U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci!

Ćud je ženska smiješna rabota! Ne zna žena ko je kakve vjere; stotinu će promijenit vjerah da učini što joj srce žudi.

Strah životu kalja obraz često.

Ko na brdo, ak i malo, stoji više vidi no onaj pod brdom.

Ako ljudima usled njihove slabosti ili kratkovidnosti nešto ne ispadne za rukom, uvek im je sreća za to kriva.

Tvrd je orah voćka čudnovata, ne slomi ga, al’ zube polomi.

Iz grmena velikoga lafu izać trudno nije: u velikim narodima geniju gnijezdo vije.

Oči zbore što im veli srce.

Samoobmana je ubitačna i za ljude i za narode.

Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka.

Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom.

Vuk na ovcu svoje pravo ima ka tiranin na slaba čovjeka; al tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska dužnost najsvetlija!

Lipo, ljepo, lepo i lijepo, bilo, bjelo, belo i bijelo-listići su jednoga cvijeta, u pupolj se jedan odnjihali.

Budale su s očima slepe.

Vječna zublja vječne pomrčine nit dogori niti svjetlost gubi.

Bez muke se pesma ne ispoja, bez muke se sablja ne sakova!

Iza tuče vedrije je nebo, iza tuge bistrija je duša, iza plača velje pojača.

Što ljudi hoće, to i vrijeme trpi.

Čašu meda jošt niko ne popi, što je čašom žuči ne zagrči; čaša žuči ište čašu meda, smiješane najlakše se piju.

Jedino mjesto gdje tvoj san postaje nemoguć je vaše razmišljanje.

Ćud je ženska smiješna rabota! Ne zna žena ko je kakve vjere; stotinu će promijeniti vjera da učini što joj srce žudi.

Junaštvo je car zla svakojega, a i piće najslađe duševno, kojijem se pjane pokoljenja. Blago tome ko dovijek živi, imao se rašta i roditi!

Svet je ovaj tiran tiraninu, a kamoli duši blagorodnoj.

Ćud lisičija ne treba kurjaku!

Teško zemlji kuda prođe vojska.

Gdje je zrno klicu zametnulo, onda neka i plodom počine.

Laktom vjere glupost čovjeka mjeri, a ozbiljnost djelom i vrlinom.

Tijelo stenje pod silom duševnom, koleba se duša u tijelu; more stenje pod silom nebesnom; koleblju se u moru nebesa. Niko srećan, a niko dovoljan; niko miran, a niko spokojan. Sve se čovjek bruka sa čovjekom; gleda majmun sebe u zrcalo.

Mlado žito, navijaj klasove, pređe roka došla ti je žetva.

Neka bude borba neprestana, neka bude što biti ne može. Na groblju će iznići cvijeće za daleko meko pokoljenje.

Med za usta i hladna prijanja, a kamoli mlada i vatrena.

Usred podne da ga čovjek sretne, sva bi mu se koža naježila.

Pokoljenje za pjesnu stvoreno vile će se grabit o vjekove da vam vjence dostojne sapletu vaš će primjer učiti pjevača kako treba s besmrtnošću zborit.

Slavno mrte, kad mreti morate.

Ljudi trpe, a žene nariču.

Spuštavah se ja na vaše uže, Umalo se uže ne pretrže; Otada smo viši prijatelji, U glavu mi pamet ućeraste.

Što je čovjek, a mora biti čovjek