– U periodu od 1. januara do 31. decembra 2024. godine registrovana su 83 samoubistva. U 2022. godini registrovano je 121 samoubistvo, a u 2023. godini 108, iz čega proizilazi da je u prošloj godini zabilježen znatan pad u broju izvršenih suicida.

Shodno evidencijama Uprave policije za prošlu godinu, na teritoriji u nadležnosti Odjeljenja bezbjednosti Podgorica registrovano je 19 samoubistava, Odjeljenja bezbjednosti Nikšić 11 samoubistava, Odjeljenja bezbjednosti Pljevlja pet samoubistava, Odjeljenja bezbjednosti Berane četiri samoubistva, Odjeljenja bezbjednosti Bijelo Polje devet samoubistava, Odjeljenja bezbjednosti Herceg Novi tri samoubistva – saopštili su „Danu“ iz Uprave policije.

Prema njihovim podacima, u Kotoru, Tivtu i Rožajama registrovano je po jedno samoubistvo, u Mojkovcu i Ulcinju po tri, u Baru i Cetinju po pet, a u Danilovgradu i Budvi po četiri.

– Na teritoriji u nadležnosti Stanice policije Plužine bila su dva samoubistva, isto koliko i na teritoriji u nadležnosti Odjeljenja bezbjednosti Kolašin, a na teritoriji u nadležnosti Stanice policije Plav jedno samoubistvo – kazali su nam iz Uprave policije.

U odgovoru na naše pitanje naveli su da je najviše suicida izvršeno vješanjem.

– Posmatrano po starosnoj strukturi, u najviše slučajeva se radi o licima koja su starija od 60 godina – navode iz Upravi policije.

Kako je u razgovoru za „Dan“ ocijenio psihijatar Borislav Đurišić, iako je došlo do pada broja samoubistava u Crnoj Gori, to je i dalje veliki broj.

Iako se bilježi pad, 83 samoubistva su i dalje alarmantan podatak za malu državu poput Crne Gore. Kada se na to doda i visok broj ljudi koji gube život u saobraćajnim nesrećama, često usled brze i rizične vožnje, koja u nekim slučajevima može predstavljati oblik latentnog suicida, dolazimo do ozbiljne slike o ugroženosti mentalnog zdravlja stanovništva. Nažalost, mnogo je ljudi koji osjećaju besperspektivnost i nezadovoljstvo, ali umjesto da potraže pomoć, manifestuju autodestruktivno ponašanje kroz rizične aktivnosti, poput agresivne vožnje i konzumacije alkohola i psihoaktivnih supstanci – rekao je Đurišić.

Upitan o razlozima za smanjenje broja suicida u prošloj godini, ističe da treba biti oprezan u zaključcima.

– Moguće je da su preventivne kampanje i veća dostupnost informacija o mentalnom zdravlju doprinijeli smanjenju broja suicida, ali isto tako ne smijemo zanemariti demografske promjene. Crna Gora, a posebno sjeverni regioni i gradovi poput Nikšića, suočava se s ozbiljnim iseljavanjem. Mladi odlaze u Podgoricu ili u inostranstvo u potrazi za boljim životom, dok u manjim gradovima ostaju pretežno stariji ljudi. Takođe, ne smijemo zanemariti ni uticaj kovid pandemije, koja je u najvećoj mjeri pogodila najstariju populaciju, koja je takođe u najvećem riziku. Samim tim, manji broj ukupnog stanovništva može biti jedan od faktora koji utiču na prividno smanjenje broja suicida.

Osim toga, ekonomska situacija je i dalje izazovna, ali može se reći da je protekla godina bila donekle stabilnija od prethodnih, što je možda privremeno uticalo na smanjenje broja suicida. Međutim, bez ozbiljnih i sistemskih mjera ne možemo očekivati dugoročan pad ovih brojeva – smatra Đurišić.

Komentarišući činjenicu da se suicid prošle godine najčešće vršio vješanjem, te da je najviše lica koja su digla ruku na sebe bilo starije od 60 godina, ukazuje da je to veoma zabrinjavajući podatak i da odražava širu sliku demografskih promjena u Crnoj Gori.

– Kako mladi sve više odlaze iz zemlje, u gradovima poput Nikšića i sjevernog regiona ostaje pretežno starija populacija. Te osobe su često izolovane, bez adekvatne socijalne podrške, a uz to se suočavaju sa hroničnim bolestima, finansijskim problemima i osjećajem beskorisnosti. Odsustvo mladih ljudi dodatno pogoršava kvalitet života starijih, jer je sve manje porodične podrške, a ni institucije nisu dovoljno razvijene da odgovore na njihove potrebe. Način na koji se suicidi najčešće izvršavaju – vješanjem – takođe ukazuje na visoku impulsivnost, nerijetko i hronični alkoholizam, ali i na nedostatak dostupnih mehanizama pomoći koji bi mogli spriječiti ove tragedije – ocijenio je Đurišić.

Država hitno da reaguje

Naš sagovornik smatra da Crna Gora još uvijek nema dovoljno razvijen sistem mentalne zdravstvene zaštite.

– Nedostatak specijalista je ogroman problem – ne samo psihijatara, već i psihologa i socijalnih radnika. U Nikšiću, kao drugom po veličini gradu u državi, nedostaju četiri psihijatra, što dovoljno govori o stanju u ostatku zemlje. Jedan od razloga za ovu situaciju jeste i to što mladi sve manje biraju medicinu kao poziv, posebno specijalizacije koje su zahtjevne i odgovorne, poput psihijatrije. Umjesto toga, okrenuti su poslovima koji nude lakšu zaradu uz manje stresa i odgovornosti. Ovakav trend će dugoročno još više oslabiti zdravstveni sistem i dodatno ugroziti mentalno zdravlje građana. Država mora preduzeti hitne mjere kako bi podstakla školovanje novih ljekara, poboljšala uslove rada u zdravstvu i razvila programe podrške mentalnom zdravlju. Ako se nešto ne preduzme, problem će postati još izraženiji, a broj suicida, saobraćajnih nesreća i drugih oblika autodestruktivnog ponašalja mogao bi ponovo porasti – zaključuje Đurišić.

Govoreći o prevenciji suicida, naš sagovornik naglašava da prevencija zahtijeva sveobuhvatan i sistemski pristup.

– Ključni korak je jačanje socijalne podrške, posebno za stariju populaciju, koja je među najugroženijima. Potrebno je povećati kapacitete domova za stare i unaprijediti usluge socijalne zaštite, jer mnogi stariji građani, bez porodične podrške, ostaju prepušteni sami sebi, što povećava rizik od suicida. Takođe, mentalno zdravlje mora postati prioritet. Trenutno u bolnici u Nikšiću nedostaju četiri psihijatra, a sličan problem imaju i u drugim gradovima. Nedovoljno stručnjaka znači da građani često ne mogu dobiti pravovremenu pomoć, što dodatno otežava situaciju. Poseban fokus treba da bude na mladima, jer se autodestruktivno ponašanje često manifestuje kroz rizične aktivnosti poput brze vožnje i zloupotrebe alkohola, što može predstavljati latentni suicid. Edukacija i rad sa ovom populacijom ključni su za prevenciju.

Takođe, hitno je potrebno uvođenje kriznih centara i SOS linija koje bi omogućile brzu i besplatnu psihološku pomoć (što je nadležno ministarstvo i počelo da realizuje nakon tragičnog događaja na Cetinju). U mnogim slučajevima, pravovremena intervencija može značiti razliku između života i smrti – ukazao je Đurišić.