Foto,ilustracija: UP –

Crna Gora od 2020. godine nema strategiju koja uređuje problematiku bolesti zavisnosti, problem se rješava stihijski, a istraživanje ESPAD-a iz 2019. godine, usmjereno na šesnaestogodišnjake pokazuje stopu rasta zloupotrebe svih psihoaktivnih supstanci u Crnoj Gori, posebno u Nikšiću i Podgorici, kaže u razgovoru za „Dan“ Jovan Bulajić, psiholog i izvršni direktor NVO „Preporod“, koja se 18 godina bavi problemima zavisnosti.

– Ranije nam je bilo čudno kada imamo slučajeve koji kažu da su počeli da uzimaju drogu sa 14–15 godina. U odnosu na tada snižava se starosna dob počinjanja uzimanja psihoaktivnih supstanci. Danas droge, posebno marihuane, imate sve češće u srednjim školama. Mi smo počeli sa radom kada je dominantna ilegalna droga bila heroin, ali stvari su se promijenile i na crnom tržištu su od prije 7–8 godina kokain i marihuana. Ljude koji uzimaju kokain često vezuju za kriminalni milje, međutim, radi se o različitim tretmanima i socijalnim staležima korisnika u odnosu na koje je potrebno inovirati pristup rješavanja problema – kaže Bulajić i dodaje da istovremeno raste i broj sudskih i krivičnih predmeta koji u središtu imaju ovaj problem.

”BULAJIĆ NAVODI DA U CRNOJ GORI POSTOJI REGISTAR ZAVISNIKA, ALI SAMO ONIH KOJI SE SAMI JAVE ZA POMOĆ, TAKO DA DRŽAVA NEMA PODATAK O TAČNOM BROJU ZAVISNIKA

Prema podacima EPSAD-a iz 2019. godine, najčešći uzrast prve konzumacije kanabisa je 15 godina. Udio visokorizičnih šesnaestogodišnjih korisnika kanabisa u ukupnom uzorku obuhvata 2,9 posto d‌ječaka i 1,9 posto d‌jevojčica. Prevalenca upotrebe drugih droga, kokaina, ekstazi/MDMA, amfetamina, metamfetamina, heroina, LSD-a ili drugih halucinogenih droga obuhvata 14 odsto muške i osam odsto ženske populacije. Kada je u pitanju opijanje alkoholom (pet ili više pića) podaci pokazuju da se takva vrsta konzumacije desila svakom četvrtom učeniku.

Bulajić ističe da postoje dva dominatna metodološka okvira liječenja zavisnosi. Prvi je tzv. „Smanjenje štete“ a drugi „Oporavak“ i da je Crna Gora po uzoru na druge države izabrala prvi, koji ne pokazuje povoljne rezultate, posebno u vremenu kada se promijenio tip zavisničke populacije.

– Dio programa „Smanjenje štete“ je primjena zamjenske terapije, a bilo bi dobro da se javno kaže koliko je ljudi prestalo biti zavisno primjenom ovog programa. Cifra bi vjerovatno bila 0, jer se on usredsređuje na nečije slabosti, dok se program „Oporavak“ usredsređuje na snagu i kapacitete osobe. Drugi problem je i razvoj crnog tržišta zamjenske terapije, a podaci u drugim državama govore da ovaj program ima izraženo povećanje stope mortaliteta – istakao je Bulajić.

Pomoć traže lica svih staleža

Inače, u Crnoj Gori postoji samo jedna državna institucija koja se bavi ovim problemom, JU „Kakaricka gora“, što je, prema mišljenju Bulajića, nedovoljno. Navodi da u njihovu ustanovu dolaze ljudi iz svih društvenih staleža, te da nema indikatora koji pokazuju da se upotreba droge može povezati sa uzrastom, polom, nacionalnošću, vjerom…

Navodi da je kadra jako malo, jer neuređen sistem koji ne obećava izlječenje zavisnika, posljedično demotiviše mnoge da se bave ovom problematikom.

– Volja opada jer se godinama i decenijama bavite istim osobama. Sistem nudi opciju da ljudi prestaju biti zavisni od ilegalne supstance, a postaju zavisni od zamjenske terapije. U Nikšiću imate samo jednu doktorku koja radi na primjeni zamjenske terapije, za „metadon“ i „buprenofin“ i ima oko 200 ljudi na dnevnom nivou. Ta doktorka je tri puta sedmično u Nikšiću, zbog čega veliki broj ljudi ostaje bez ljekarskog nadzora. Nikšić nema doktora koji je tu svakodnevno i to je predmet kritike zavisničke populacije – kaže Bulajić poredeći da je to kao kada „dijabetičar ostane bez insulina“.

Navodi da u Crnoj Gori postoji registar zavisnika, ali samo onih koji se sami jave za pomoć, tako da država nema podatak o tačnom broju zavisnika.

– Svjedok sam da državni sistem i dalje ne misli da je problem zavisnosti jedan od najvećih problema u društvu. On seže od početka devedesetih do danas. Nikada zavisnosti nisu bile visoko na agendi prioriteta u Crnoj Gori od strane donisilaca odluka, a politička volja bi umnogome doprinijela smanjenu ovog problema – upozorava Bulajić.