Najljepša ljubavna pjesma svih vremena prevedena je na čak 35 jezika, a iza njenog nastajanja krije se tužna priča.

Teško da su ikada napisani ljepši ljubavni stihovi: „Čekaj me i ja ću sigurno doći, samo me čekaj dugo…“ Pjesma je ušla u antologiju i i danas je jedna od najpoznatijih oda zaljubljenima i njihovim snovima. Najžalosnije od svega – svom autoru je donijela svjetsku slavu, ali ne i sreću.

Konstantin Simonov jedan je od najuticajnih sovjetskih pisaca svih vremena. Dobitnik je Staljinove nagrade za književnost 6 puta, Lenjinove nagrade, ordena Bijelog lava, a proglašen je i herojem Sovjetskog Saveza. Ipak, širom svijeta najupamćeniji će ostati po svojim stihovima: “Čekaj me i ja ću sigurno doći”, piše Istorijski zabavnik.rs.

A pjesnikova priča zbog koje je napisao pjesmu koja je ganula milione bila je veoma lična i tragična.

Ljubav u rovu Drugog svjetskog rata

U životu Konstantina Simonova postojala je samo jedna žena – slavna sovjetska glumica Valentina Serova u koju je bio očajnički zaljubljen. Jedini problem? Valentina je već bila udata i to srećno za generala Anatolija Serova.

Međutim, onda se dogodilo da je Anatoli 1939. poginuo u nesreći dok je testirao novi avion. Valentina je bila skrhana i dugo se upuštala u mnogobrojne ljubavne afere, ali nikog nije uspjela da zavoli. Tj. sve dok, ratne 1940. godine, nije upoznala Konstantina.

I taman kada se činilo da će njihova ljubav procvjetati, pisac je mobilisan i postao je ratni dopisnik direktno sa fronta i daleko od svoje drage. Ovo iskustvo će ga obiljeležiti za cijeli život jer će svedočiti nekim od najkrvavijih bitaka u istoriji čovječanstva – bici kod Odese, odbrani Staljingrada, boju za Berlin…

Upravo u jednom od tih rovova 1941, siguran da se kući neće vratiti, Konstantin Simonov je napisao svoju najljepšu ljubavnu pjesmu – “Čekaj me”. U mislima mu je bila samo Valentina, a njegova oda trebalo je da postane poruka njoj kada njega više ne bude.

Stihovi su proveli u džepu Konstantinovog kaputa pune četiri godine, a dogodilo se čudo – Simonov se živ, zdrav i ovjenčan slavom vratio kući 1943. pravo u zagrljaj svoje voljene i tek toliko da se vjenčaju. Do kraja rata stekao je čin pukovnika i bio postavljen na poziciju zamjenika generalnog sekretara Unije sovjetskih pisaca.

Priča slavnog pisca i najpoznatije sovjetske glumice tog doba obišla je svijet, a pjesma o njihovoj ljubavi koja je nadjačala smrt prevedena je na čak 35 jezika. Ipak, malo ljudi zna šta se dogodilo nakon svega.