Velika ljubav prema nauci, naročito prema biologiji i hemiju odveli su našu sagovornicu Amiru Idrizović iz Bijelog Polja do doktrorskih studija iz oblasti genetike, na kojima se trenutno nalazi u Barseloni.

Trenutno je zaposlena u Vall d’Hebron bolnici, koja važi za najveću bolnicu u Kataloniji i koja je referentni centar za mnoge bolesti, uključujući srpastu anemiju koju Idrizović izučava. 

Na početku razgovora, naša sagovorica pridsjeća se studentskih dana na internacionalnom Burch Univerzitetu u Sarajevu. 

“Tamo sam izučavala genetiku i bioinženjering i to je moj prvi bliži susret sa naukom, sa laboratorijama i naučnim projektima. 

Po završetku osnovnih studija upisala je master u Italiji, gdje je studirala molekularnu biologiju i genetiku. 

“Studirala sam na Univerzitetu u Paviji, malom studentskom gradu koji je udaljen 20 minuta od Milana i u kojem od 70.000 stanovnika ima oko 30 000 studenata. Kako je grad pun studenata tokom čitave godine imali smo mnogo uzbudljivih dešavanja kada sam i stvarala najljepše uspomene u životu”.

Tokom master studija radila je, kaže, na projektu koji se fokusirao na vjestačku oplodnju i izučavala razne faktore koji utiču na plodnost žena. 

“Radila sam u laboratoriji pod mentorstvom profesora koji ima preko 100 publikacija u ovoj oblasti i od kojeg sam stekla znanje koje mi je olakšalo i popločalo put do diplome magistra”.

A o neplodnosti, sve učestalijem problemu kako u svijetu, tako i u Crnoj Gori trebalo bi što više govoriti javno, ističe Idrizović. 

“Treba naglasiti koji su to uzroci neplodnosti i kod muškaraca i kod žena. Razne infekcije, endokrinološki problemi i traume, ali i jako važan faktor koji smanjuje fertilnost je način zivota. Konzumiranje alkohola, cigareta, slaba fizička aktivnost, prekomjerena ili smanjena tjelesna težina i stres su samo neki od faktora na koje možemo uticati, da se ovaj problem smanji.

Zato je jako važno podizati svijest o ovome javno i apelovati na sve da obavezno, makar jednom godišnje treba ići na preventivne ginekološke i urološke preglede i na vrijeme spriječiti sve sto je moguće”, poručuje Idrizović koja je sada na doktorskim studijama iz oblasti genetike, u Barseloni. 

“Dio sam jednog evropskog projekta koji je ujedinio 15 mladih naučnika istraživača iz čitavog svijeta, koji rade na istraživanjima u oblasti hematologije. Raspoređeni smo u sedam evropskih država”, kaže Idrizović.

Trenutno je zaposlena u Vall d’Hebron bolnici, koja važi za najveću i najprestižniju bolnicu u Kataloniji.

“Radim u timu koji čine relativo mladi ljudi i težimo ka zajedničkom cilju, a sve kako bi ostvarili uspješne rezultate. Stariji ljekari i istraživači nesebično dijele svoje znanje i vještine koje nam olakšavaju naš istraživački put. Ja sam već na pola puta i kad pogledam iza sebe ne mogu biti ponosnija na rezultate i uspjehe koje sam do sada ostvarila”, iskrena je Idrizović. 

Dodaje i da je ponosna na svaki projekat u kojem je bila angažovana, jer je, kaže, u svakom dala najviše i najbolje što je mogla. 

“Svaki projekat mi je donio mogućnost da radim ono što najviše volim i to je moj najveći uspjeh”. 

Kako kaže, svaki projekat otvorio joj je neka nova vrata, spojio sa fantastičnim ljudima iz cijelog svijeta i doveo do cilja. 

“Ovo istraživanje na kojem trenutno radim je najveće do sada i sigurno će biti veliki korak i prekretnica u mojoj karijeri, ali vjerujem da me tek čekaju veliki i još uzbudljiviji projekti”, kaže Idrizović kojoj su znanje i talent obezbijedili stipendije od najranijih fakultetskih dana.

“Na osnovnim studijama radila sam test znanja, pa sam na osnovu rezultata dobila i stipendiju koja je pokrivala jedan dio školarine. A sada na doktorskim studijama imam Marie Curie stipendiju, jednu od najprestižnijih stipenidija za mlade istraživače. Ova stipendija pokriva sve troškove školarine, osiguranja i dokumentacije, dok kao istraživač dobijate mjesečnu nadoknadu u rangu sa istraživačkim platama države u kojoj radite istraživanje”, priča nam Idrizović.

Foto:Privatna arhiva

Iako nikada nije bila student na crnogorskim fakultetima, kaže da je iz iskustva prijatelja i kolega koji su završili osnovne studije u Crnoj Gori, a nastavili u inostranstvu upoznata da se sistem obrazovanja umnogome razlikuje. 

“Najveća razlika je definitivo nedostatak laboratorija i opreme u Crnoj Gori koja su za jednog naučnika ili istraživača glavno oruđe sa kojim se mora upoznati na početku. Takođe, mogućnost upisivanja fakulteta u inostranstvu teži je sa naših univerziteta, kako zbog predmetne razlike, tako i zbog rangiranja univerziteta”, kaže Idrizović. 

Tvrdi i da su njeni “saveznici” za uspjeh isključivo upornost i rad.

“Na početku mog istraživačkog puta dobila sam jedan savjet od mog tadašnjeg mentora, a to je da ako želim da budem uspješna u inostranstvu, moram biti duplo bolja od ljudi iz države u koju idem. I to je ono što me stalno guralo naprijed, nešto čime sam se vodila ka ostvarenju mojih ciljeva, da uvijek mogu više, da uvijek mogu bolje”, vjeruje Idrizović.

Naša sagovornica kaže da ne razmišlja o povratku u Crnu Goru.

“Nažalost je tako. Najviše bih voljela da živim u svojoj kući i radim u svojoj državi, ali jednostavno okolnosti su takve da sa mojim obrazovanjem imam priliku da budem uspješnija u inostranstvu“. 

Idrizović kaže da uvijek voli da ima više opcija ispred sebe, i  da kao slobodan i uspješan čovjek izabere onu koja joj najbolje odgovara.

“Sada sam na pola puta do doktorske diplome i kako vrijeme prolazi, sve više razmišljam o sljedećem koraku.Trenutno sam jako srećna i zadovoljna, kako istraživačkim oblastima kojim se bavim, tako i kolektivom u kojem radim, a već imam mogućnost da po završetku doktorata ovdje i ostanem, ali ne želim da se vežem za to”, kaže Idrizović.

Foto:Privatna arhiva

Odlazak od kuće kao i privikavanje na novu sredinu bio joj je, priča nam, jedan od najvećih izazova tokom studija. 

“Ali kako sam i na osnovnim i na master studijama bila sa sestrom, uvijek nam je bilo lakše da sve probleme prevaziđemo zajedno”.

Ipak, najvažnije je naoružati se strpljenjem i upornošću i malim koracima ići ka cilju, poručuje naša sagovornica.

Rad, trud i odricanje nešto je što se podrazumijeva u ovom procesu, jer bez toga nema uspjeha, dodaje Idrizović.

“Zato mladim ljudima poručujem da prate svoje snove! Da budu uporni i najvažnije, da rade ono što vole! Nema potrebe da se boje novih izazova i padova, jer to je sastavni dio svakog uspješno pređenog puta”, poruka je Amire Idrizović.