U pljevaljskom Centru za kulturu sinoć je premijerno odigrana predstava „Bilo jednom u Crnoj Gori“, autorski projekat Obrada Nenezića. Komad koji je nastao u kooprodukciji pljevaljskog i bjelopoljskog centra za kulturu, za koji tekst i režiju potpisuje Nenezić bavi se mentalitetom, a ne identitetom, i ukazuje na stvari koje nam se dešavaju, ne na način imitacije, već inspiracije da se apsurdna stvarnost pretvori u umjetnički čin kakva je pozorišna predstava.

Smještena između populizma i mitomanije, identiteta i mentaliteta, ljubavi i golog interesa, brige i sebičluka „Bilo jednom u Crnoj Gori“ pripovijeda o iskrivljenoj stvarnosti koju živimo, a koja nam je postala normalna i uobičajena.

U centru pažnje našli su se ljudi koji vode državu, a koji su samo pajaci, špijuni koji svoj posao rade pošteno, zaraćene mafijaške porodice spremne bez obzira što su jedni drugima ubili više od pola šire familije, da se pomire i udruže zbog ostvarenja profita, ljudi iz sjenke koji i dalje vladaju, koji nam zamućuju sliku prošlosti, a pogotovo sadašnjosti.

Manirom vještog dramatičara, Nenezić gotovo sve svodi na znak pri čemu sažete replike razaraju poput one koju izgovara šef jedne od mafijaških porodica: „Hajde da budemo pametni makar jednom, sad kad je država na koljenima. Ako država nije stabilna nije stabilan ni kriminal“.

„Što se tiče groteske, to je neki moj način razmišljanja posljednjih godin ai milsim da ću nastaviti u tom pravcu, a to je ono od apsurda, antiteatra do postdramskog teatra. To je neka vrsta istraživanja koja mene izaziva“, kazao je Nenezić, pisac i reditelj predstave.

Predstava Obrada Nenezića nije imitacija života niti naše stvarnosti. On je u dubini čovjeka našao podstrek da ispiča priču o nama, da opomene i ukaže kakvi ne bi smjeli postati. A jesmo.