Ćirilično i latinično pismo su ravnopravni, navodi se u članu 13 Ustava Crne Gore. Ipak, zvanični podaci ukazuju da je ćirilica grubo diskriminisana u našoj državi, jer osim što je rijetko i skoro nikada ne srećemo u zvaničnim dokumentima, nje je sve manje i u ličnim dokumentima građana.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova je saopšteno da je na ćirilici izdato 13.945 pasoša i 28.364 lične karte. Na drugoj strani na latinici je izdato 429.230 pasoša i čak 511.907 ličnih karata.

Iako je ćirilica istorijski bila prvo pismo Crne Gore, a prva ćirilična knjiga „Oktoih” štampana je upravo na brdu Obod u Rijeci Crnojevića, danas na djelu imamo zatiranje ćirilice. Četrdesetak godina nakon što je na svojoj presi u Mainzu njemački štampar Johan Gutenberg štampao prvu knjigu u svijetu i samo godinu dana nakon otkrića Amerike, na brdu Obod kod Rijeke Crnojevića i na Cetinju, svijet je na današnji dan1494. godine ugledala prva pečaćena knjiga na slovenskom jeziku – „Oktoih prvoglasnik”. U čast ćiriličnog „Oktoiha” uspostavljena je i istoimena nagrada za ostvarene izuzetne rezultate u oblasti vaspitanja i obrazovanja, kao i učeničkog i studentskog standarda.

Prva ćirilična knjiga Južnih Slovena nastala je u štampariji koju je upravo gospodar i vladar Crne Gore Ivan Crnojević donio iz Venecije u svoju otadžbinu kao moćno oružje duhovnosti i kulture.

Magistar srpskog jezika i saradnik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore Jelena Gazdić ocjenjuje da je očigledno da je ćirilica postala problem zvanične Crne Gore, te da se to pismo zatire. Ona je ukazala da je i sama imala problem kada je pokušala da dobije izvod iz matične knjige na ćirilici, ali je dobila dokument na kojem su bila pomiješana dva pisma, što je nepismeno.

– Dosta ljudi nije ni informisano i dosta njih naiđe na problem kada dođu da izvade dokumenta. Nismo svi jednako obrazovani i informisani da znamo da imamo pravo da imamo dokumenta na ćirilici. Takođe, često se desi da ljudi koji rade u birokratiji budu neljubazni. Lično sam imala neprijatnu situaciju kada sam tražila izvod. Kada sam ga dobila, pola je bilo na ćirilici, a pola na latinici. Kao neko ko se bavi lingvistikom rekla sam da je to nepismeno, jer ne možemo miješati dva pisma. Obrazloženje je bilo da je pola na službenom jeziku Crne Gore, a pola na jeziku koji sam ja tražila. Znači, miješaju se pojmovi. Ćirilica i latinica su ravnopravni, ali se u praksi to ne primjenjuje – upozorava Gazdić, dodajući da kada je tražila da joj se jedoobrazno izda dokument, rekli su joj da nemaju takav obrazac.

Ona kaže da nije jedina koja je naišla na problem sa birokratama u administraciji, te navodi i primjer svog kolege koji je imao dokumenta na latinici, a kada je pokušao da izvadi nova na ćirilici, traženo mu je da promijeni ime. Podsjetimo, o sličnoj situaciji je „Dan” pisao, što je MUP pokušao da demantuje, navodeći da nije neophodno mijenjati ime iako naša redakcija posjeduje rješenje kojim je građaninu u Bijelom Polju „mijenjano” ime.

– Ovo je zatiranje ćirilice. Ćirilica je problem Crne Gore, ove zvanične – kaže Gazdić.

Ombudsman tražio poštovanje ravnopravnosti

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda ranije je zatražio od nadležnih institucija da se ubuduće nazivi državnih, javnih organa, institucija, ustanova, službi, kao i nazivi naselja, ulica, trgova i drugih topografskih oznaka ispisuju i na ćiriličnom pismu. Zaštitnik je ukazao da ćirilično pismo predstavlja dio nacionalnog, kulturnog i jezičkog identiteta ne samo srpskog, već i crnogorskog, kao i drugih naroda čiji jezik ima zajedničku lingvističku osnovu, a koji ćirilicu koriste, odnosno mogu koristiti kao jedno od pisama svog jezika.

Zaštitnik je zbog značaja ćirilice po službenoj dužnosti sproveo postupak u kojem je utvrdio da Ustavna garancija da su ćirilica i latinica ravnopravni nije do kraja sprovedena. Zaštitnik ukazuje da ravnopravnost ćiriličnog i latiničnog pisma ne bi trebalo da bude svedena na slobodu izbora u pogledu njihovog korišćenja u javnoj i službenoj komunikaciji.