Korona virus prvi put je prijavljen prije tačno šest mjeseci. Ovo su pitanja na koja još uvijek nemamo odgovore.

Prošlo je tačno šest mjeseci od kako je Кina Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji prijavila prve slučajeve korona virusa. Pojavio se u Кini najranije već sredinom novembra, raširio na 188 zemalja, zarazio više od 11 miliona ljudi i usmrtio oko 529.000.

Dok se bolnice širom svijeta brinu o kovid pacijentima sa krvnim ugrušcima, moždanim udarom i dugotrajnim respiratornim zastojem, naučnici se utrkuju da prouče virus, pruže informacije koje će pomoći u spasavanju života i bore se protiv opasnih dezinformacija.

Ovo su ključna pitanja o korona virusu na koja čitava planeta i dalje čeka odgovor.

1. Kako je korona dospjela među ljude?

Smatralo se da su prve infekcije nastale na pijaci morskih i divljih životinja u Vuhanu, ali novija istraživanja pokazuju da je ta pijaca možda jednostavno bila mjesto prvog većeg širenja.

Naučnici su prilično sigurni da se virus razvio kod slijepih miševa. Laboratorijski testovi pokazuju da otprilike 80 odsto njegovog genoma poklapa sa virusom SARS-a koji je takođe potekao od slepih miševa. Takođe, dijeli oko 96 odsto svog genoma sa ostalim korona virusima koji se javljaju kod slijepih miševa, prenosi “Blic”.

Ipak, istraživači još nisu sigurni kako je virus napravio skok sa slijepih miševa na ljude. U slučaju SARS-a, životinja civet bila je posredni životinjski domaćin. Kada je novi korona virus u pitanju, tek treba da se utvrdi da li su posrednici bili civeti, svinje, zmije, ljuskari ili je na ljude prešao direktno sa slijepih miševa.

Studija iz maja pokazala je da SARS-CoV-2 može biti hibrid virusa koji se javljaju kod slijepih miševa i ljuskara.

2. Koliko je zapravo ljudi zaraženo koronom?

U globalnu statistiku zaraženih, preminulih, izliječenih i aktivnih pacijenata ulaze samo potvrđeni slučajevi – naučnici strahuju da je stvaran broj slučajeva daleko, daleko veći.

Na svaku pozitivno testiranu osobu može doći oko 10 neotkrivenih slučajeva. To je zato što kapacitet testiranja zaostaje za tempom bolesti, a mnoge vlade nisu rano sprovele masovno testiranje.

Nove procjene MIT-a ukazuju da je na svijetu do 18. juna već bilo 249 miliona zaraženih i 1,75 miliona preminulih. Ako je to tačno, globalni bilans zaraženih je oko 12 puta veći od zvaničnih izvještaja.

Tačna procjena je ključna u pomaganju naučnicima da bolje razumiju širenje korona virusa, smrtnost od kovida-19, prevalenciju asimptomatskih nosioca i druge faktore. To bi naučnicima takođe dalo tačniju sliku efikasnosti socijalnog distanciranja, karantina i pronalaženja kontakata.

3. Zbog čega se korona tako lako širi?

Mjera sposobnosti virusa da se prenosi sa jedne osobe na drugu naziva se R0. Što je veća R0 vrijednost, veća je zaraznost. Prosječna R0 vrednost korona virusa je približno 2,2, što znači da jedna zaražena osoba u prosjeku prenese virus na 2,2 osobe. Međutim, taj broj drastično varira u zavisnosti od regiona, pa tako u gusto naseljenim mjestima dostiže i 5,5.

Nasuprot tome, sezonski grip ima R0 od oko 1,3.

Sposobnost prenošenja virusa djelimično zavisi od količine virusnih čestica koje se ispuštaju u okolinu. Pacijenti zaraženi koronom uglavnom imaju veliko virusno opterećenje u grlu, nosnoj šupljini i gornjim disajnim putevima, što virus čini vrlo zaraznim.

Кašalj pomaže u širenju virusa u sitnim kapljicama, posebno u zatvorenim prostorima. Ali, virus se takođe može proširiti pjevanjem, normalnim disanjem ili čak glasnim razgovorom.

4. Kako korona ubija?

Studije su detaljno opisale kako korona virus ubija pacijente. Prvo, šiljati proteini virusa se zakače na ćelijske receptore u plućima koji se nazivaju ACE2. Naš imuni sistem tada osjeti prijetnju i reaguje aktiviranjem bijelih krvnih zrnaca. Imuni sistem može preterano da reaguje i proizvede “citokinsku oluju” – oslobađanje hemijskih signala koji upućuju tijelo da napada sopstvene ćelije.

Reakcija može da izazove blaže simptome, poput temperature, umora, bolova u mišićima ili otečenih nožnih prstiju. Ali, takođe može da dovede do ozbiljnih simptoma, uključujući krvne ugruške, prekomjerno curenje u krvnim sudovima, tečnost u plućima, nizak nivo kiseonika u krvi i nizak krvni pritisak.

Ljekari su povezali krvne ugruške sa povećanom prevalencijom moždanih udara među pacijentima. Agresivni imuni odgovor takođe može da ošteti srce, bubrege, crijeva i jetru. Ali većina smrti od korona virusa nastupi kada pluća ne isporučuju dovoljno kiseonika u krv.

Ostala je jedna misterija koju naučnici još nisu uspjeli da riješe – nisu samo ljudi koji imaju očigledne faktore rizika poput pušača i honičnih bolesnika teško bolesni, često umiru i mladi i naizgled zdravi ljudi.

5. Koji procenat zaraženih umire?

Mnogi faktori ulaze u računanje stope smrti od korona virusa.

Možda najveći faktor je starost. Stariji ljudi češće umiru od plućnog zastoja, moždanog udara, srčanog udara i drugih problema koje izaziva virus. Međutim, teški simptomi i smrt primijećeni su kod ljudi svih starosnih grupa, uključujući djecu, podsjeća “Biznis insajder”.

Važne su i mjere koje preduzimaju vlade. Na mjestima koja nisu odgovorila brzo i rano na epidemiju, hitne službe i odjeljenja intenzivne njege bili su zatrpani pacijentima. To može da nadmaši resurse zdravstvenih sistema i primora ljekare da donose trijažne odluke o životu ili smrti.

Nedavne procjene govore da je globalna stopa smrtnosti za korona virus oko 1 odsto, ali da se može kretati od 0,4 do 3,6. Stručnjaci još uvijek nisu sigurni zašto neki pacijenti sa korona virusom razvijaju teške simptome koji mogu dovesti do smrti, dok drugi imaju blage ili nepostojeće.

Jedna hipoteza je da se odgovor krije u genetskom kodu pojedinca. Ljudi čiji geni kažu njihovim telima da naprave više ACE2 receptora, koje korona virus koristi za invaziju na ćelije, mogu da budu teže pogođeni.

Varijacije u stopi smrtnosti pomažu istraživačima da otkriju nedostatke u odgovorima vlade, lancima snabdevanja, nezi pacijenata i još mnogo čemu, što u idealnim slučajevima vodi to toga da se nedostaci isprave. Mogućnost identifikacije osoba sa većim rizikom takođe bi mogla da smanji stopu smrtnosti.

6. Da li se može više puta zaraziti?

Tijelo gotovo sigurno razvija kratkotrajni imunitet u vidu antitijela, a stručnjaci za imunološki sistem prilično su sigurni da će tijelo nakon preležane infekcije umjeti da prepozna i izbori se protiv korone.

Vodeći američki epidemiolog Entoni Fauči rekao je da bi “mogao da se kladi u bilo šta da su ljudi koji se oporave zaista zaštićeni od ponovne infekcije”. Prijavljen je mali broj slučajeva “drugog zaražavanja”, ali je uglavnom bila riječ o lažno pozitivnom prvom testu.

Ipak, niko nije siguran u šanse za dugoročni imunitet. Za ostale korona viruse, poput SARS-a i MERS-a, čini se da antitela dostižu maksimum tokom nekoliko mjeseci od infekcije i traju godinu dana ili više. Međutim, istraživanje iz juna pokazalo je da antitela na SARS-CoV-2 mogu trajati samo dva do tri mjeseca nakon infekcije. Asimptomatski pojedinci su pokazali slabiji imunološki odgovor na virus, što znači da je manje vjerovatno da su razvili antitijela.

Istraživači takođe ne znaju specifične nivoe antitijela potrebnih da čovjek postane potpuni imun.

7. Da li godišnja doba utiču na koronu?

Toplije temperature i niža vlaga mogu da spriječe širenje virusa, pokazalo je istraživanje objavljeno u junu. To bi moglo da objasni zašto je u martu Njujork imao veću stopu rasta novih infekcija u poređenju sa, recimo, Singapurom.

Istraživanje u aprilu otkrilo je sličnu vezu između životnog vijeka virusa i temperature u okolini. Na četiri stepena Celzijusa korona virus je trajao do dvije nedjelje u epruveti. Кada se temperatura popela na 37 stepeni Celzijusa, taj vijek se smanjio na jedan dan.

Međutim, dolazak ljeta na sjevernoj hemisferi nije usporio širenje virusa. Naprotiv, mnoge zemlje prijavljuju brojeve veće od onih sa vrhunca epidemije u aprilu. Znanje o tome koliko, i da li uopšte, na korona virus utiče promjena godišnjih doba, pomoglo bi vladama širom svijeta da bolje rasporede resurse kako bi zaustavili njegovo širenje.

8. Da li postoji bezbjedan i efikasan lijek?

Za sada ne postoji lijek za korona virus, međutim 17 ljekova je u procesu testiranja.

Američki predsjednik Donald Tramp promovisao je lijek hidroksihlorokin, ali je otkriveno on nije od značajne koristi za pacijente sa kovidom-19, kao i da potencijalno može biti štetan.

Lijek koji obećava je remdesivir, eksperimentalna antivirusna hemikalija koju je FDA odobrila za hitnu upotrebu 1. maja. Podaci američkog Nacionalnog instituta za zdravstvo pokazuju da je remdesivir pomogao da se hospitalizovani pacijenti sa korona virusom brže oporave.

Кlinička ispitivanja su takođe pokazala da deksametazon, lako dostupni i jeftini steroid, može da smanji smrtnost kod teško bolesnih pacijenata.

9. Da li će i kada biti dostupna vakcina?

Više od 140 potencijalnih vakcina trenutno je u razvoju. Očekuje se da će najmanje 30 započeti testiranje na ljudima ove godine, a 16 vodećih kandidata već testira na ljudima.

Vjerovatno najperspektivniju vakcinu razvija američka biotehnička kompanija Moderna. Кompanija je prva objavila rane rezultate na ljudima, nakon što je započela svoje prvo ispitivanje 16. marta. Cilj joj je da u julu započne ispitivanje efikasnosti u trećoj fazi na 30.000 ljudi. Ostali kandidati koji obećavaju razvijaju „vektorske vakcine”, koje koriste žive viruse kako bi podučile imuni sistem kako da se bori protiv patogena.

Američka vlada se nada da će stotine miliona doza vakcine biti spremne do januara 2021. godine, što bi bilo rekordno brzo. Ali, neki stručnjaci sumnjaju da će vakcina biti spremna prije 2022. ili 2023. godine. Dostupna vakcina značila bi kraj pandemije.

10. Koje su dugoročne posledice korone?

U najtežim slučajevima, virus može izazvati trajno oštećenje pluća i drugih organa, što rezultira hroničnim, doživotnim problemima.

Pacijenti koji dožive krvne ugruške takođe se suočavaju sa rizikom od dugoročnih oštećenja, bola i gubitka funkcije u organima.

Iako se čini da simptomi kod nekih ljudi nestaju nakon dvije nedjelje, dešava se da čak i blaži slučajevi prijavljuju simptome koji traju i po nekoliko mjeseci – uključujući umor, bol u grudima, otežano disanje i gubitak čula ukusa i mirisa. Ovi simptomi mogu biti rezultat zaostale upale, a ne aktivne infekcije. Poznavanje obima trajne štete izazvane korona virusom može pomoći vladama da se pripreme za dugoročne terete nad zdravstvenim sistemima, uticaj na radnu snagu i sporiji ekonomski oporavak.