Hladovina za hiljadu osoba u selu Mataruge

    5 godina pre 2920 pregleda Izvor: dnevnenovine.me

U pljevaljskom selu Mataruge, na srednjovjekovnoj nekropoli sa stećcima, pored koje se nalazi pravoslavno groblje na kojem se i danas obavljaju sahrane, još traje usamljeno, neobično stablo munike, staro više od 600 godina. Svjetsku slavu, što je prava rijetkost za stabla crnogorskih šuma, steklo je još prije jednog vijeka.

Čuvena munika iz Mataruga, koju su premjerili diplomirani inženjeri šumarstva, Dragan Marković i Slaviša Lučić visoka je 14 metara, ima prsni prečnik 132 santimetra, a posebnom je, osim godina i usamljenosti, čini neobična krošnja.

“Stablo ima suvi vrh i kose, dugačke grane koje su se vremenom, pod pritiskom snijega, spustile do zemlje. Prečnik krošnje je 19 metara a površina zemljišta u njenoj sjenci je 283 metra kvadratna. U hladu ovog metuzalema može se skloniti više od hiljadu osoba. Ovo je zaista izuzetna munika, i nije nikakvo čudo što je stručnjacima zapela za oko još prije jednog vijeka”, pričaju Marković i Lučić.

O munici iz Mataruga čulo se i do Beča, prije više od 100 godina. O njoj su pisali botaničari austrijske carevine. Prvi je o njemu pisao dr G. Bek, botaničar na bečkom i praškom univerzitetu, krajem 19. i početkom 20. vijeka. U najznačajnijem djelu „Vegetacijske prilike ilirskih zemalja”, objavljenom 1901. godine u Beču, zabilježio je da se munika nalazi u Donjim Matarugama. Četiri godine kasnije, o munici iz Mataruga pišu austrijski botaničari Ginzberger i Mali, u svom djelu „Eskurzija u ilirske zemlje”. O ovom stablu pisali su i Ašerson i Grebner, njemački botaničari i kustosi Botaničkog muzeja u Berlinu, u svom djelu „Sinopsis flore srednje Evrope”, objavljenom 1913. godine. Inženjer šumarstva, Pavle Fukarek, iz Sarajeva, opisuje 1941. godine muniku kao visoko drvo, neobično jako razvijene atipične krošnje, te da predstavlja osamljeno stablo munike na širem prostoru.

“Ovo stablo je možda zasađeno u vrijeme kad su postavljani stećci na nekropoli, ili su sjeme donijeli vjetrovi iz kanjona Tare. To je nemoguće utvrditi. U svakom slučaju, radi se o jedinstvenom, izuzetnom stablu, i nije nikakvo čudo što je priča o njemu davno otišla u svijet. Inače, lokalitet na kojem se nalazi nosi naziv Molika. Dobio ga je baš po ovom drvetu, koje ljudi u mnogim krajevima pogrešno nazivaju molika, umjesto munika”, kazao je Marković.