Platne kartice za trgovinu u Crnoj Gori koristi 43% stanovnika, od toga čak 70% njih na beskontaktni način, što je najviše u regionu. Šta kupujemo na internetu, kako bolje da online zaštitimo svoje podatke, kako će izgledati digitalna plaćanja i o finansijskoj pismenosti razgovarali smo sa Vladimirom Đorđevićem, generalnim direktorom za jugoistočnu Evropu u kompaniji Visa.

Koliko je plaćanje preko interneta sigurno po kupca?

Visa je razvila poseban program koji pomaže u potvrđivanju vašeg identiteta prilikom kupovine putem interneta. Ovaj servis pomaže da se kupovina na mreži učini sigurnijom, štiteći od neovlašćene upotrebe kartice. Nema potrebe da preuzimate ništa, instalirate softver ili se registrujete. Tokom online kupovine sa vašeg računara, mobilnog ili drugog digitalnog uređaja, možda ćete biti vođeni kroz dodatnu proveru da biste potvrdili svoj identitet. To pomaže vašem izdavaču da bude sigurna da ste to vi i bolje vas štiti od prevara.

U čemu ljudi griješe kada kupuju online?

Korisnik mora da obrati pažnju isto kao kada plaća fizički na nekom prodajnom mjestu: da li je to regularno prodajno mjesto, da li je regularan sajt, da ne traži neke podatke koji se ne daju, npr. da ne traži pin. Ti neregularni sajtovi sakupljaju identitete osoba, i to je prvi indikator. Uvijek treba koristiti provjerene sajtove, koji imaju jasnu oznaku da su zaštićeni, i da to potvrđuju ostali učesnici u procesu.

Da li su provizije u jugoistočnoj Evropi svuda iste?

Sve zemlje u ovom regionu, koje nisu trenutno u EU, imaju neku dinamiku i prate regulative koje su već primijenjene u EU. To je proces harmonizacije koji vidimo ne samo u finansijskom sektoru, nego i u svim ostalim dnevno političkim sektorima. Uglavnom su to zemlje koje su počele sa tim vidom regulative ili to planiraju, i u provizijama su ujednačene sa EU.

Zašto na nekim manjim prodajnim mjestima nema aparata za plaćanje karticama? Prodavci kažu da im se ne isplati. Zašto misle da im se ne isplati?

Država i kompletna bankarska mreža pokušavaju da prošire mrežu, i to donosi rezultate. Uvijek će biti provizija i plaćanja za neku uslugu. Ono što smo vidjeli kao primjer u svijetu, nisu provizije direktno te koje sprječavaju trgovca da prihvati upotrebu kartica ili ne. Ono što je bitno, i na čemu radimo sa našim partnerima bankama, to je da se pruži dodatna usluga svakom trgovcu koji prihvata karticu, jer šta za njega znači da li je skupo ili nije? Pitanje je da li će trgovac tim kanalom imati podršku svoje banke, kartičarske šeme i drugih igrača u tom procesu da privuče nove mušterije, izgradi lojalnost sa mušterijama i poveća prodaju, što je krajnji cilj. To je ono što svaki trgovac treba da gleda u dužem roku, šta će taj prihvat da napravi za njega kroz nekoliko mjeseci ili godinu dana. Tu je sada pitanje koje su to usluge. Zato same banke treba da osluškuju trgovačku industriju i vide koje su to dodatne usluge koje će im obezbijediti da privuku nove mušterije i prodaju više robe i usluga.

Šta je tokenizacija?

Tokenizacija je bitna u digitalnom svijetu, u internet okruženju, gdje kartica fizički nije prisutna. Token štiti klijentov broj kartice, na internetu ga zamijeni tokenom koji će se koristiti na samo tom određenom uređaju, prodajnom mjestu ili kanalu prodaje. Bezbjedno je i ako se desi da taj token neko presretne i kompromituje, što je jako teško, jer se radi o novoj tehnologiji. Token ne može da se koristi na drugom uređaju, drugom kanalu, drugom prodajnom mjestu. Znači, jedan token je za jedan uređaj, za jedno prodajno mjesto, za jedan kanal. I to je bezbjednost za klijenta, da je siguran, da će samo on koristiti taj token za svoje kupovine.

Gdje investirati novac kada jednom nestane plastike i bankovnih kartica? To su već nove tehnologije, novi servisi. Npr. plaćanje taksija ili neke druge pogodnosti.

Celokupni ekosistem plaćanja je doživeo napad novih načina plaćanja koji prevazilaze okvire kartice i digitalne uplate čine još pristupačnijim potrošačima širom sveta. Primjeri uključuju rast QR kodova širom Azije, povećanje mogućnosti plaćanja u platformama za dopisivanje kao što su Facebook Messenger, širenje e-trgovine i usluge mobilnog plaćanja “The Pays”. IoT uređaji sada mogu učiniti gotovo sve prodajnim mestima. Povezani uređaji menjaju sve što znamo o kupovini i plaćanju – web i mobilna plaćanja su tek početak. Ova naredna faza plaćanja se u velikoj meri pokreće mobilnom tehnologijom i novim fleksibilnim i otvorenim tehnologijama plaćanja koje omogućavaju stvaranje inovativnih, novih načina plaćanja. Ona je takođe vođena promenom ponašanja potrošača, koji počinje da prihvata mobilnu tehnologiju kao novi način plaćanja, kao i bolji način upravljanja svojim finansijama. Videli smo da te promene dolaze i funkcionišu i razvili nove mogućnosti kako bi se osiguralo da su te iste promene pouzdane, sigurne i korisne za sve u digitalnom svetu, kao što su bile i u fizičkom svetu.

Da li digitalno bankarstvo podrazumijeva nestanak usluga čovjeka sa čovjekom ili će neke usluge ostati bankarske?

Svakako će neke usluge ostati u bankarstvu. Digitalno bankarstvo je sve rasprostranjenije. Ali, taj kontakt čovjeka sa čovjekom i dalje ostaje, i to možemo da vidimo. Ako pričamo o digitalnom svijetu, gdje imamo digitalnu karticu, nestanak fizičke kartice i fizičkog prihvata, ipak ostaju dva telefona ili dva uređaja, gdje se uspostavlja taj kontakt, doći će do same transakcije i postojaće taj ljudski kontakt i nastavlja da se odvija transakcija. Ono što je veoma bitno kod digitalizacije, to je dio gdje se očigledne stvari sklanjaju iz vidokruga, ulaze u digitalni svijet, idu u pozadinu, obavljaju svoju funkciju efikasnije, brže, sigurnije i svakodnevno olakšavaju svakom korisniku ostale stvari, te ubrzavaju čitav proces.

U škole u Srbiji je uveden predmet Finansijska pismenost. Tako nešto bi bilo korisno i u Crnoj Gori.

Program finansijskog opismenjavanja uveden je u saradnji sa Ministarstvom prosvjete Srbije, i to baš na njihovu inicijativu. Jedan je od rijetkih koji je napravljen u svijetu. To je, svakako, izazvalo interesovanje drugih zemalja, pa i na Balkanu. Stoga je najbolji način da se krene od ministarstva ili od institucija zaduženih za takve akcije. Partnera i podrške sa naše strane će uvijek biti, da pomognemo sa praksom koju imamo.