“U zadnje vrijeme, kako radim, i zaboravim da mi je na nozi”, kaže Jovan za Radio Slobodna Evropa, koji kaznu zatvora izdržava u svojoj kući, nošenjem nanogice.

Nanogica, kao alternativni način izvršenja kazne, u Crnoj Gori je u upotrebi od 2018, za kazne do šest mjeseci zatvora.

Ovaj četrdesetogodišnji Nikšićanin (identitet poznat redakciji) je osuđen na 90 dana, zbog ugrožavanja sigurnosti.

“Mogu reći da je nekad privilegija, a nekad je Boga mi i zatvor. Zavisi od raspoloženja i od dana do dana i osobe, kako je ko podnosi. Meni je privilegija, jer sam kući sa porodicom. I odobreno mi je da idem na posao”, priča za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Nadzor nad Jovanom vrši Ministarstvo pravde.

“Da li osuđeni tokom izdržavanje kazne u prostorijama za stanovanje poštuje zakonske obaveze, provjerava Ministarstvo pravde preko elektronskog nadzora”, kaže za RSE Stevan Brajušković direktor Direktorata za krivične sankcije i nadzor.

U Crnoj Gori trenutno 60 osuđenika umjesto u zatvoru, kaznu izdržava u kućanim uslovima uz tzv. nanogicu.

“Došli su kod mene ovi iz Direkcije za alternativne sankcije i montirali jedan uređaj u kući, koji liči na faks aparat. On šalje taj signal. Na nogicu su normalno stavili plombu, koja ne smije da se ošteti ili dira”, kaže Jovan.

Objašnjava kako funkcioniše i šta mu je dozvoljeno a šta nije, tokom dana.

“Taj uređaj šalje parametre, koordinate gdje se nalazim i koliko sam udaljen. Kretanje mi je ograničeno na sprat kuće i terasu. Ne skidam je nikako, vodotporna je i tu nema nikakvih problema”, navodi Jovan.

Sa nanogicom se prvi put sreo kada je osuđen zbog kršenja mjera tokom pandemije.

“Nikad nijesam bio u zatvoru u Spužu i nadam se da neću. Ali sam imao nanogicu i prošle godine, jer sam osuđen zbog prekoračenja policijskog časa kad je korona bila. Držao sam neki lokal… i suđenje se malo oteglo i dobio sam 45 dana, nanogicu. Tako da mi je ovo drugi put da je nosim”, dodaje Jovan.

Ove godine je Jovanu dozvoljeno da ide na posao dok izdržava kaznu.

Ima i jedan sat slobodan tokom dana za šetnju od 18 do 19 sati:

“Ne skidam je ni tada jer je vjerovatno ovaj uređaj aktivan sve vrijeme, samo taj sat koji mi je slobodan nije. Mislim da tada ne šalje signal. Ja nisam upućen u to, ali uglavnom je ne skidam”, ističe Jovan.

Prema njegovim riječima kuću može napustiti i zbog odlaska kod ljekara ali to mora opravdati dokumentacijom.

Do kraja kazne Jovanu je, kaže, ostalo još dvadesetak dana:

“Ne znam, prolaze dani… Eto, ne znam kako je u Spužu (zatvoru), a sigurno mora biti mnogo lošije… Ali neko je u zatvoru po deset godina, pa se desi da opet napravi isto krivično djelo ili teže. A kod mene lično, ima svrhu. Neko će reći, a to je tri mjeseca, šta je to, ništa, ali, Boga mi kad sam zatvoren, onda ja znam najbolje u kakvoj sam situaciji”, kazao je on.

Nanogice u primjeni – sedam godina

Iako je u Krivični zakonik nanogica uvedena 2013. a u Zakon o izvršenju kazni zatvora 2015. u praksi se primjenjuje poslednjih sedam godina.

Uočeni su neki nedostaci pa je 2023. došlo do izmjena Zakona kojim su pooštreni uslovi u slučaju zloupotrebe u primjeni ovog modela.

Ministarstvo pravde ima na raspolaganju 109 uređaja za elektronski nadzor, koji se sastoje od stacionarne jedinice i odašiljača tj. nanogica.

Kako se provjeravaju osuđenici

Brajušković kaže da Ministarstvo pravde kontroliše da li se osuđeni nalazi unutar prostorija određenih za izvršenje kazne.

“Poštuje li tačno određeno vrijeme za slobodan boravak van prostorija od sat dnevno, ali i odobreno vrijeme za ostvarivanje određenih prava ili obaveza”, kazao je Brajušković..

Prema njegovim riječima, do zloupotreba je došlo u sedam odsto slučajeva:

“U tim predmetima je došlo do zamjene ove kazne u strožiju (zatvor)”, ističe Brajušković.

Ističe da je samovoljno napuštanje prostorijija jedna od čestih zloupotreba.

“Do zamjene u strožiju kaznu (izdržavanje u zatvoru) dolazi i kada osuđeni ometa, oštećuje ili uklanjanja uređaj za praćenje, odbija ili je nedostupan za izvršenje kazne”, navodi Brajušković.

On objašnjava da su više puta zakonski proširivani slučajevi u kojima se osuđenom može odobriti napuštanje prostorija zbog privatnih poslova, ali i sa ciljem i smanjenja mogućih zloupotreba.

Među njima su pružanja medicinske pomoći osuđenom ili članu njegovog domaćinstva, odlazak u sud ili drugi organ, pohađanje nastave ili polaganje ispita.

Osuđeni može odlaziti na posao, ukoliko krivično djelo za koje je osuđen nije u vezi sa radom i ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi za to.

Bez odobrenja, može napustiti stan zbog hitnih medicinske pomoći, ali je dužan da, najkasnije u roku od 24 časa o tome, uz dokaze, obavijesti Ministarstvo pravde.

Uštede, prednosti i preporuke

Ministarstvo pravde nema precizan podatak koliko iznosi ušteda za državu kroz primjenu alternativnih sankcija poput nanogice.

Jedna od prednosti ovog vida izdržavanja kazne u odnosu na boravak u zatvoru je izbjegavanje negativnih efekta odvajanja od porodice i potencijalnog negativnog uticaja drugih zatvorenika.

“Uz to se smanjuje zatvorska populacija, što za posledicu ima manje troškove i izdvajanja države”, kaže Brajušković.

Osim “kućnog zatvora” od alternativnih kazni postoji rad u javnom interesu i nekoliko vrsta uslovnih osuda.

Evropska unija podstiće države članice i kandidate za članstvo, poput Crne Gore, da za lakša krivična djela, umjesto zatvorskih primjenjuju alternativne sankcije.

Ujedinjene nacije su kroz više dokumenata dale smjernice državama članicama kako da u oblast krivičnih sankcija uvode alternativne dok je Savjet Evrope ustanovio evropske standarde za vansudske sankcije.