Patrijarh Pavle će ostati upamćen po mnogim anegdotama, a ovo su neke od njih.

Patrijarh Pavle, osim što je bio najskromniji i najnekonvencionalniji velikodostojnik, ostao je upamćen i kao čovjek sa izuzetnim smislom za humor. Iza njega ostalo je pregršt anegdota, a mi vam donosimo samo neke:

Patrijarh i boem

S obzirom na to da je patrijarh Pavle često prolazio pored čuvene beogradske kafane “Znak pitanja”, prišao mu je jedan boem koji redovno pohađa ovu kafanu, očigledno, malo pripit, i obratio se riječima: “Vaša svetosti, nas dvojica smo najbolji ljudi u Beogradu”, na šta mu je patrijarh odgovorio: “Jesmo, jesmo, al’ kad popijemo, onda ništa ne valjamo”.

Postoji i anegdota koja potvrđuje patrijarhovu skromnost i nevezanost za svijet materijalnog. Sada već daleke 1962. godine, na zahtjev nekih episkopa da im se poveća plata, patrijarh Pavle, ondašnji vladika raško – prizrenski, odreagovao je pitanjem: “A zašto, kad ne možemo ni ovo što smo imali do sada da potrošimo?”

Dok je patrijarh razgovarao sa svojim saradnicima, u njegov kabinet nenadano je ušao nepoznat čovjek četrdesetih godina, tvrdeći da mu se ukazala Bogorodica. Patrijarh ga je pažljivo saslušao i kazao: “Slušajte, gospodine, ja sam dugogodišnji kaluđer i vladika skoro pedeset godina, svakog dana služim Bogu i ni anđeo mi se još nije javio, a Vama se Bogorodica javila! Nemojte, molim vas.”

Kad je fotograf Vican Vicanović poželio da fotografiše patrijarha Pavla, obratio mu se riječima: “Vaša svetlosti (umjesto Vaša svetosti), na šta mu je patrijarh vrcavo odgovorio: “Kad sam već svjetlost, šta će ti blic”?

A za vrijeme zasijedanja Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, kada je došao trenutak večernje službe, patrijarh se uputio prema Sabornoj crkvi. Na putu od Patrijaršije do hrama, bili su jedan do drugog parkirani luksuzni automobili. Svog pratioca, patrijarh je upitao: “Čiji su ovi skupocjeni automobili?” i dobio je odgovor da su vlasništvo njihovih episkopa. Patrijarh je na to kazao: “O, Bog ga vidio, šta bi tek vozili da nisu dali zavjet skromnosti?” (Podsjetimo se, episkopi se biraju iz monaških redova i, kad stupaju u manastir, po primanju postriga obavezuju se na bezbračnost, poslušnost i siromaštvo (skromnost).

Kad je patrijarh sa svojom pratiocem trebalo da krene na Banovo brdo, na službu u crkvu, pratilac ga je upitao hoće li da se odveze automobilom, što je patrijarh odbio, rekavši da će ići autobusom. Da bi ga, ipak, odgovorio od ovog nauma, pratilac ga je podsjetio da je ljeto i da nije zgodno ići gradskim prevozom, jer ljudi idu na Adu Ciganliju, a ženski svijet je razgolićen. Patrijarh je kratko odgovorio: “Svako vidi ono što hoće”…

U prijatnoj atmosferi, na ručku u Patrijaršijskom dvoru, jedan do drugoga sjedjeli su patrijarh Pavle i vladika Stefan. Na stolu je bila i činija sa maslinama. Svi prisutni znali su da se patrijarh drži svog načela da je ljudskom organizmu potrebno do šest maslina, ne više. Vladika Stefan je zahvatio osam, te je šaljivo upitao patrijarha: “Vaša svetosti, ja zahvatih dvije više, šta da činim”? Patrijarh mu je odgovorio: “Sad uzmi to što si zahvatio, a sjutra uzmi dvije manje”…