Crno da crnje ne može biti i poslije trideset godina višepartizma i demokratije. Umjesto da idemo naprijed, sve više tonemo. Ako zaboravimo deportacije, „rat za mir“, Štrpce, policijsku akciju Lim, Morinj, Kaluđerski laz… Početkom devedesetih godina u parlamentu smo imali kredibilne poslanike koji su doista znali prezentovati svoje političke stavove. Na stranu to, koliko su nam se sviđale ili ne sviđale njihove političke ideje, ipak smo rado gledali skupštinske te-ve prenose. I ne samo gledali, već smo danima poslije sjednica po kućama, kafanama i ulicama znali raspravljati i prepričavati čiji je poslanik dostojanstvenije zastupao naše političke stavove.

Sa ove vremenske distance gledajući aktuelni parlamentarizam moramo biti objektivni i realni i sami sebi priznati da su ondašnji poslanici doista imali stila i znali da na dostojanstven način artikulišu glasove svojih birača. Nažalost, vremenom su poslanici sticali status profesionalaca, bogatstva i privilegije. I dok su se oni namještali i udaljavali od naroda, za to vrijeme Skupština je polako počela gubiti dostojanstvo i gledanost. Opijeni komforom. od najvećeg zakonodavnog doma napravili su zadrugu i farmu!

Nažalost, vremenom je stanje postalo toliko loše da danas umjesto poslanika (čast izuzetcima) imamo gomilu digitalnih od više partija delegiranih šrafova u sistemu glasačke mašinerije. Najobičnije pritiskače tastera po diktatu vlastitih šefova ili šefovih nalogodavaca. Ekstremno bogatu „izabranu“ družinu bukača i svađalica, bez ikakve moralne odgovornosti prema glasačkom tijelu. Narod u njihovim očima predstavlja samo hibridno pogonsko gorivo za njihov opstanak u parlamentu. Tako funkcioniše politički perpetum mobile prve vrste. Ono što glasaju jedni, ni za živu glavu, pa makar to bilo i opštedruštveno dobro, neće glasati drugi.

Gospodo „pritiskivači tastera“, onog momenta kada zauzmete skupštinske klupe – za razliku od vaših birača – vi imate sve. Visoke plate, dnevnice i privilegije o kojima obični smrtnici mogu samo sanjati. Zato stalno imajte na umu da nije narodne kolektivne mahnite pameti ostali biste do kraja života totalni anonimusi.

Zašto nas zavađate i  plašite jedne drugima, što nas ne pomirite? Da li je moguće da ste toliko moralno devalvirali da ste spremni da nas zbog vaših isključivo ličnih privilegija uvedete u krvoproliće u kojem će se braća međusono satirati?! Kad se nesreća zakotrlja, ne zaustavlja se tako lako. Niko nam neće urediti čovječnost ako je ne uredimo mi sami.

***

Znam da ćemo se svi jednoglasno složiti da je naš parlament moralno, pravno i ljudski dotako dno. U ovim olovnim vremenima sjetimo se Kaligule i događaja kada je u rimski Senat uveo konja i na taj način jasno stavio na znanje senatorima kakvi su i da je njegov konj vredniji od njihovog načina zastupanja naroda. Zato je krajnje vrijeme da i mi na ovim moralno i duhovno posrnulim balkanskim prostorima pozovemo upomoć Kaligulu sa onim čuvenim rimskim pozdravom:

„Ave Cezare“!

Umjesto konja uvedi nam čovječnost u crnogorski parlament !!!