Alpinista Milan Radović biće sahranjen sjutra u Podgorici

,,Još jedan pozdrav iz baznog kampa. Ujutru, nakon doručka krećemo… Radićemo kamp po kamp, ako nam vrijeme dozvoli. Nećemo biti u bilo kakvoj mogućnosti da se javimo iz visinskih kampova. Najmanje 8 dana će nam trebati, ako se sve složi. Planina je jako zahtjevna, vrijeme je nestabilno, mi smo dobro i orni. Nemamo nikakvu podršku, sve ćemo raditi sami, ali u tome je čar ovog uspona. Trebaće nam sreća ali i pozitivan duh koji je tu. Planini, kao i svaki put, prilazimo sa poštovanjem. Khan Tengri 7.010 m, Tjan Šen. Vladar duhova i mi. Pozdrav, Milan i Đaja“.

Bilo je to posljednje javljanje koje je pred početak uspona 3. avgusta preko Fejsbuka objavio dvojac – Milan Radović i Aleksandar Đajić. Adresirano porodici, prijateljima, svima koji su sa nestrpljenjem pratili ishod uspona na jedan od vrhova Tjan Šena u okviru klupske ekspedicije Visokogoraca Crne Gore namjerene na Pik Pobjede koja je startovala u subotu 20. jula, a trebalo je da bude okončana 21. avgusta.

Nevjerica

Sve se mnogo ranije okrenulo u nevjericu: pet dana od najave da su nakon nekoliko aklimatizacionih ciklusa otišli u završni uspon na Han Tengri, poznat kao Gospodar duhova, stigla je teška vijest – pukao je led u baznom kampu, zarežala planina, razdvojila dvojicu prijatelja i sa dijelom lednika u ambis odvukla jednog od najboljih i najuticajnijih crnogorskih alpinista i sportista – Milana Radovića. Ambis uprkos kojem će Radović zauvijek ostao dio nebeskih visina kojima je cijelog vijeka stremio.

Vijek je okončao prerano, u 49. godini, 8. avgusta, kada se to najmanje očekivalo, nakon prethodno uspješno odrađenog uspona i mnogo težeg segmenta – spusta do baznog kampa sa piramide Han Tengrija.

Sa ekspedicije koja se tragično okončala, a trebalo je da na najbolji način zaokruži 10 godina postojanja kluba, Radović je juče dopremljen u Crnu Goru, gdje će na gradskom groblju Čepurci biti sahranjen sjutra u 16 časova. Njegovim odlaskom zatvara se jedno veliko poglavlje crnogorskog alpinizma i visokogorstva čiji je predvodnik, prvi među jednakima, bio minulih desetak godina. Čovjek koji je, bilo da je pisao, trčao maratone, penjao vrhove ili pričao o planini, davao primjer, edukovao, prenosio znanje i ljubav prema visinama i sportu.

Sudeći prema nasljeđu koje je ostavio, i ljudima koje je svojom neumornom planinskom potragom za smislom uvlačio na tragove bijelog prostranstva, Radovićeva misija neće biti zaboravljena. Ostala je ovjekovječena u njegovim ,,Nebeskim notama“ ali i u ,,Zaustavljenom vremenu“, monografiji koja je plod zajedničkog rada na Trnovskim pećinama u Crmnici sa ekipom zagrebačkog DDISKF.

Van okvira

Komemoracija povodom smrti Milana Radovića biće održana sjutra u Gradskoj biblioteci ,,Radosav Ljumović“ u Podgorici, u 10 sati. Na istom mjestu gdje je prije nešto više od mjesec, zapravo neposredno uoči odlaska na ekspediciju u Kirgistan, Radović stajao za govornicom.

Bio je jedan od uvodničara tokom gostovanja legendarnog Stipe Božića, hrvatskog alpiniste koji je u biblioteci promovisao monografiju ,,San o Everestu“ povodom četiri decenije od uspona na Krov svijeta preko zapadnog grebena 1979. godine. Čuvenom putanjom prozvanom jugoslovenski smjer, nikada nakon toga ponovljenom, uprkos pokušajima ekspedicija brojnih zemalja.

Dan nakon te promocije u biblioteci, upravo zahvaljujući Milanu Radoviću, razgovarao sam sa Božićem, progovorio sa njim za Pobjedu o tome što planinare i alpiniste vuče Krovu svijeta, što znači iznova i iznova tragati za smislom daleko van komocije kancelarije i okvira nama sigurnog svijeta…

Iz riječi čuvenog alpiniste i putopisca saznate da je put do vrha mnogo sadržajniji, bremenitiji, on nas oblikuje, čeliči, stavlja na probu nerve, mišice, volju, daje ton našim promišljanjima i boji pogled na svijet, ljude i odnose među njima.

Milan Radović je bio jedan od onih koji je duboko poimao da je od samog vrha bitniji put do vrha, kao i to kakav si čovjek bio na tom putu, odnosno jesi li i poslije silnih uspona čovjek u punom smislu te riječi.

Neki se ne vrate iz te vječite potrage. Nažalost, nerijetko, najbolji.