Tolerancija na nasilje nas je dovela do težih oblika nasilja. Svaki javni nastup Ombudsmana praćen je brigom da je nasilje dominantan fenomen u Crnoj Gori i to se vidi i u realnoj dimenziji ali u onlajn prostoru gdje je veliki naboj mizoginije, mržnje, seksističkog naboja kod djece i to u državi koja je konzervativna i tradicionalna, koja drži do etičkih vrijednosti, rekao je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković u emisiji „Link“ na Radiju Crne Gore.

Kako je kazao tokom gostovanja na RCG, djeca su ogledalo naše stvarnosti, a mi smo ih zapostavili.

„I prećutali smo nasilnu komunikaciju, u brizi za neke društvene ciljeve zaboravili smo običnog malog čovjeka koji se suočava sa problemima, a sve se to ogleda u onome što se dešava oko nas. Svi smo pomalo izostali sa punim kapacitetom da se borimo sa takvim pojavama“, naveo je Bjeković.

Kaže da se kod nas počinici nasilja osjećaju sigurnije u onlajn prostoru, jer misle da neće biti otkriveni.

„Nijesmo tu dovojno uradili iako imamo neke pomake. Kad tražimo do državnih organa da otkriju takve osobe i kazne ih oni kažu da ne mogu da utvrde identitet, a to su osobe koje su potpisane imenom i prezimenom i naravno kada to treba smjestiti u kontekst ozbiljnih slučajeva, onda shvatimo da se identitet mogao utvrditi za noć“, navodi Bjeković.

Kako kaže, u predmetima koji se tiču prekršajnog zakonodavstva, očekuje da će samo za pola godine biti 800 predmeta.

„Tu proizilazi zaključak da se sa tom pojavom teško suočavamo, a još teže presijecamo lanac nasilja. Kod predmeta postoji geneza nasilja koja traje, a kakav je odgovor na to, koji treba da bude multidisciplinaran, je ipak posebno pitanje. Imamo poseban protokol za naslje u porodici, a ono je trenutno mrtvo slovo na papiru, jer veći broj institucija jednostavno ne mogu to da izvrše jednim dijelom zbog nedostataka materijalnih, kadrovskih i svih drugih, a drugim dijelom zbog inercije koja je očigledna u postupanju nekih organa“, poručuje Bjeković.

Pomenuo je predmete nasilja nad djecom i ženama i da se mora voditi računa da su to ranjive grupe i da se u predmetima koji se pripremaju za sudske organe i u ispitivanjima mora voditi računa o ranjivosti tih kategorija.

Na pitanje kako se boriti i šta preduzeti rekao je da još uvijek kaskamo u nedostatku empatije za žrtvama, i skloni smo da smatramo da je to stvar porodice i ne miješamo se puno kao društvo.

„Inače da nije toga i da imamo više prijavljivanja, ishodi svih ovih predmeta bili bi drugačiji i možda bi smrtni ishodi izostali. Oni ne da su alarm nego su signal da ne samo da nijesmo uradili svoj posao, odnosno da smo to propustili sa jedne strane, a sa druge nijesmo spasili nečiji život. Nedostaci – potrebno je analizirati pojedine slučajeve, jer se prebacuje odgovornost s jednog na drugi organ, a nijesmo zaštitili žrtvu“, kazao je Bjeković.

Kaže da statistički podaci pokazuju povjerenje u Ombudsmana.

„Očekivanja svake stranke su veća od onoga što mi možemo sa strane zakonskih nadležnosti. Nadam se da povjerenje postoji, ali javnost mora dati odgovor na to“, zaključuje Bjeković.