Činjenica da je na popisu stanovništva u Crnoj Gori broj onih koji se izjašnjavanju kao Srbi porastao za četiri odsto u odnosu na prethodni popis 2011. za metodologa, profesora Miloša Bešića, nije iznenađenje.

Podsjeća da je na tom popisu bilo oko pet odsto onih koji su odbili da se izjasne o nacionalnoj pripadnosti, navodeći da su se upravo u toj kategoriji „ukrili“ Srbi koji su se sada izjasnili.

„Sada kada su se ‘vratili’, imate tu promjenu. Prema tome, broj Srba u Crnoj Gori je stabilan, to je nešto ispod trećine (32,9 odsto). Tako je bilo prije 20 godina, tako je i danas“, objašnjava Bešić za Radio Slobodna Evropa.

Naime, na popisu 2003. godine broj Srba je bio 32 odsto.

Na popisu čije je rezultate 15. oktobra saopštila Uprava za statistiku MONSTAT, u Crnoj Gori se 41,1 odsto građana izjašnjava kao Crnogorci, a 32,9 odsto kao Srbi.

Osim porasta broja Srba, u odnosu na prethodni popis, zabilježen je i pad od oko četiri procenata onih koji se izjašnjavaju kao Crnogorci.

Popis u Crnoj Gori je inače više političko nego statističko pitanje, posebno u dijelu koji se tiče nacionalne i jezičke pripadnosti.

Naime, od referenduma za nezavisnost 2006. crnogorsko društvo je ostalo duboko podijeljeno na dio koji je želio da ostane u zajednici sa Srbijom i na pristalice nezavisne Crne Gore.

Ovo je prvi popis stanovništva nakon smjene 2020. trodecenijske vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanović.

Vlast su tada preuzele uglavnom prosrpske partije, na čelu sa proruskim Demokratskim frontom.

Zašto su Srbi očekivali više?

Bešić kaže da su predstavnici Srba očekivali da će se, usljed promjene političkih okolnosti, na ovom popisu pokazati da Srba ima mnogo više.

„Oni vjeruju da je politika Mila Đukanovića, DPS i nezavisne Crne Gore privremeno orijentisala određeni broj ljudi da se izjašnjavaju kao Crnogorci, a ne kao Srbi“.

Međutim, ovaj popis je zapravo pokazuje da to nije tako, ističe Bešić.

„On je zapravo pokazao da je nacionalni identitet u Crnoj Gori, sticajem istorijskih i političkih okolnosti, oblikovan i sada se teško mijenja“.

Popisu je prethodila kampanja prosrpskih i proruskih snaga i medija koji su pozivali građane da se izjasne kao Srbi.

U kampanju se uključio i patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirije, koji je pozvao građane da se identifikuju kao pripadnici srpskog naroda i vjernici SPC koji govore srpskim jezikom.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić više puta je potencirao važnost popisa kako bi se utvrdio broja Srba u Crnoj Gori.

Na pitanje da li ovaj rezultat odgovara očekivanjima Srbije i SPC, Bešić kaže da ne zna da li su „očekivali ali su naravno željeli da to bude više“.

„Oni koji se izjašnjavaju kao Srbi žele da ima što više Srba – što je vrlo logično“.

Jezik – blagi rast srpskog i pad crnogorskog

Iako je crnogorski jezik nakon obnove nezavisnosti 2006. u Ustav uveden kao službeni, najviše broj građana u Crnoj Gori se izjasnio da govori srpski.

I na ovom popisu je 43,2 odsto građana reklo da im je srpski jezik maternji, što je blagi rast od 0,3 odsto u odnosu na 2011. Istovremeno se bilježi i pad onih kojima je crnogorski maternji – sa 37 na 34,5 odsto.

Bešić ukazuje da je veći broj onih koji govore srpski od onih koji se izjašnjavaju kao Srbi. I to za 10 odsto.

Kako objašnjava, jedan dio populacije pravoslavnog korpusa, koji se izjašnjava da je crnogorske nacije, osjeća se blisko srpskom korpusu.

„Oni u svojoj interpretaciji vide svoje srpske etničke korijene a izjašnjavaju se kao Crnogorci. Drugim riječima, kad kažu ‘ja sam Crnogorac’ ne znači nužno ja sam nesrbin. Ako pogledate istoriju Crne Gore, to je vrlo razumljivo“.

Naime, Srbija i Crna Gora su bile dio zajedničke države od 1918. do 2006. godine.

Stabilan procenat  Albanaca, rast Bošnjaka

Posljednji popis je pokazao da je procenat albanskog stanovništva u Crnoj Gori između dva popisa ostao u istim procentima – skoro pet odsto

S druge strane, u istom periodu prepolovio se broj muslimana – sa 3,3 odsto na 1,6, dok je porastao procenat Bošnjaka sa 8,6 na 9,4 odsto.

Naime, na popisima u Crnoj Gori dio stanovništva se nacionalno izjašnjavao kao muslimani, iako je u pitanju vjeroispovjest.

Profesor Bešić ističe da se „godinama i decenijama“ radi na tome da se svi muslimani u Crnoj Gori izjašnjavaju kao Bošnjaci.

On ocjenjuje da je po tom pitanju vrlo angažovana bošnjačka intelektualna, politička i vjerska zajednica, a da sa druge strane, oni koji se izjašnjavaju kao muslimani nemaju tu vrstu podrške.

„Dakle, vi imate jedan aktivan proces političko-nacionalnog, neki će reći, osvešćivanja a neki će reći manipulacije“.

To se odrazilo i na rezultate koji se tiču jezika. Naime, bosanski je na popisu 2011. godine pričalo 5,3 a sada sedam odsto građana Crne Gore.

„To vam govori da su svi ti pritisci imale efekat“.

Rusi i Ukrajinci u Crnoj Gori

Novitet posljednjeg popisa je i porast broj Rusa u Crnoj Gori.

Na popisu prije 13 godina bilo ih je 0,15 a sada ih je 2,1 odsto, što ih čini petom po veličini nacionalnom zajednicom u Crnoj Gori.

Ukrajinaca je na ovom popisu pola procenta, dok nisu bili ni registrovani na onom iz 2011.

Nakon ruske invazije na Ukrajinu, koja je počela februara 2022, veliki broj ruskih i ukrajinskih državljana doselio se u Crnu Goru

MONSTAT je saopštio da je popis pokazao da u Crnoj Gori živi preko 46.800 stranih državljana. Od toga je najviše državljana Rusije – 13.550, zatim Srbije 13.000, Bosne i Hercegovine 5.000, Kosova i Ukrajine po oko 3.000.