Skoro niko prije dva mjeseca na slici sa litije u Mojkovcu nije prepoznao bivšeg fudbalera Dragana Bogavca. Ovaj sad već četrdesetogodišnjak, promijenio je imidž, nosi bradu i kaže da podržava Srpsku pravoslavnu crkvu i nikako nije za Zakon o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori, onakav kako je predložen. „Atomski mrav“, kako su ga zvali svojevremeno zbog visine i hitrine, ili pekar kako mu je bio nadimak u mladosti, često posećuje manastire na Kosmetu i Crnoj Gori i učestvuje u humanitarnim akcijama.

Bogavac je za Crvenu zvezdu odigrao 85 zvaničnih utakmica i postigao 14 golova. Učestvovao je u osvajanju šampionske titule 2004. i dva Kupa 2002. i 2004. godine. Karijeru je počeo u Brskovu iz Mojkovca, gde je od 1996. do 1999. godine odigrao 34 ligaška meča i 14 puta se upisao u strijelce. Igrao i za Rudar, nekoliko njemačkih klubova, Astani iz Kazahstana, te Spartaku i OFK Beogradu. Danas je van fudbala. U razgovoru za „Dan” kazao je da gleda utakmice u Beogradu, posebno kad igra njegova Zvezda. Takođe, sprema se da položi završni ispit za A licencu i tako krene u trenerske vode. Ali, ne po svaku cijenu.

-Ahilova tetiva je bila kobna za moju karijeru. Ljekari su mi rekli ili fudbal ili štake za čitav život. Nakon te povrede sam se okrenuo crkvi i manastirima. Molitve su mi pomogle da se izliječim. Hvala Bogu na tome – rekao je Bogavac.

Mojkovčanin, koji je u prvoj deceniji 21. veka bio jedan od najomiljenijih u velikom beogradskom klubu kaže da je postigao dosta u karijeri, ali da je mogao i morao još mnogo više.

-Ne žalim ni za čim. Fudbal mi je sve dao. Zato ne smijem da budem nezadovoljan – kazao je Bogavac, koji je svojevremeno bio jedan od ljubimaca „delija”, koje je oduševljavao u tandemu sa Nikolom Žigićem. Pamtiće se njegov gol i asistencija u Zvezdinoj pobjedi od 2:0 u 120. vječitom derbiju.

Ovaj Mojkovčanin dodaje da je imao i do sada ponuda da se okuša na klupi. Ali, neće da žuri.

-Rano je za to. Još osjećam da nijesam u potpunosti spreman. Hoću da dobijem licencu i sebe samoga pronađem. Vuče me fudbal, ali se nikad ne zna. Možda od mog trenerskog posla ništa ne bude.

Bogavac se druži se sa kumom BrankomBoškovićem, sa Radovanom Krivokapićem, Vujadinom Savićem, Predragom Peruničićem…I svi oni ga nagovaraju da bude trener.

–Kažu da imam ime, da me nijesu zaboravili i da mogu preuzeti neki klub. Brzo ću odlučiti šta dalje.

Prije deceniju i po Dragan Bogavac je napustio Crvenu vezdu. Ali, ona mu je i dalje na prvom mjestu, uvijek je nosi u srcu. Ne zaboravlja ni svoj rodni Mojkovac i početne korake u Brskovu.

–Zvezda uvijek mora i treba da se voli, a ljudi koji sa njom upravljaju, pa i kad se sa nečim ne slažemo, mijenjaju se. A Zvezda uvijek ostaje velika Zvezda – poručio je na kraju razgovora Dragan Bogavac.

Bio i reprezentativac

Bogavac je zabilježio i jednu utakmicu u dresu reprezentacije Jugoslavije i to u pobjedi protiv Litvanije od 4:1 u Smederevu 17. aprila 2002. godine. Upisao je i sedam nastupa u dresu selekcije Crne Gore. Ekspresno je stigao do seniorske reprezentacije, zahvaljujući nastupu u mladom timu Jugoslavije protiv Litvanije kada je postigao tri gola.

Nakon odvajanja Crne Gore iz državne zajednice, na sedam je utakmica nastupao za reprezentaciju Crne Gore.