Cijena najstarije kriptovalute bitcoin premašila je ove sedmice psihološku granicu od 100.000 dolara, a šira javnost tumačila je tu okolnost u kontekstu aktuelnih političkih okolnosti. Kao i na cijenu mnoge druge imovine političke odluke imaju uticaj, što ne znači da ta imovina pripada bilo kakvoj političkoj struji ili ideologiji i da je tako treba posmatrati. Cijena od 100.000 dolara nakon 16 godina postojanja, potvrdila je sve veći legitimitet bitcoina, ukazujući još jednom da je broj faktora koji na nju utiču sve brojniji.

Prije nego što uđete u dublje razmišljanje o ovoj temi postavite sebi dva pitanja – prvo: kako zamišljate da bi izgledala predizborna kampanja kandidata (u bilo kojoj zemlji) koji sredinom devedesetih godina prošlog vijeka najavljuje da će mu fokus biti na stimulisanju uvođenja interneta u kompanije i domaćinstva; drugo: koliko očekujete da će neki proizvod koji je u posljednje vrijeme promijenio cijenu koštati za deset godina?

U prvom slučaju, politički kandidati prije tridesetak godina, kada je broj korisnika bio veoma mali, a šira javnost nikako nije mogla razumjeti o čemu je riječ dok se ne uvjeri, mogli su da obećavaju da će raditi na uvođenju interneta. Razlog je vrlo jednostavan – tehnološku industriju, koja sigurno neće željeti da napravi korak nazad, mnogo je bolje imati za saveznika nego protivnika, a napredak koji je izvjestan pretvoriti kao ispunjenje sopstvenog obećanja. U drugom slučaju, dugoročne projekcije cijena uz nedovoljan broj ključnih podataka besmislene su i nepouzdane i kod robe i usluga koje svakodnevno plaćamo.

Politička dinamika i regulatorna evolucija

Izbor Donalda Trampa i imenovanja u njegovoj administraciji mnogima djeluju kao neka vrsta zaokreta u regulatornom pristupu prema kriptovalutama. Predlaganje Pola Atkinsa za predsjednika Komisije za hartije od vrijednosti (SEC) stvorilo je utisak o sprovođenju tzv. pro-kriptovalutne regulatorne politike. Atkins je kritikovao prethodne administracije zbog gušenja inovacija u sektoru kriptovaluta i zagovarao pristup koji više podsticao rast.

Predlog senatorke Sintije Lamis za stratešku bitcoin rezervu usklađen je sa Trampovom vizijom, koji je u suštini želio da ponudi nešto izvan okvira uobičajenih političkih obećanja, a što će svakako dobijati na zastupljenosti. Dok bi ovakva rezerva mogla da diverzifikuje finansijsku imovinu SAD i da naglasi strateški značaj bitcoina, moguća su i pojedina ograničenja u monetarnoj fleksibilnosti. Volatilna priroda ove rezerve – zasnovana na nastavku rasta vrijednosti bitcoina – otvara pitanja o njenoj otpornosti tokom pada tržišta i širim implikacijama integracije kriptovaluta u državne finansijske strategije.

Sve veća uloga bitcoina u finansijskim sistemima očigledna je kroz njegovo usvajanje kao zaštite od tradicionalnih ekonomskih neizvjesnosti. Ipak, treba imati na umu da njegova volatilnost i nedostatak unutrašnjeg prinosa razlikuju Bitcoin od konvencionalne imovine poput akcija ili obveznica. Njegova privlačnost kao alternativa tradicionalnim valutama posebno dolazi do izražaja u kontekstu percepcije fiskalnih izazova u SAD i globalne monetarne nestabilnosti.

Međutim, kada je riječ o predloženoj rezervi, važno je znati da integracija bitcoina u nacionalne finansijske strategije, poput predložene rezerve, u okolnostima gdje nije došlo do prilagođavanja drugih parametara, nosi rizike. Trezor sa značajnim udjelom u bitcoin imovini bio bi izložen tržišnoj volatilnosti, što bi moglo da ograniči odluke monetarne politike, što stvara potrebu za uravnoteženim pristupom koji istovremeno ublažava rizike i podstiče inovacije, tako da za ovu ideju tek treba stvoriti uslove.

Kriptovalute predstavljaju izazov za tradicionalne finansijske sisteme, nudeći nove mehanizme za transfer bogatstva i finansijsku inkluziju, međutim, njihovo usvajanje takođe otvara pitanja o regulatornom nadzoru i društvenim uticajima, zbog čega će balansiranje između podsticanja inovacija i rješavanja ovih izazova da oblikuje dalju budućnost usvajanja kriptovaluta.

Buduća kretanja i otvorena pitanja

Budućnost cijene bitcoina i šireg tržišta kriptovaluta zavisi od složene međusobne igre regulatornih, institucionalnih, tehnoloških i ekonomskih faktora. Trampova navodno kripto-prijateljska politika mogla bi značajno da utiče na tržišnu dinamiku ako se sprovedu mjere koje podstiču inovacije i smanjuju regulatorne prepreke. Institucionalni investitori takođe će igrati ključnu ulogu, dok bi promjene u tržišnom sentimentu ili šira ekonomska nestabilnost mogle izazvati korekcije.

Napredak u blockchain tehnologiji i pojavljivanje novih slučajeva upotrebe vjerovatno će dodatno povećati dugoročnu privlačnost kriptovaluta. Međutim, geopolitički rizici i odluke monetarne politike nastaviće da utiču na poželjnost ne-fiat imovine poput bitcoina. Ovi faktori zajedno ukazuju na tržište spremno za dalji rast ili potencijalnu volatilnost, u zavisnosti od razvoja ovih varijabli.

Integracija bitcoina u nacionalne strategije, kao što je predložena rezervna valuta, osvjetljava filozofske tenzije unutar kripto zajednice. Zagovornici bitcoina često ga promovišu kao „novac slobode“, oslobođen državne intervencije. Njegovo prihvatanje kao državnog sredstva izaziva ovu dilemu, postavljajući pitanja o budućoj ulozi kriptovaluta u društvu.

Podrška kriptovalutama među nekonvencionalnim političarima u kontekstu njegovih nedavnih izjava, može se razumjeti kroz prizmu želje da se nešto uradi. Kriptovalute, sa svojim decentralizovanim i anti-autoritarnim duhom, duboko odjekuju naracijom koja predstavja izazov da se promijeni status quo. Brojni su nekonvencionalni pokreti i političare pozicioniraju kao branitelji „običnog naroda“ protiv elita i ukorijenjenih institucija, a finansijski sistem često je meta ove retorike. Kriptovalute, koje funkcionišu van tradicionalnih bankarskih i monetarnih sistema, simbolizuju prekid sa ovim ustaljenim strukturama moći. Priklanjanjem kriptu, političari se mogu predstaviti kao šampioni inovacija i ekonomskog osnaživanja.

Libertarijanske vrijednosti često igraju značajnu ulogu u ovim situacijama, naglašavajući ograničenu vlast, lične slobode i ekonomsku nezavisnost. Kriptovalute, koje pojedincima nude alternativu zvaničnim valutama, utjelovljuju ove ideale. Za one koji državnu kontrolu nad novcem vide kao narušavanje lične slobode, kripto postaje prirodni saveznik. Podržavanje politika naklonjenih kriptu omogućava političarima da se povežu sa ovom ideološkom bazom, privlačeći one koji decentralizovane finansije vide kao alat za povratak finansijske autonomije i otpor centralizovanoj vlasti.

Takođe, duboko ukorijenjeno nepovjerenje prema elitama i institucijama u antiestablišmentskoj retorici poklapa se sa ethosom kriptovaluta. Centralne banke i finansijski regulatori često se prikazuju kao neodgovorne institucije koje perpetuiraju nejednakost i guše inovacije. Kriptovalute, predstavljene kao „novac naroda“, nude alternativu koja se uklapa u kritiku ovih institucija. Promovišući povoljan ambijent za kripto, nekonvencionalni lideri mogu ojačati narativ protivljenja tradicionalnim elitama, dok grade imidž progresa i inkluzivnosti.

Ekonomski suverenitet i nacionalna snaga takođe igraju ulogu u ovoj jednačini. Neki političari često zagovaraju politike koje naglašavaju nezavisnost od globalnih finansijskih zavisnosti i jačanje nacionalne ekonomske otpornosti. Kriptovalute, posebno ako se posmatraju kao strateško nacionalno sredstvo, služe kao alat za afirmaciju ekonomskog suvereniteta. Ovo se poklapa sa vizijom pozicioniranja njihove zemlje kao lidera u tehnološkim inovacijama i finansijskoj moći.

Kako kriptovalute stiču popularnost među tehnološki orijentisanim i ekonomski aspirativnim grupama, njihovo podržavanje omogućava političarima da prošire svoju privlačnost. Politike naklonjene kriptu postaju sredstvo povezivanja sa raznovrsnim biračkim grupama, od tehnoloških preduzetnika do ideoloških libertarijanaca, bez potrebe za radom na sopstvenim znanjem od strane samih političara. Protivljenje pretjeranoj regulaciji je obilježje platformi mnogih političara koji biračima žele da stave do znanja da upravo oni rade nešto drugačije.

Cijenu podiže oskudica novčića

Rast cijene bitcoina zasnovan je na njegovoj oskudici. Sa jednom zauvijek fiksno definisanim i lansiranim iznosom od 21 milion bitcoina, on funkcioniše kao deflatorna imovina, za razliku od fiat valuta koje centralne banke mogu da štampaju – doslovno. Ova fiksna ponuda privlači investitore kao zaštitu od inflacije, posebno tokom perioda ekonomske nesigurnosti ili prekomjernog monetarnog širenja. Kako tradicionalne fiat valute gube vrijednost usljed inflacije, bitcoinova obećanja o oskudici postaju sve privlačnija kao skladište vrijednosti.

Još jedan ključni pokretač rasta bitcoina je njegova tehnološka inovacija. Bitcoin je uveo blockchain, decentralizovanu knjigu koja osigurava bezbjednost, transparentnost i povjerenje bez potrebe za centralnim autoritetom. Ova inovacija nije samo podržala uspjeh bitcoina, već je podstakla razvoj cjelokupnog ekosistema kriptovaluta i tehnologija zasnovanih na blockchainu. Kako potencijal blockchaina za primjene van sfere kriptovaluta, kao što su pametni ugovori, upravljanje lancima snabdijevanja i decentralizovane finansije, postaje sve očigledniji, pionirski status bitcoina učvršćuje njegovu dominaciju i privlačnost.

Institucionalno prihvatanje odigralo je značajnu ulogu u održivom rastu bitcoina. Tokom posljednje decenije, velike finansijske institucije, korporacije i menadžeri imovine počeli su da prepoznaju legitimnost bitcoina i integrišu ga u svoje portfolije. Fondovi kojima se trguje na berzi (ETF), bitcoin futures i usluge čuvanja imovine olakšali su tradicionalnim investitorima pristup tržištu kriptovaluta.

Psihološki i sociokulturni faktori koji okružuju bitcoin takođe podstiču njegov rast. Bitcoin je postao simbol finansijske nezavisnosti i otpora prema tradicionalnim sistemima. Njegova decentralizovana priroda i nezavisnost od posrednika odražavaju se kod pojedinaca koji su razočarani centralnim bankama, vladama ili nejednakostima globalnog finansijskog sistema. Štaviše, narativ vođen zajednicom o bitcoinu kao „digitalnom zlatu“ jača njegovu percepciju kao sigurno utočište tokom perioda geopolitičkih ili ekonomskih nesigurnosti.

Strateški potezi i pragmatična prilagođavanja

Mrežni efekti takođe igraju ključnu ulogu u rastu bitcoina. Kako sve više ljudi usvaja i ulaže u Bitcoin, njegova korisnost, likvidnost i prihvatanje rastu, stvarajući samopodstičući ciklus vrijednosne valorizacije. Ova dinamika se pojačava medijima i društvenim platformama, koje često prikazuju skokove cijene Bitcoina kao monumentalne prekretnice, privlačeći nove učesnike koji se boje da će nešto propustiti (tzv. FOMO).

Da bi se razbio mit da su politički stavovi o kriptovalutama inherentno „pro“ ili „anti“, važno je prepoznati da ovi stavovi često nijesu zasnovani na duboko ukorijenjenim ideološkim vjerovanjima o samoj tehnologiji. Umjesto toga, oni su strateški potezi usklađeni sa političkim ciljevima, kao što su apelovanje na biračko tijelo, oblikovanje javnog mnjenja ili unapređenje šire ekonomije. Političari često objavljuju svoje stavove o kriptovalutama kako bi se uklopili sa interesima i emocijama svojih birača, umjesto da se zasnivaju na razumijevanju stvarnih prednosti ili nedostataka, odnosno, karakteristikama kriptovaluta uopšte.

Prvo, politički stavovi o kriptovalutama obično odražavaju prevladavajuće mišljenje među biračima i ekonomskim akterima, a ne dosljedan ideološki okvir. Na primjer, tokom perioda kada se kriptovalute percipiraju kao inovativne i obećavajuće, političari mogu da se predstave kao zaštitnici ove tehnologije kako bi privukli podršku od tehnički potkovanih birača, preduzetnika i investitora. Suprotno tome, kada se kripto povezuje sa prevarama, ekološkim problemima ili ekonomskom nestabilnošću, isti ti političari mogu da zauzmu kritičniji stav kako bi se uskladili sa skepticizmom javnosti i predstavili stav odgovornosti. Ovaj oportunistički pristup nije specifičan za kriptovalute, već je karakterističan za populističku politiku, koja nastoji da iskoristi popularno mišljenje za sticanje političkog kapitala.

Varijabilnost političkih stavova naglašava da pravi pokretač nije tehnologija, već politički i ekonomski kontekst. Političari mogu drastično da promijene svoje narative u zavisnosti od toga ko je njihova ciljana publika i koja ekonomska ili društvena pitanja su najhitnija u tom trenutku. Ova fluidnost otkriva da ne postoje inherentno „pro-kripto“ ili „anti-kripto“ političke ideologije; umjesto toga, ovi stavovi su alati za otkrivanje biračkog mišljenja, usklađivanje sa uticajnim ekonomskim akterima ili signalizovanje usklađenosti sa širim političkim vrijednostima poput inovacija ili regulative.

Piše: Ana Nives Radović