Neponovljivi Ivo Andrić iznedrio je izuzetne misli za „vijek i vjekova“, a tiču se svih nas. Skoro svaka rečenica iz njegovih književnih djela posjeduje određeno značenje.

„Za epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemlje“, dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1961. godine.

Opisuju ga „književnikom za sva vremena“, a to je u potpunosti opravdano, što se može vidjeti i iz pojedinih mudrosti koje nam je podario…

– Mladost je sretno doba u kome čovek počinje vjerovati u sebe, a još nije prestao vjerovati drugima.

– Čovjek koji ne voli nije sposoban osjetiti veličinu tuđe ljubavi, ni snagu ljubomore, ni opasnost koja se u njoj krije.

– Svi pravi životi su lijepi i teški.

– Čudno je kako je malo potrebno da budemo srećni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje.

– Ljepša duša dublje jeca.

– Čovjeka ćete najbolje upoznati ako ga promatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno.

– Što ne boli – to nije život, što ne prolazi – to nije sreća.

– Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja.

– Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo.

– Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti.

– Oko ljepote su uvijek ili mrak ljudske sudbine ili sjaj ljudske krvi.

– Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.

– Kad bi ljudi znali koliko malo pameti upravlja svijetom, umrli bi od straha.

– Dok god ima mraka, ima i svanuća!

– Ako, sa krajnjim naporom, čovjeku koji stari pođe za rukom da se održi uredan i čist, to je sterilizirana čistoća apoteke, a ne čistoća cvijeta.

– Samo aktivni ljudi i njihova borbenost i bezobzirnost pokreću život naprijed, ali ga samo pasivni ljudi i njihova strpljivost i dobrota održavaju i čine mogućim i podnošljivim.

– Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.

– Uspjeh je ono što čovjeku vrat lomi.

– Čim jedna vlada osjeti potrebu da svojim građanima obećava putem plakata mir i blagostanje, treba biti na oprezu i očekivati obrnuto od toga.

– Nije najveća budala onaj koji ne umije da čita, nego onaj koji misli da je sve ono što pročita istina.

– Ljubavnicima je vrijeme uvijek kratko i nijedna staza nije dovoljno dugačka.

– Mir i spokojstvo, jedina su dobra i najveće dostojanstvo skromnih i bezimenih ljudi.

– Onaj koji ne iznosi nježni cvijet svoje duše na vjetrove iskušenja, pa makar ga i cijela spasio i prenio do kraja, tome je kao da ga nikad nije ni imao.

– Ne postoji srednji put, onaj pravi, koji vodi napreijd, u stalnost, u mir i dostojanstvo, nego da se svi krećemo u krugu, uvijek istim putem, koji vara, a samo se smjenjuju ljudi i naraštaji koji putuju, stalno varani.

– Ljudi male pameti retko se boje da ne budu dosadni.

– Životna snaga jednog čovjeka mjeri se, pored ostalog, i njegovom sposobnošću zaboravljanja.

– Dobrota je u ovom svijetu golo siroče.

– Kada nisam očajan, ja ne valjam ništa.

– Ljudi često cijelog vijeka vuku za sobom obzire, kao lance, a na kraju vide koliko su nedostojni i nepotpuni.