedna odbijena optužba zbog zastare, dva odustajanja tužioca prije završetka suđenja i jedna oslobađajuća odluka – rezultati su crnogorskog pravosuđa u borbi protiv pranja novca, u posljednjih deset godina.

To su podaci koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio slobodnim pristupom informacijama od Višeg suda u Podgorici.

Osim toga, u jedina dva slučaja u kojima je crnogorsko pravosuđe vodilo postupak zbog optužbi za pranje velike količine novca, prije više od decenije, porodice Kalić i Šarić su oslobođeni optužbi, a država im je isplatila milionske odštete.

Stručnjaci i civilni sektor ističu da ne čudi što Crna Gora nema značajnije rezultate u borbi protiv pranja novca, jer su to veoma kompleksni postupci, za koje nema ni političke volje, ni odgovarajućeg zakonskog okvira, ali ni kadra koji ima dovoljno znanja za vođenje istraga.

Direktor Istraživačkog centra Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Dejan Milovac za CIN-CG naglašava da je Crna Gora decenijama destinacija gdje se uglavnom nesmetano pere novac, jer vladavina prava ne predstavlja ozbiljniju prepreku za organizovani kriminal:

“Sve ono što smo vidjeli iz SKY prepiski potvrdilo je sumnje u infiltriranost organizovanog kriminala na onim mjestima od kojih se očekivalo da budu ključni nosioci, ne samo borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, već prije svega prijeko potrebnih reformi u sektoru pravosuđa i policije”.

Milovac podsjeća da još nemamo odgovore ni na pitanja koji se odnose na poznate predmete u kojima se sumnjiči bivši predsjednik i premijer Milo Đukanović, kao što su “prvi million”, “Pandora papiri”, pa ni za gotovo četiri miliona dolara porodice Svetozara Marovića na jednom od švajcarskih računa.

Profesor sarajevskog Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Eldan Mujanović za CIN-CG naglašava da ovakvo stanje nije isključivo u vezi sa rezultatima rada pravosuđa u Crnoj Gori, nego su slične tendencije prisutne u cijelom regionu:

“Ako se naša pravosuđa budu i dalje strogo pridržavala tradicionalnih, konzervativnih, često restriktivnih tumačenja, bojim se da još dugo nećemo imati adekvatne rezultate u borbi sa ovim veoma opasnim fenomenom, koji ugrožava ne samo državu, institucije i ekonomiju, nego i svakog građanina”.

Međunarodni monetarni fond (MMF) navodi da “oprani novac” u svijetu čini između dva i pet odsto globalnog BDP-a, te da bi to značilo da se na Zapadnom Balkanu godišnje “opere” između 1,8 i 4,6 milijardi eura.

U izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru za 2024. ističe se da je potrebno povećati efikasnost tužilaštva i sudstva u slučajevima teškog i organizovanog kriminala, posebno pranja novca.

Ističe se da su kapaciteti za borbu protiv pranja novca ograničeni i da nedostaje slučajeva samostalnog pranja novca.

“Riješiti problem dugotrajnosti suđenja i čestih odlaganja u slučajevima organizovanog kriminala, obezbijediti primjenu ključnih pravnih pojmova kao što su samostalno pranje novca i kvalitet dokaza od strane sudova i tužilaštva”, piše u posljednjem izvještaju EK.

Da broj istraga, optužnica i presuda u slučajevima pranja novca nije u skladu sa procjenama o rizicima za mogućnost pranja novca u Crnoj Gori, upozoravaju i iz Komiteta eksperata Savjeta Evrope za evaluaciju mjera za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma (Manival).

U posljednjem izvještaju Komiteta iz 2023. preporučuje se nadležnima u našoj zemlji da efikasnije procesuiraju slučajeve samostalnog i pranja novca preko povezanih lica, kao i pranja novca od stranih prihoda od kriminala, te da pojačaju fokus na pranje novca povezano s visokorizičnim krivičnim djelima (kao što su trgovina drogom, korupcija na visokom nivou, organizovani kriminal i zloupotreba pravnih subjekata). Manival takođe poziva na primjenu efikasnih, proporcionalnih i odvraćajućih krivičnih sankcija.

“Okvir treba ojačati u slučaju visokorizičnih nefinansijskih sektora, naročito kockarnica, advokata, notara i pružalaca usluga za preduzeća”, piše u izvještaju Manivala.

I dok međunarodni partneri upozoravaju na loše rezultate u borbi protiv pranja novca u Crnoj Gori, jedine osuđujuće presude sa simboličnim kaznama, u posljednjih deset godina, izrečene su samo u slučajevima koji su završeni sporazumnim priznanjem krivice.

Kućni zatvori, uslovna, zastara, odustajanje tužioca

Specijalizovano vijeće Višeg suda u Podgorici je u ovih deset godina presudilo devet puta za krivično djelo pranje novca.

Krivičnim zakonikom (KZ) predviđena je kazna od šest mjeseci do 12 godina u zavisnosti od težine krivičnog djela i iznosa novca koji je “opran”.

Izmjenom KZ iz 2017. propisano je da za postojanje tog krivičnog djela nije neophodno da postoji osuđujuća presuda za krivično djelo iz koga je taj novac potekao. Međutim, očigledno je da ove izmjene još nijesu proizvele pozitivan efekat.

Javnosti poznat slučaj navodnog pranja novca, u kojem je, između ostalih, i lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević bio jedan od optuženih, kao šef kriminalne organizacije, završen je odustajanjem tužioca od većine optužbi, pa i za pranje novca. U odluci koja je postala pravosnažna ove godine, sud je za pranje novca oslobodio i one za koje tužilac ranije nije odustao od gonjenja. Medojević i biznismen iz BIH Momir Nikolić su se teretili da su organizovali desetočlanu kriminalnu grupu da pere novac za izbornu kampanju tokom 2016.

Odbijena je i optužba za pranje novca višestrukog povratnika Velija Hota, 2016. godine, zbog zastare. Hot je bio optužen da je još 2004. kupio dva poslovna prostora u Baru od novca, koji je zaradio prodajom narkotika. U ovom slučaju Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju je tek 2014. podiglo optužnicu za produženo krivično djelo pranje novca, a Viši sud u tom gradu se godinu kasnije oglasio nenadležnim i predmet dostavio Višem sudu u Podgorici. Specijalno tužilaštvo je 2016. izmijenilo optužnicu, a podgorički Viši sud odlučio da je optužba zastarjela još 2014.

“Ako je poslije izvršenja krivičnog djela zakon izmijenjen jednom ili više puta, primjenjuje se zakon koji je najblaži za učinioca”, piše u obrazloženju presude.

Nagodbom sa tužiocem, Sead Ferizi, ranije osuđivan za prodaju narkotika, osuđen je 2019. na tri mjeseca kućnog zatvora i novčanu kaznu od 5.000 eura, zato što je novac koji je stekao prodajom kokaina koristio za uređenje kuće i kupovinu namještaja. Oduzeto mu je i 20.000 eura.

Iste godine na pet mjeseci kućnog zatvora i da plati 3.000 eura, osuđen je Franc Bayer za pranje novca i utaju poreza. Sa tužilaštvom se dogovorio i da njegova firma plati 75.000 eura novčane kazne, te Poreskoj upravi nešto malo manje od 90.000 eura.

Povratnik Davor Perović se nagodio 2020. da provede šest mjeseci u kućnom pritvoru i plati 3.000 eura za učestvovanje u kriminalnoj organizaciji, pranja novca i utaje poreza, a njegovo preduzeće je uslovno kažnjeno, odnosno da neće platiti kaznu od 80.000 eura, ukoliko u sljedeće tri godine ne počini novo krivično djelo. Oduzeto mu je nešto preko 12.000 eura pribavljenih utajom poreza i doprinosa.

Za pranje novca i produženo krivično djelo prevare, ranije osuđivani Tomo Čađenović je nagodbom iz 2021. osuđen na šest mjeseci kućnog zatvora i 2.000 eura novčane kazne, dok je njegov saučesnik Slobodan Čađenović kažnjen uslovno i sa 1.000 eura novčane kazne za ista krivična djela. Iako su prevarno od različitih firmi uzeli nešto malo manje od 300.000 eura, prema presudi, tužilaštvo i sud im nijesu oduzeli ni cent.

Nagodbom, iste godine, Ljiljana Dragičević je za učestvovanje u kriminalnoj organizaciji, pranju novca putem pomaganja i utaju poreza i doprinosa osuđena na šest mjeseci kućnog zatvora i 4.000 eura novčane kazne. Ona je osuđena za pomaganje okrivljenom Dušku Kneževiću, u postupku koji se vodi zbog pranja novca i utaju poreza u predmetu “E-komerc”.

Dva pravna lica, “PM Holding” i “Paradise Properties”, kažnjena su 2023. gašenjem, još jednom nagodbom sa Specijalnim državnim tužilaštvom. Kako je vlasnik firmi preminuo, tužilaštvo i sud su zaključili da predstavnici tih firmi nijesu znali da je on kupovao nekretnine od nelegalno stečenog novca od prodaje narkotika. Međutim, ovo je jedini primjer gdje je oduzet veći broj nekretnina u Perastu, Morinju, Baru, Podgorici, Herceg Novom…

Istraživanje tokova novca i međunarodna saradnja ključni

Milovac za CIN-CG ističe da, nažalost, ni nakon oslobađanja hipoteke višedecenijskog režima DPS-a, ne svjedočimo značajnijim pomacima:

“Dio reformi koji je započet i dalje je zarobljen prije svega individualnim interesima političkih partija”.

On kaže da tužilaštvo nedovoljno stavlja fokus na ono što može značajno oslabiti organizovani kriminal:

“Tužilaštvo je bilo primorano pod pritiskom, prije svega, političkih elita da inicira određene postupke koji možda nisu bili pripremljeni do kraja, na način da fokus bude na istraživanju tokova novca i kako je novac završio u nekretninama, kompanijma, luksuznim automobilima i slično”.

Za takve vrste postupaka, dodaje, potreban je ogroman rad i mnogo više znanja nego što trenutno možemo da vidimo da postoji, prije svega u tužilaštvu i policiji.

Milovac smatra i da je naivno vjerovati da dobar dio tog “kapitala” nije iznijet iz Crne Gore i legalizovan kroz investicije na drugim lokacijama.

“MANS je do sada više puta ukazivao na potrebu snažnijeg povezivanja sa odgovarajućim službama drugih zemalja”.

I profesor Mujanović ističe da je krivično djelo pranja novca dosta kompleksno, pa prilikom istrage i cijelog postupka zahtijeva specijalizovana znanja i iskustva policije, tužilaštva i suda, te vrlo blisku i efikasnu međunarodnu i međuinstitucionalnu saradnju između različitih aktera iz javnog i privatnog sektora.

Posebno je složeno pitanje dokazivanja kriminalnog porijekla novca i namjere legalizacije tog novca, ističe Mujanović.

“Većina država čak predviđa krivičnu odgovornost i za nehatno pranje novca uz blaže sankcionisanje. Naši zakoni u ovoj oblasti su usklađeni sa međunarodnim standardima, ali i dalje je vrlo upitna njihova implementacija u praksi”, navodi Mujanović.

Primarno treba ispravno shvatiti šta je sve pranje novca, naglašava profesor, te nakon toga prilagoditi sudsku praksu aktuelnim trendovima pranja novca i prihvatiti sve relevantne međunarodne standarde:

“A koji u suštini idu ka ‘relaksaciji’ dokaznih standarda i prihvatanja doktrine da se svijest i namjera učinitelja mogu izvoditi iz svakog konkretnog slučaja”.

Policija i tužilaštvo, dodaje Milovac, nemaju ni osnovnih tehničkih uslova za rad kada su u pitanju finansijske istrage za pranje novca.

Ukoliko želimo rezultate, ističe Milovac, ono što moramo imati je i funkcionalan i ažuriran registar stvarnih vlasnika kompanija. “Pristup ostalim bazama podataka i njihova međusobna nepovezanost i dalje je nešto što radi u korist kreiranja idealnog ambijenta za pranje novca”, ističe Milovac.

Neophodna je, dodaje i suštinska kadrovska reforma Uprave za sprečavanje pranja novca i odjeljenja za finansijske istrage Uprave policije.

“Jer zasada ne vidimo da postoji dovoljno profesionalne hrabrosti na tim adresama da se država ozbiljno zaštiti od uticaja organizovanog kriminala na sistem, kroz pranje novca”, navodi on.

Osim toga, dodaju sagovornici CIN-CG, neophodna je i kontinuirana obuka i saradnja sa ekspertima iz ove oblasti kako bi uspostavili sistem koji više neće biti tolerantan prema toj vrsti kriminala.

Pranje novca olakšava i nedovoljna stručnost inspekcija

U strateškim dokumentima kao najvažniji sektori koji su u riziku od pranja novca se izdvajaju banke, sektor nekretnina i priređivača igara na sreću.

U više dokumenata govori se i o visokom stepenu opasnosti od pranja novca preko notara i advokata. U Nacionalnoj procjeni rizika od pranja novca i finansiranja terorizma, ističe se i problem efikasnog nadzora nad advokatima i notarima.

“Visok rizik od pranja novca prepoznat je i kod kategorije priređivača igara na sreću. I tu je evidentno neefikasno zakonsko rješenje u pogledu nadzora, i odsustvo sistema prijavljivanja sumnjivih transakcija, iako se radi o segmentu koji ima izuzetno visok udio prometa gotovog novca, i izuzetno visoke godišnje obrte. Kao posebna ranjivost prepoznata je od internet priređivanja igara na sreću. Takođe, ne postoje mehanizmi kojima bi se spriječilo da pravosnažno osuđena lica i njihovi saradnici budu vlasnici ili da upravljaju kazinima”, ističe se u tom Vladinom dokumentu iz 2021.

U Vladinoj Procjeni opasnosti od teškog i organizovanog kriminala (SOCTA) se ističe da tzv. perači novca ciljano biraju države u tranziciji, zato što državni aparat u takvim zemljama u fokusu ima podizanje ekonomskog standarda, smanjenje siromaštva, dok se manje pažnje poklanja snaženju sistema prevencije pranja novca i finansiranja terorizma.

Olakšavajuću okolnost u sprovođenju aktivnosti pranja novca predstavlja nedovoljna stručnost tužilačkih organa, lica koja se bave inspekcijskim nadzorom i slaba međunarodna razmjena podataka, naglašava se u dokumentu SOCTA.

Veliki izazov u postupanju u predmetima pranja novca, dodaje se, predstavlja međunarodna saradnja koja je sa nekim državama slaba i nedovoljna, posebno kada su u pitanju transakcije sa ofšor destinacija.

“To se uglavnom odnosi na države sa kojih novac dolazi i prema kojima ide: Hong Kong, Singapur, Maršalska ostrva, Mauricijus i druge”, piše u dokumentu.

Dodaje se da je pranje novca putem građevinskih djelatnosti i poslova sa nekretninama i dalje visokorizična oblast, jer relativno lako može apsorbovati velike količine kapitala.

Objašnjeno je i na koji način funkcionišu kriminalne grupe (OKG) kada žele da “operu” novac, pa se ističe da je na globalnom planu zadržan trend da OKG sve više koriste usluge drugih organizacija koje su osnovane kao legalni privredni subjekti, koji služe kao provajderi za pranje novca.

“Članovi kriminalnih grupa najčešće novac stečen kriminalnim aktivnostima ulažu u investicione objekte, sportske klubove, kladionice, kockarnice, kupovinu nekretnina, turizam i ugostiteljske objekte, taksi i rentakar udruženja, privredna društva koja se bave reciklažom sekundarnih sirovina, kupovinu skupocjenih automobile i slično”, piše u dokumentu.

Državljani zemalja istočne Evrope i Turske koji borave na području Crne Gore, napominje se u dokumentu SOCTA, dovode se u vezu sa sprovođenjem aktivnosti pranja novca posredstvom međusobno povezanih pravnih lica registrovanih na teritoriji Crne Gore u čijim vlasničkim i upravljačkim strukturama imaju učešće, a koje uglavnom posluju u oblastima konsaltinga, finansijskog poslovanja i poreskog upravljanja, izgradnje i trgovine nekretninama i trgovine motornim vozilima.

Samostalno procesuirati pranje novca

U Izvještaju o praćenju suđenja na Zapadnom Balkanu od jula 2021. do marta 2024, koji je izradila Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) se primjećuje da se većina praćenih predmeta sa optužbama za pranje novca u Crnoj Gori procesuira istovremeno sa predikatnim krivičnim djelom.

“Tužioci su tokom konsultacija potvrdili da ne procesuiraju samostalna krivična djela pranja novca, jer im je bilo potrebno da znaju tačno kojim krivičnim djelom je ostvarena dobit”, pojašnjava se u izvještaju.

Međutim, prema relevantnim međunarodnim standardima, posebno preporukama Radne grupe za finansijsko djelovanje (FATF) i Varšavskoj konvenciji, prethodna ili istovremena osuđujuća presuda za predikatno krivično djelo ne bi trebalo da bude preduslov za osuđujuću presudu za pranje novca.

“Dakle, da bi se dokazalo da imovina predstavlja imovinsku korist ostvarenu krivičnim djelom, tužiocima nije potrebno da precizno utvrde koje krivično djelo je poslužilo kao izvor sticanja imovine”, zaključuje se u Izvještaju.

Iz Vrhovnog državnog tužilaštva za CIN-CG kažu da nastoje da unaprijede postupanje u ovim predmetima.

“Upravo zbog toga je u procesu analiza organizacionih okvira, kako bi se obezbijedila funkcionalnija organizaciona struktura, a samim tim i bolji rezultati u procesuiranju krivičnih djela pranja novca”, kažu iz tužilaštva, na čijem je čelu Milorad Marković.

Planiraju i dodatne edukacije državnih tužilaca u ovoj oblasti za narednu godinu.

“Potreba za edukacijom proizilazi i iz činjenice da je izmjenama Zakona sužena nadležnost Specijalnog državnog tužilaštva, nakon čega su predmeti koji se odnose na pranje novca u nadležnosti osnovnih državnih tužilaštava”, napominju iz VDT-a.

Iz Vrhovnog suda za CIN-CG navode da su, krajem oktobra ove godine, izradili smjernice za upravljanje predmetima teškog i organizovanog kriminala, kako bi sudijama pomogli u pripremi i vođenju predmeta.

Vrhovni sud će kod Centra za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu inicirati kažu i dodatnu edukaciju sudija koji postupaju u predmetima procesuiranim za krivična djela pranje novca.

Iz Višeg suda su za CIN-CG naveli da je trenutno u toku 18 suđenja u kojima je jedno od krivičnih djela za koje se terete okrivljeni i pranje novca, od čega su tri predmeta u vezi samo sa tim krivičnim djelom. Nedavno je i bivši visoki policijski funkcioner Duško Koprivica uhapšen pod sumnjom da je sa suprugom, sinom i zetom oprao više od million eura od 2019. godine. Ovi postupci će pokazati da li je naše pravosuđe konačno spremno da se uhvati u koštac sa ovim ozbiljnim krivičnim djelom ili će se nastaviti sa dosadašnjom praksom.