Navijačke grupe, njihove poruke i ideje, samo su krajnji odraz stanja duha balkanskih društava, njihovih elita. Kao što je rat vođenje politike drugim sredstvima, tako su i navijačke falange u Srbiji i Hrvatskoj samo krajnji izraz današnje preovlađujuće političke misli, stanja duha. Samo, ne treba imati iluzije da je u drugim balkanskim društvima mnogo drugačije. Ni u Crnoj Gori 

Jest da su neki već unutar Evropske unije, neki ozbiljni kandidati za članstvo, ali Balkan je ovo: glupost u jednom kraju, prirodno rađa stupidariju u susjedstvu.

Hrvatski su mediji izvijestili, samo dan nakon što je ,,vukovarski“ tenk postavljen ispred sjeverne tribine ,,Marakane“, da je podno zapadne tribine Dinamovog stadiona Maksimir u Zagrebu neko u utorak poslijepodne parkirao – traktor. Večernji list je, uz fotografiju traktora ispred Maksimira, objavio kratku objavu – ,,Bed blu bojsi su ispred stadiona u Maksimiru postavili traktor. Šta su time željeli, prosudite sami“.

Pa, nije baš pitanje od milion dolara, niti novinarski izazov za Pulicera: sramotni zagrebački traktor je odgovor na sramotni beogradski tenk.

Zlo se zlom hrani. Na imperijalnu ideju “velike Srbije”, koja je preživjela srpske poraze i koju simbolizuje onaj ,,Arkanov tenk“ Zvezdinih delija, njihove kolege iz susjedstva, Bed blu bojsi, odgovorile su traktorom, koji simbolizuje dan kada su kolone Srba pod ,,Olujom“ napustile Hrvatsku i napravile je državom – skoro očišćenom od Srba.

Zastiđe. ,,Loši plavi momci“ dobro znaju da je u legitimnoj vojnoj akciji ,,Oluja“, operaciji oslobađanja okupiranih hrvatskih teritorija, bilo zločina, da je stradalo mnogo civilnih žrtava. I da je, neposredno prije i tokom akcije, došlo do egzodusa oko 200.000 Srba, koji su traktorima, kamionima, taljigama, bježali u strahu od odmazde. Ogromna većina se nikada više nije vratila u Hrvatsku, zemlju u kojoj su rođeni i živjeli, kao i njihovi preci.

Kažu da je u srijedu zarđali traktor uklonjen sa platoa ispred Maksimira, nekoliko sati nakon što se Dinamo plasirao u Ligu šampiona. Ali, poruka Bed blu bojsa ostaje urezana – traktor je bio simbol slavljenja ustaške ideje o etnički čistoj Hrvatskoj. Mučno i tužno, poslije toliko godina.

Ali, ništa se slučajno ne dešava. U Beogradu, tako i u Zagrebu, država je nijemo, kao voljni saučesnik, posmatrala glorifikaciju šovinizma, kao da je ,,njihovima“ dopušteno sve to, a da ,,onima preko“ treba zabraniti to sve. Balkanka bespuća.

I naša realnost. Jer, navijačke grupe, njihove poruke i ideje, samo su krajnji odraz stanja duha balkanskih društava, njihovih elita. Kao što je rat vođenje politike drugim sredstvima, tako su i navijačke falange samo krajnji izraz današnje preovlađujuće političke misli, stanja duha nacije.

Suviše se sporo mijenja svijest u ovim našim državama. Zato se, poslije tenka i traktora, čula tek pokoja riječ opomene, i u Srbiji i u Hrvatskoj. Delije i Bed blu bojsi, dva člana iste familije.

Samo, ne treba imati iluzije da je u drugim balkanskim krajevima mnogo drugačije. Ni u Crnoj Gori.

Onaj momak sa tribina Sportskog centra ,,Morača“, sin jednog ovdašnjeg političara i ministra, koji je prije treće utakmice finala ABA lige između Budućnosti i Crvene zvezde prevalio nekoliko koraka da bi pljunuo u lice čovjeku iz uprave beogradskog kluba, samo zato što je iz srpskog kluba i iz Beograda – nije bio navijač. Kao ni onaj drugi osioni mladić, takođe sin jednog uglednika, koji je iz sve snage mučki udarao navijača crveno-bijelih dok ga je sprovodilo obezbjeđenje.

Nijesu to navijači I nije to navijanje. Niti je pljuvanje patriotizam. I zato nema opravdanja ni za tadašnje ćutanje crnogorske države, niti za činjenicu da ni dan-danas izgrednici nijesu procesuirani.

U Beogradu ili Zagrebu, Podgorici ili Sarajevu – svejedno u kojoj balkanskoj prijestonici – mora se reagovati dok je zvjerka šovinizma još u povoju. Da ne postane čudovište koje niko ne može kontrolisati, kao devedesetih prošlog vijeka. Jer, valja ponoviti: Balkan je ovo – glupost na jednom kraju, rađa stupidariju u susjedstvu.